Jedna od ponajboljih suvremenih ratnih drama o Drugom svjetskom ratu

Operacija Mincemeat, red. John Madden, UK, SAD, 2021.

• 
  
  Ratna drama Operacija Mincemeat britanskoga redatelja Johna Maddena temeljena je na povijesnim zbivanjima propuštenima kroz prizmu istoimenog publicističkog rada povjesničara i kolumnista Bena Macintyrea. Naime, tijekom Drugoga svjetskoga rata – godine 1943., britanska je obavještajna služba iznimnim špijunskim pothvatom Hitlera navela na pomisao da će saveznička invazija iz sjeverne Afrike biti usmjerena na Grčku a ne na Siciliju, što se očekivalo. Obmana je to kojom su njemačke trupe premještene sa Sicilije, čime se izbjegao velik broj savezničkih žrtava i doista preokrenuo tijek rata, a za njeno osmišljavanje bili su zaduženi časnici Ewen Montagu (Colin Firth) i Charles Cholmondeley (Matthew Macfadyen), uz djelatnu pomoć Montaguove sekretarice Hester Leggett (Penelope Wilton), članice MI5 Jean Leslie (Kelly Macdonald) kao i časnika Iana Fleminga (Johnny Flynn), svakako znatno poznatijega kao autora niza romana o špijunu njezina veličanstva 007 Jamesu Bondu.

  Plan o podmetanju stradaloga tijela s dokumentima podrazumijevao je i osmišljavanje fiktivnoga časnika Williama Martina, njegova života, veza, interesa, korespondencija, čak i zaručnice Pam. I dok je za izvršno odobrenje bio nužan britanski premijer Winston Churchill (Simon Russell Beale), upravo im je nadređeni admiral John Godfrey (Jason Isaacs) postao i preprekom, sumnjajući u vjerodostojnost i uspjeh plana.

  

  Publicističko-povijesni predložak u scenarij je pretočila Michelle Ashford, nesumnjivo velikom većinom uspješno, dojmljivo predstavljajući karaktere likova, njihove životne priče i habituse. Pa ako Montague zbog židovskog porijekla svoju sasvim očito otuđenu suprugu Iris (Hattie Morahan) s djecom šalje u SAD, tijekom rada na osmišljavanju pothvata razvija se međusobna naklonost s Jean Leslie. No naklonjen joj je i Cholmondeley, koji postaje i ljubomornim, pa će na Godfreyev naputak čak špijunirati i kolegu, jer je njegov brat Ivor Montagu (Mark Gattis) izgledno ruski špijun. Preklapanje je individualnog, privatnog i profesionalnog djelotvorno, interakcija karaktera i zbivanja dinamična. Pritom je jasna humanost filma, a ponajviše ju percipiramo kroz likove i njihove međusobne odnose, situacije u kojima se zatiču. Odraz emotivnog je prigušen i iznijansiran, a opažamo ga ponajviše kroz razvoj odnosa Ewena i Jean, ali i kroz čitavu središnju skupinu.

  Tako osmišljavanje odnosa fiktivnoga časnika i zaručnice Pam postaje otponac zbližavanja dvoje usamljenih, a upravo Pamino pismo zaručniku, koje je napisala Hester, vrhunac je promišljanja humanih i emotivnih zasada u nesmiljenome ratnom žrvnju. Ujedno Ashfordova i Madden ne ustručavaju se u nekoliko izvrsnih sekvencija ni britanskog ironičnog humora. Takva je primjerice sekvencija kada sestra nesretno stradaloga skitnice koji treba poslužiti kao časnik Martin, zatraži tijelo za pokop, kao i sekvencija s pijanim i osebujnim britanskim časnikom. I kad se tijelo fiktivnoga časnika nađe uz španjolsku obalu, obrati se ubrzavaju a rasplet je visokog intenziteta.

  John Madden je nesumnjivo iskusan i kvalitetan redatelj. U njegovom su već tridesetogodišnjem popisu igranih filmova – desetljeće prije djelovao je na radiju a zatim i na televiziji, zacijelo najvažniji Zaljubljeni Shakespeare (1998) i Hotel Marigold (2012). Odmjerenog stava prema građi, fabuli i likovima, u Operaciji Mincemeat usredotočio se na redateljski rukopis kojega možemo označiti tradicionalnim, čak i dobrohotno starinskim. Kako nije sklon ekstravagantnim oblicima filmskoga zapisa, gledatelj neće opaziti subjektivne redateljske vizure ni nametanje svjetonazora. Zamalo karakteristična britanska prigušenost emocija u Maddenovoj je izvedbi otponac snažnije gledateljeve empatije i uključenosti u zbivanja, promišljanja odnosa i sudbina likova. A vrsno su ih tumačili ponajviše Firth, Macfadyen, Macdonaldova i Wiltonova. Suzdržanost njihova tumačenja skriva i dinamiku emocija, prepreka i nemogućnosti njihova potpuna ostvarenja. Glazba Thomasa Newmana podcrtava emocije, a podjednako evokativno preskače vremenski jaz. Oslikava ga uspješno i snimatelj Sebastian Blenkov, uporabom kolorita i svjetla izraženih vrijednosti.
  
  

  Tako je naposljetku Operacija Mincemeat barem vrlo dobar film, kompaktna cjelina s tek jednom ili dvije suvišne scene, dojmljiv u odnosu fikcijskog odraza povijesnih zbivanja i osoba, pa ga možemo uvrstiti i među ponajbolje suvremene ratne drame o Drugom svjetskom ratu, kao i među nekoliko najuspjelijih ostvarenja Johna Maddena – sasvim sigurno uz bok Zaljubljenom Shakespeareu ili pak Hotelu Marigold.

  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 31. svibnja 2022.

Piše:

Tomislav
Čegir