Problem egzila, migracija i trauma sagledan iz LGBTQ+ perspektive
Bijeg (Flee), red. Jonas Poher Rasmussen, Danska, Francuska, Norveška, Švedska, 2021.
-
Film se otvara dramatičnom no jednostavnom animacijom koja fingira crteže oblikovane tehnikom ugljena te pitanjem u voice-overu – što za tebe predstavlja dom? Drugi glas nastoji odgovoriti na postavljeno pitanje dok se objekti, kojima se na nedefiniranoj površini tek naziru ljudske konture, frenetično pomiču kao da trče i bježe od nekakve opasnosti koja prijeti njihovim životima. Tako nas postavljen prolog uvodi u temeljne tematsko-motivske preokupacije djela: egzil, migracije i traumu, kao i proces prilagodbe kojem je subjekt podvrgnut u novoj sredini. Bijeg će navedenu problematiku sagledavati iz specifične LGBTQ+ perspektive, koja će u dodatku biti povezana s političkim nestabilnosti i vojnim sukobima te konzervativnim društvenim okruženjem.Gledatelj uskoro saznaje da dva glasa pripadaju intervjueru, odnosno redatelju Jonasu Poheru Rasmussenu te njegovu sugovorniku Aminu Nawabiju, Afganistancu koji je nakon talibanskoga preuzimanja te države zajedno s obitelji prebjegao u Moskvu, u turbulentnom periodu za Rusku Federaciju, neposredno nakon raspada Sovjetskoga Saveza. Konačni im je cilj prebjeći u Švedsku, gdje žive stariji brat i sin. Igrom slučaja i krijumčarskih ruta, Amin u konačnici završava sam u Danskoj, gdje se mora snaći bez ičije pomoći.
.png)
Bijeg počiva na dvjema dimenzijama, a obje su vezane uz problematiku doma i egzilantskog iskustva. Razgovor redatelja i Amina gotovo da fingira proces psihoanalitičke seanse, tijekom kojega se subjekt treba suočiti s traumatičnim događajem iz prošlosti te ga verbalizirati kako bi se s njim suočio te ga posljedično razriješio. Amin tako leži i pripovijeda o svojoj prošlosti, što obuhvaća drugačiji slijed događaja od onih koji su poznati osobama iz njegove okoline. Stoga gledatelj analitički prati, sloj po sloj, otkrivanje tajne koju je protagonist čuvao dvadesetak godina. Ovaj analeptički segment, vezan uz narativnu prošlost, iznesen je u fragmentima, od kojih svaki obuhvaća krucijalne trenutke u životu protagonista i njegove obitelji. Navedeno se vrši u rasponu od saznanja da je drugačiji od drugih dječaka, preko bezbrižnoga djetinjstva, nestanka oca, rata u Afganistanu, bijega u Moskvu te nekoliko pokušaja prelaska u Skandinaviju.
Narativna prošlost ispresijecana je s događajima u Danskoj u sadašnjem trenutku, a oni su bitni jer implicitno pokazuju posljedice prijepora iz prošlosti. Amin je u dugogodišnjoj vezi s Dancem Kasperom te su na pragu stupanja u brak. Partner želi kupiti kuću na selu gdje bi se trebali skrasiti, no Amin nije siguran je li to ono što želi jer ga proganja nekakav nesvjestan strah. Pritom je dobio i ponudu za postdoktorsko usavršavanje u Sjedinjenim Državama, što nikako ne uspijeva podijeliti s Kasperom. Stoga razgovori o vlastitoj prošlosti s redateljem, koji je ujedno i prijatelj još od školskih dana, imaju gotovo terapeutsko iskustvo. Ono posljedično omogućuje suočavanje s prošlošću, a potom i vlastitim strahovima kako bi se protagonist mogao adekvatno odrediti prema budućnosti.
Jedna od zanimljivosti Bijega počiva na činjenici da je posrijedi neobičan spoj dokumentarnog i animiranog filma. Na najavnoj špici gledatelj je obaviješten kako je djelo temeljno na istinitim događajima, a tek su imena likova izmijenjena radi zaštite njihove privatnosti. Stoga ostvarenje prati ispovijed stvarne osobe te referira kako na povijesno-političke te društvene, tako i osobne, intimne trenutke koji su se odigrali u određeno vrijeme na određenim prostorima te su u međusobnoj korelaciji. Načelo istinitosti i objektivnosti time predstavlja važan aspekt djela. Animirani likovi predstavljaju avatare postojećih ličnosti, iza kojih kriju stvaran identitet i vlastitu privatnost, no funkcija animacije nadilazi puku ulogu štita od javnosti te poprima izražajnu i estetsku dimenziju.
Dokumentarnim filmovima nije strana uporaba animiranih ili igranofilmskih segmenata koje integriraju u dokumentaristički oblikovanu cjelinu. Mahom se koriste kad određeni aspekt radnje ili priče nije moguće predstaviti na dokumentarističan način ili kao pomoćna sredstva kada se neki problem nastoji ilustrirati ili objasniti gledatelju, pa se spomenuto čini na prijemčiv i stilski obilježen način. U Bijegu animacija biva korištena iz prvoga razloga, no ujedno ga nadilazi, pa ne bi pretjerano bilo reći da njezinu uporabu obilježava inventivniji i nekonvencionalniji pristup. Rasmussen isključivo koristi dokumentarne snimke samo na početku sekvenci kako bi skicirao povijesni, društveni i politički kontekst. Posrijedi su arhivske zabilješke televizijskih praćenja događaja u Afganistanu osamdesetih godina prošloga stoljeća, panorame grada, izjave političara i političkih komentatora i slično. Naspram toga glavnina djela predočena je u formi klasične animacije, koja je vrlo efektno korištena.
Animatorima su na raspolaganju bile stvarne snimke protagonista, no djelo nije koristilo tehniku rotoskopije nego je na temelju stvarnih modela u njihovom transponiranju u animirani film koristilo klasičnu animaciju te ručno rađene crteže. Pokreti i položaji kamere osmišljeni su tako da fingiraju postupke dokumentarističnosti, poput razine pogleda te usredotočenosti na lice u krupnom planu sugovornika tijekom razgovora. Pritom boje i oblici imaju ekspresivnu funkciju te nadomještaju sve ono što se u animiranom naspram dokumentarnoga formata ne može predočiti. Drugim riječima, ono što Amin govori, kako govori te na koji način se odnosi prema izrečenom, redovito je odraženo u načinu kako je pojedini segment ostvarenja animiran. Primjerice dijelovi koji su dramski i psihološki nabijeni uključuju izrazito stresne i traumatične situacije, redovito iznesene u maniri crteža u ugljenu kao u uvodu ostvarenja. Djetinjstvo u Kabulu predstavljeno je vedrim tonovima te dinamičnim linijama. Egzilu u hladnoj i stranoj Moskvi, ogrezloj u korupciju te na rubu društvenoga rasapa, odgovaraju hladne boje i uniformiran stil. Osobito je efektno predočen moskovski izbjeglički stan Aminove obitelji.
Bijeg pritom naglasak stavlja i na veliki ekspresivni potencijal glasa, konkretno Aminova, koji nas vodi kroz razmatranja o prošlosti i sadašnjosti te sugestivno podcrtava faze svog tegobnog iskustva. Posrijedi je više nego aktualno ostvarenje, koje predmetu razmatranja pristupa s dozom empatije i razumijevanja, uspjevši složenu tematiku iznijeti na prijemčiv način.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 6. travnja 2022.
