Minuciozna studija koja pokušava proniknuti u karakter optuženika
Stubište (The Staircase), red. Antonio Campos, SAD, 2022
-
The Staircase autora i redatelja Antonija Camposa pobudio je veliki interes kako kritike tako i publike, nastojeći nas uvjeriti da ambiciozna i raskošna HBO-ova serijalna produkcija nije još jedan u nizu bezličnih izdanaka zadnjih godina vrlo popularnoga žanra i trenda true crimea, koji je već pomalo počeo patiti od šablonizma. Sve su te serije počele previše za vlastito dobro nalikovati jedna na drugu.U središtu razmatranja je slučaj Michaela Petersona, koji je 2001. godine prijavio smrt bogate i uspješne supruge Kathleen, tvrdeći da je pala niz stepenice, iako forenzički dokazi nisu potvrđivali njegove tvrdnje o nesretnom slučaju. Nakon sudskoga procesa osuđen je na doživotni zatvor, no to je bio tek početak sudske trakavice koja je trajala gotovo dva desetljeća. Ne iznenađuje stoga da je slučaj pobudio enormno zanimanje široke i šarolike javnosti. Peterson je bio osrednji pisac osrednje uspješnih povijesnih romana, imao je političke aspiracije, bio je na ratnoj nozi s vlasti u Durhamu u Sjevernoj Karolini, gdje su on i mnogobrojna mu obitelj obitavali (dva sina iz prvoga braka, dvije usvojene kćeri, kći iz prvoga braka Kathleen). Ujedno je bio uzdržavan jer je Kathleen visoko kotirala na korporativnoj ljestvici svoje kompanije, dok je Peterson parazitirao te se bavio književnim i političkim hobijima, potajice se upuštajući u izvanbračne afere s lokalnim muškarcima.
Kad se javnost zagrijala za slučaj, Oscarom je nagrađeni francuski dokumentarni filmaš Jean-Xavier de Lestrade zaključio kako je proces poprilično intrigantan te ima filmskoga potencijala. Otvara mu mogućnost da francuskoj te europskoj publici ponudi djelo koje bi seciralo američki pravni sustav iz vanjske perspektive, a kroz prizmu jednoga gorućega sudskoga slučaja. Stoga je Peterson, uz sugestiju odvjetničkoga tima, pustio filmsku ekipu u svoju kuću i život – navodno vrlo proračunato, jer se nadao da bi mu filmski uvid u njegov privatni život i razmišljanja mogao priskrbiti simpatije javnosti. De Lestradeov serijalni dokumentarac zaista pruža ekstenzivan uvid u slučaj i sudski proces te se raspada u tri segmenta: prvi građen od osam epizoda zgotovljen je 2004., drugi od dvije epizode 2013., a treći koji broji tri nastavka 2018. godine. Pritom autor ne nastoji pružiti gledateljima odgovor na pitanje o krivnji, nego temeljno pitanje namjerno zaogrće velom ambivalencije. Dokumentarni se Staircase ujedno nadovezuje na medijsku fascinaciju ubojicama i sudskim zavrzlamama te uvelike kapitalizira na ostrašćenosti publike za takvim narativima.
Priča fikcionalne rekreacije spomenutih događaja pak nalikuje na senzacionalističku kroniku skandala. Naoko sretan i uspješan, poprilično bogat bračni par koji čini lokalnu društvenu elitu, zajednički život završava neočekivanim krvoprolićem. Nakon toga na površinu izbijaju brojne tajne i nesporazumi, a otvorenima ostaju pitanja na koje je nemoguće dobiti jasne odgovore. Pritom filmska strana ekipa snima svaki aspekt privatnih i javnih života preostalih članova obitelji, koji i sami bivaju izloženi velikom medijskom pritisku. Kako je krenulo, navedeno je moglo rezultirati izrazito pulpovskim ostvarenjem, no Campos ipak ima highbrow koncept koji je uostalom u skladu s produkcijskom politikom HBO-a.
