Iznenađujuće uspjela kriminalistička serija zaogrnuta crno-humornim ruhom

Turist (The Tourist), 1. sezona, red. Chris Sweeney, SAD, UK, AU, 2022.



  • Turist
    predstavlja poticajan eksperiment s očekivanom pričom, fabularnim sklopovima te razrješenjem tako što ih nastoji rekonceptualizirati te zaogrnuti humornim ruhom. Fabularni okidač predstavlja često korišten motiv amnezije. Protagonist (Jamie Dornan), o kojem na početku s razlogom ništa ne saznajemo pa smo u potpunosti lišeni njegove društvene, psihološke, intelektualne i poslovne pozadine, putuje iz neznanoga razloga australskim pustopoljinama. Zaustavlja se na benzinskoj postaji u nekakvoj zabiti da bi ga nakon toga počeo terorizirati pomahnitali vozač kamiona koji ga naposljetku uspijeva izgurati s ceste, što uostalom predstavlja jedan u nizu brojnih žanrovskih klišeja s kojima se u Turistu možemo susresti. Igrom slučaja ili pukom srećom lik uspijeva preživjeti, no posljedica udesa je gubitak pamćenja, nakon čega biva primoran, kako bi preživio, rekonstruirati vlastitu prošlost te saznati zašto i tko ga je napao.

    Serija se duhovito poigrava dezorijentacijom protagonista koja je posljedica gubitka pamćenja. Ono igra veliku ulogu u našim egzistencijama, jer ako se ne uspijevamo iz određenih razloga prisjetiti prošlosti, ne možemo rekonstruirati vlastitu životnu priču, a time se dovodi u pitanje i naš identitet. Međutim, ono ima i mnogo praktičnije uloge. Primjerice, određivanje naspram opasnosti, što serija uvelike iskorištava jer protagonist tijekom potrage susreće mnogobrojne likove, a neki od njih mogli bi biti vezani uz njegovu prošlost te nije sasvim sigurno da mu baš svi žele dobro. Zamislite paranoidan svijet u kojem nikoga i ništa ne poznate te se za svakoga može ispostaviti da vam je neprijatelj.

    Scenaristi Harry Williams i Jack Williams te redatelji Chris Sweeney i Daniel Nettheim gledatelja u početku postavljaju u perspektivu lika. Skrivajući mu identitet i prošlost, prenose njegovu suženu vizuru na gledatelja, koji je primoran pratiti njegove nedoumice i kolebanja, što predstavlja temeljni čimbenik stvaranja napetosti. Kasnije će gledatelj dobiti nešto više uvida u zbivanja od protagonista, no to mu još uvijek neće pomoći da pohvata sve konce priče koja naoko djeluje poprilično zamršeno, no to je možda upravo rezultat činjenice da gledatelj i lik podjednako dijele neznanje.

    Autori na nekoliko razina čine subverziju potrošenoga žanrovskoga materijala, a pritom uspijevaju priču koncizno i izbalansirano iznijeti, pažljivo dozirajući naznake o eventualnoj pravoj prirodi neznanca.

    Prva se odnosi na koncepciju glavnoga lika, koji se u zaplet uvodi kao žrtva. Muškarac s irskim naglaskom djeluje kao strano tijelo u stranom prostoru, što dodatno pojačava njegovo autsajderstvo i izmještenost, naglašeno amnezijom. Jamie Dornan odlično ga je utjelovio kao naoko pristojnog, prosječnog čovjeka iz susjedstva, koji pobuđuje suosjećanje i empatiju okoline zbog situacije u kojoj se našao, a napose mlade prometne policajke Helen Chambers (također odlična Danielle Macdonald). Ona pak živi u nezadovoljavajućem zaručničkom odnosu s pasivno-agresivnim Ethanom (Greg Larsen) koji namjerno potencira njezino nisko samopouzdanje kako bi ostala ovisna o njemu. Njezina fascinacija unesrećenikom gotovo ima eskapističke dimenzije te predstavlja neobičan spoj romantične naklonosti temeljene na diktatu narativa popularne kulture te isto tako želja da se uzdigne u poslovnoj hijerarhiji ne bi li dokazala vlastitu vrijednost te pobjegla od učmalog i rutinskog svakodnevnog života. Serija kroz šest epizoda vješto nastoji provocirati gledateljevo suosjećanje s likom. Međutim, postavlja se pitanje – što ako je posrijedi lik za kojega će se ispostaviti da poistovjećenje s njim nikako ne može biti jednoznačno? Možda je stranac luđak, ubojica, psihopat ili sociopat, kojega je netko s razlogom nastojao ukloniti?

    Na drugoj razini redatelji Sweeney i Nettheim istodobno se uvelike koriste postupkom očuđenja. Njihova je Australija toliko oneobičena da djeluje poput nekakve alternativne stvarnosti ili čak nadrealistički intoniranoga vesterna. Navedeno se podjednako osjeti kako u vizualnom sloju djela, tako i u scenarističkom tretmanu. Naglasak je na otvorenim pejzažima koji su, kao i cijela serija, ostvareni u prepoznatljivom i upečatljivom koloritu, gdje prevladavaju zagasite nijanse žute i narančaste te oker boje, kao i zlokobno pusti i ogoljen okoliš: napušteni kamenolomi, ocvale kuće usred ničega, u kojima se životari. Specifičan vizualni stil gotovo da nam nastoji dočarati australsku klimu te sugerira da je posrijedi zemlja ekstrema. Mnogo važnije, sugerira da će možda strančeva potraga ići onkraj svakodnevnoga iskustva. Direktori fotografije Geoffrey Hall i Ben Wheeler napadno koriste širokokutne objektive te planove prostora kako bi naglasili spomenutu pomaknutost koja se neprestano ističe izrazitom stiliziranošću ostvarenja.

    Ujedno se oko protagonista okuplja nekoliko likova, koje scenaristi Williams redovito predstavljaju nizom upečatljivih detalja, poput spomenute Helen Chambers ili pak Luci Miller (Shalom Brune-Franklin), čija imena i prezimena predstavljaju permutaciju imena i prezimena članica Spice Girls; plaćenika Billyja Nixona, koji voli spominjati vlastitu majku i kojega islandski glumac Olafur Dari Olaffson zabavno glumi na izrazito teatralan način; zatim mafijaša Kostu Fanigirisa (Alex Dimitriades) koji je Grk porijeklom, ali je odrastao u Meksiku te biva praćen svojim nepostojećim pratiteljem. Svi oni katkada dovode do pomalo bizarnih, surealnih situacija, kojima se vješto parodira potrošeni žanrovski materijal te cjelini daje osjećaj svježine i inovativnosti.

    Na tragu toga su i komični aspekti ostvarenja, pa se kriminalistički okvir prožima velikom dozom gotovo crnoga humora, što u kombinaciji s bizarnim likovima i obratima u radnji cjelini daje palpovski štih.

    Turist predstavlja jedno od ovogodišnjih serijalnih iznenađenja te svakako jednu od bolje skrojenih serija u posljednje vrijeme.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 14. svibnja 2022.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji