Vizualno dopadljiv akcijski spektakl koji igra na kartu šarma i nostalgije
Top Gun: Maverick
-
Jedino Tom Cruise može upasti u zračnu bazu, usred neprijateljskoga teritorija, tijekom najvećega kaosa ikada, te samo tako ukrasti prastari borbeni avion, kao da je kupio pakiranje čipsa u lokalnoj trgovini, te odletjeti iz neprijateljskoga teritorija, spasivši pritom sebe i partnera. Na trenutak se pitate gledate li Top Gun ili neki od nebrojenih nastavaka Nemoguće misije. Ili je jednostavno postalo nebitno: danas svi holivudski spektakli djeluju konfekcijski bezlično te ih je doslovno nemoguće razlikovati, dok formule nastoje prikriti raskošnom produkcijom.
Uz Top Gun: Maverick često se veže pridjev „dugoočekivani“, tim više što je film snimljen prije nekoliko godina, no Paramount nije htio riskirati s očiglednim hitom te ga pustiti u kinodvorane dok se pandemija ne primiri. Stoga se datum premijere neprestano odgađao te udaljio trideset i šest godina od izvornika, koji je 1986. redateljski potpisao preminuli Tony Scott, česti suradnik producenta Jerryja Bruckheimera (Beverly Hills Cop II, Crimson Tide) . Postavlja se pitanje ima li smisla snimati nastavak djela staroga nekoliko desetljeća kada se uostalom cjelokupni društveni, kulturni i filmski kontekst promijenio? Autori Mavericka tome su doskočili na predvidljiv način, koji se u ovom desetljeću počeo učestalo koristi, a trend su pokrenuli novi Ratovi zvijezda, koji su perfidno igrali na nostalgiju te privlačenje nove publike, koja nije niti bila u primisli kada su izvorna djela nastajala.
Današnji adolescenti znaju za Toma Cruisa iz Nemogućih misija pa im originalni Top Gun ništa ne znači. Stoga su producent Jerry Bruckheimer te redatelj Joseph Kosinski zajedno sa scenaristima Ehremom Krugerom, Ericom Warrenom Singerom te Christopherom McQuarriejem odlučili na spoj remakea te nastavka. Kosinski tako neke od iskonskih prizora iz originala gotovo kadar po kadar rekreira u novom ostvarenju, samo što se uz lik kapetana Petea Mitchella (Tom Cruise) sada nalazi netko iz nove garniture likova. Razlog je dvojak. Starija publika koja sačinjava poklonike izvornika dobit će dostatnu dozu nostalgije te će se prisjetiti vlastite mladosti. Nova publika, koja vjerojatno original nije odgledala, dobit će strukturno i stilski izvorniku vrlo sličan proizvod.
Mitchell, kako mu i sam nadimak Maverick sugerira, vojni je buntovnik i otpadnik, koji zbog ponašanja nije dospio dalje od čina kapetana. Njegova je sorta ljudi pred izumiranjem, jer se vojska sve više okreće bespilotnim letjelicama. Upravo u trenutku kada nadređeni imaju dobar razlog da ga „prizemlje“ odnosno umirove, junak dobiva posljednju priliku, koju mu je isposlovao nekadašnji oponent a danas utjecajni admiral Tom Iceman Kazansky (Val Kilmer). Prvo mora obučiti, a potom od dvanaest odabrati šest najboljih pilota iz programa Top Gun, koji će upasti na teritorij neimenovane odmetnute države te uništiti postrojenje za obogaćivanje urana u njezinoj za letenje zahtjevnoj planinskoj regiji. Pritom se vanjska napetost gradi kroz Maverickove neortodoksne metode poučavanja te sukob s nadređenima, kao i odnos s Roosterom (Miles Teller), sinom poginuloga Goosea (Anthony Edwards) iz prethodne filmske inkarnacije. Unutarnji konflikt vezan je uz junakove podvojene osjećaje vezane uz prošlost te postupke naspram Roostera i njegova oca.