The Staircase istodobno predstavlja u fikcionalnoj formi rekonstrukciju slučaja Peterson, kao i De Lestradeova nastojanja da uobliči dokumentarnu seriju o američkom pravnom sustavu, no zapravo minucioznu studiju koja pokušava proniknuti u karakter optuženika. Cjelina stoga počiva na dinamici suodnosa između s jedne strane dramskoga, što se očituje u seciranju psihologije i ponašanja Petersona u odličnoj glumačkoj kreaciji Colina Firtha te reakcija na ubojstvo njegove djece, a s druge strane metafilmskoga jer The Staircase je jednim dijelom serija o snimanju serije koja je poslužila kao predložak za aktualnu. Time se dvije kronike nastoje potrpati u jedno djelo, što katkad rezultira nekoherentnošću epizoda. Ostavlja dojam da Campos nije siguran što ga više zanima – enigma lika Petersona ili fascinacija jednoga filmaša koji više od desetljeća radi na filmu te ne slijedi uvijek principe nepristranosti i objektivnosti, što se ogleda u podzapletu s montažerkom Sophie Brunet (Juliette Binoche). U najboljim trenutcima redatelj uspijeva metafilmski segment dobro iskoristiti da bi podcrtao ambivalentnu narav karaktera glavnoga lika.
U Firthovu tumačenju Michael Peterson zaogrnut je velom eluzivnosti: naoko brižan suprug i otac, intelektualno superioran i bahat, no možda ujedno i ljigavac te vješt manipulator koji je znao kako suprugu pridobiti za vlastite ciljeve i potrebe, pa ostaje otvorenim pitanje je li njezinu smrt prouzročila činjenica da se više nije mogao poigravati s njom. Njegove perfidne obmane, često popraćene pasivno-agresivnim ponašanjem, najčešće su usmjerene prema djeci, koju instrumentalizira u svrhu vlastite obrane pod krinkom brige za jedinstvo obitelji. Ovakav antagonist ne predstavlja čestu glumačku kreaciju Firtha.
Pritom lik Kathleen sasvim pripada prošlosti jer se radnja otvara pozivom hitnoj pomoći nakon navodne nesreće, a nakon toga se račva na dva vremenska kolosijeka. Prate se u narativnoj sadašnjosti posljedice smrti po Michaela i obitelj, dok se u narativnoj prošlosti seciraju supružnički odnosi. Obje vremenske ravni nisu pravocrtne, jer dolazi do poigravanja i uslojavanja vremena. Radnja katkad skače u budućnost kada je Michael već izašao iz zatvora, a prošlost je razlomljena u različite dalje ili bliže planove. Campos je uz pomoć montažera Christophera Randa, Shelby Siegel, Erica Spanga i Sofije Subercaseaux uspio dobro izbalansirati razmatrani segment, koji ima važnu značenjsku funkciju. Posrijedi su fragmenti koji na različite načine kolidiraju, no ne mogu ostvariti koherentnu cjelinu jer je se toliko proturječnih stvari dogodilo tijekom procesa, kao i u samim dokazima, da se čini kako je istina izvan dosega jer postoje različiti fabrikatori: sam Peterson, zatim tužiteljstvo i obrana, filmaš koji stvara dokumentarac, mediji. Stoga autor katkad otvoreno upada u domaštavanja, primjerice kada postavlja fikcionalne scene Kathleenine smrti jer je potencijalno otkrila tajne supruga ili možda jednostavno više nije dovoljno bogata da uzdržava njega i djecu. Toni Collette odlična je u ulozi sposobne i uspješne osobe koja posrće pod teretom stresa i korporativnoga umora koji nitko ne doživljava, pa je u njezinu slučaju posrijedi priča o sebičnosti drugih.
The Staircase je više zaokupljen strukturom i dramatskim akcentima koje uspijeva razraditi kroz likove supružnika, no sporedni likovi – napose djece, ostaju skicirani te njihove podpriče katkad nepotrebno opterećuju cjelinu, čineći je na trenutke razvučenom. Campos ujedno zna vješto postaviti prizore te se često koristi vizualnim poredbama, što seriju čini dopadljivom te joj daje iluziju ozbiljnosti.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 16. lipnja 2022.
