Beskompromisan pionir nezavisnog filma

Portret umjetnika: Samuel Fuller (Worcester, Massachusetts, 12. kolovoza 1912. – Los Angeles, California, 30. listopada 1997.), novinar, pisac, filmski redatelj, scenarist i glumac

• 
  
  Samuel Fuller bio je novinar, pisac, filmski redatelj, scenarist, glumac, ratni veteran i čovjek kojem se uvijek žurilo. Nije radio najskuplje filmove i nije snimao u najboljim uvjetima, ali ono što je snimio danas smatramo klasičnim ostvarenjima američke kinematografije 20. stoljeća a njega za jednog od njenih najzanimljivijih i najautentičnijih stvaralaca. Bio je nonkonformist, buntovan i svojeglav, odbijao je igrati po ičijim osim svojim pravilima a svijet oko sebe gledao je kritički i sa skepsom, što se sve odražavalo u njegovim filmovima. Mnoge kronične bolesti američkog društva kao što su rasizam, klasna nejednakost, glorificiranje nasilja, lažni puritanski moral, što su trovale i dandanas truju ovu zemlju skrivene ispod blještavog pokrova slobode, obilja i demokracije, Fuller je svojim djelom otkrivao i s njima suočavao svakog tko je bio spreman vidjeti. A vidjeli su rijetki, ali među njima su neki od najzanimljivijih i najboljih europskih redatelja druge polovice prošlog stoljeća. Tako Fullera kao uzor navode Aki i Mika Kaurismaki, Jim Jarmusch i Wim Wenders, a Jean-Luc Godard angažirao ga je da glumi u filmu Ludi Pierrot, Steven Spielberg u spektaklu 1941., dok je Martin Scorsese napisao: „Ako ne volite Samuela Fullera, tada jednostavno ne volite film.”

  Rođen je 1912. u židovskoj obitelji u saveznoj državi Massachusetts, ali nakon očeve smrti kad mu je bilo jedanaest obitelj seli u New York a Fuller sa sedamnaest godina ulazi u svijet novinarstva, gdje laže o svojoj starosti i postaje novinar crne kronike poznatog tabloida. Tridesetih godina, u Americi slomljenoj Velikom depresijom, Fuller putuje teretnim vlakovima, promatra, bilježi i pamti posljedice velikog sloma američke ekonomije na običe ljude i njihove mukom ispunjene živote.
  
  

  Ulaskom SAD-a u Drugi svjetski rat prijavljuje se u vojsku i s Prvom pješadijskom divizijom bori se u Sjevernoj Africi, na Siciliji, u Normandiji, Čehoslovačkoj te sudjeluje u oslobađanju koncentracijskog logora Falkenau gdje snima na 16-milimetarskom filmu stravične prizore logoraša, a taj će materijal kasnije biti uvršten u američki Nacionalni filmski registar te će ga četrdeset godina kasnije koristiti francuski dokumentarist Emil Weiss u filmu Falkenau: nemoguće iz 1988. godine. Ratno iskustvo informirat će i obilježiti mnoge od Fullerovih filmova, a njegov se prikaz rata i posebno same borbe smatra jednim od najautentičnijih u povijesti filmske umjetnosti.

  Nakon rata Fuller piše scenarije a i inzistira da ih sam i režira, na što pristaje producent Robert Lippert, te tako nastaje Fullerov debitantski film Ubio sam Jesseja Jamesa iz 1949. Slijede Barun Arizone s Vincentom Priceom u glavnoj ulozi te prvi ratni film Čelični šljem s radnjom smještenom u Korejski rat koji je upravo trajao. Iako je studio htio veću zvijezdu poput Johna Waynea, Fuller je inzistirao na glumcu Geneu Evansu koji je također bio veteran Drugog svjetskog rata, te će se pojaviti u još nekoliko njegovih filmova. Čelični šljem ostvario je popriličan uspjeh iako je snimljen s malim budžetom, no Fullerova direktna režija nadahnuta vlastitim ratnim iskustvom učinila je film izrazito realističnim u prikazu ratnih strahota i surovosti. Neki su kritičari zbog neromantiziranog i neuljepšanog prikaza američkih vojnika Fullera optužili za komunističke simpatije, no film je privukao pažnju velikog holivudskog mogula i producenta Darryla F. Zanucka, s kojim Fuller pristaje surađivati te snima nekoliko filmova, od kojih se ističu ratni Pričvršćene bajunete te vesterni Let strijele i Četrdeset ubojica – oba iz 1957. godine. Kao jedan od rijetkih američkih autora koji su u svojim filmovima (Grimizni kimono iz 1957.) na slojevit i netipičan način prikazivali pripadnike manjina, Samuel Fuller pokazao se kao vizionar i moralno avangardan umjetnik.

  

  Ulaskom u šezdesete godine klima u američkom društvu se počinje mijenjati a Fuller snima neke od najzanimljivijih filmova svoje karijere u kojima subverzivno propitkuje vrijednosti i naličje američkog sna i društva koje se samozaljubljeno smatra vrhuncem civilizacije. Šok koridor i Goli poljubac iznimna su filmska ostvarenja, lucidnih redateljskih rješenja, tematski i vizualno inovativni u pristupu, a izborom likova i prikazom odabranog miljea radikalni te izuzetno ispred svoga vremena.

  U to vrijeme na Fullerov opus i filmsku vrijednost upozoravaju prvaci francuskog novog vala, s kojima se Amerikanac sprijateljuje i pojavljuje u nekoliko filmova. I dok će od strane šire javnosti Fuller često ostati zaboravljen, u svakoj će se novoj generaciji filmaša naći autori koji će ga uzdizati i davati mu na vrijednosti.

  Tijekom sedamdesetih praktički prestaje snimati, no čitavo vrijeme priprema svoj magnum opus Velika crvena divizija s Lee Marvinom u glavnoj ulozi, a koji se s pravom smatra za jedan od najboljih ratnih filmova ikad snimljenih. Do kraja života snimit će još i Bijelog psa, izvanrednu kritiku američkog rasizma i ideje bjelačke nadmoći, film koji je svojom nesmiljenom izravnošću mogao bez problema biti snimljen ove godine.

  

  Filmski opus Samuela Fullera za svakog je ljubitelja filmske umjetnosti nezaobilazan, a redatelji njegovog kova danas su praktički nemogući. Bio je jedan od pionira nezavisnog filma, beskompromisan i zauvijek svoj, spreman na rizik i bez potrebe da se ikome svidi – karakteristike jednako rijetke u filmskom svijetu kao i među ljudima uopće.

  © Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 26. svibnja 2022.

Piše:

Nikola
Strašek