Nije teško uočiti da se priča temelji na prepoznatljivim konturama: potrošeni protagonist dobiva novu priliku, obuka omogućuje uvođenje novog ansambla mladih likova koji će nositi buduće nastavke. Ona pritom služi dvojakoj svrsi: da se postavi na noge priča o timskoj suradnji i zajedništvu, te se daje liku Mavericka mogućnost da osjeti moralne i psihološke dvojbe koje imaju povod u prošlosti, pa navedeno čini poveznicu između dviju priča i vremenskih razina. Pritom su sporedni likovi, odnosno likovi mladih pilota – učenika svedeni na bezlične karakterološke tipove te kao takvi nisu osobito scenaristički maštovito izvedeni. Tu je i neizostavan ljubavni interes, inkarniran u konobarici Penny (Jennifer Connelly). Kao što se zaključiti može, svi su konfekcijski sastavni dijelovi uzeti u obzir, uz patetičnu dozu patriotizma te neprestanoga mahanja američkom zastavom.
Producent Jerry Bruckheimer te njegov nekadašnji poslovni, preminuli partner Don Simpson postali su osamdesetih godina prošloga stoljeća iznimno popularni jer su odlično prozrijeli neokonzervativnu kulturnu klimu američkih osamdesetih te odlučili kapitalizirati na njoj, nudeći publici upravo onakve filmove kakvi su odgovarali njezinu sentimentu. Prvo su shvatili da je američka ljetna filmska sezona ključna – svaki je dan vikend jer nema škole, a potom su navedenu činjenicu iskoristili da bi publici servirali filmove koji su, kada podrobnije porazmislite o njima, filmovi o – ničemu. Flashdance (1983) ili Top Gun (1986) djela su videospotovske poetike i tanašne dramaturgije, koja su podilazila publici dinamizmom, prijemčivom pričom te kičastim soundtrackom. Počivala su na potenciranju individualizma ili kroz priče o ostvarivanju američkoga sna ili pak o pravom američkom heroizmu. Kako je sam Bruckheimer u jednom intervjuu davno rekao, doduše u kontekstu Armageddona (1998), no izjava se može primijeniti na njegov cijeli opus – to je priča „o onome što sve Amerikanci mogu.“
Top Gun: Maverick neosporno je produkcijski izveden na visokoj razini, a redatelj Kosinski (Only the Brave, Oblivion) upečatljivo inscenira letalačke i borbene scene, no iznim te akcijske i vizualne dopadljivosti, igranja na kartu šarma i nostalgije, film nema mnogo toga za ponuditi. Nalik je starom proizvodu koji je dugo ležao u ormaru te je sada slučajno otkriven pa se nastoji prodati kao nešto novo. Kada pobliže pogledate, svjetonazorski su priča, likovi te odnosi među njima toliko anakroni ili samo jednostavno odgovaraju desnijem sentimentu Bruckheimera, čiji se filmski svjetovi idejno nisu promijenili još od početka osamdesetih godina prethodnoga stoljeća, što je pomalo tužno. Svijet je u tih četrdesetak godina ponešto napredovao, no u uratku Kosinskoga kao da je zastao u vremenskom vakuumu. Muškarci su junaci koji spašavaju svijet od odmetnutih država, koje više radi političke korektnosti ne smiju biti imenovane ili je nakon hladnoga rata, a prije rata u Ukrajini, ponestalo američkih vanjskih političkih oponenata. Pritom su žene mahom konobarice i predmetni ljubavnoga interesa, iznim činjenice da se u timu radi balansa eto našla jedna pilotkinja – Callie Halo Bassett (Kara Wang), kao lik ne osobito dobro scenaristički razrađena. Ovaj vojni mačizam kao da je ispao iz nekog paralelnog univerzuma.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 8. lipnja 2022.
