Opipljivo ocrtavanje mračnog svijeta bez moralnog kompasa
The Batman, red. Matt Reeves, SAD, 2022.
-
Batman se u posljednjih četrdesetak godina nastojao prilagoditi različitim kontekstima. Burtonova dva filma (Batman, 1989; Batman Returns, 1992) s Michaelom Keatonom suprotstavila su se ozbiljnim i odmjereno mračnim tonovima blještavilu, kiču, humoru i manično-depresivnom šarenilu kokainskih osamdesetih, najavljujući razdoblje raskošno budžetiranih i pretencioznih filmskih spektakla koji će s vremenom korjenito izmijeniti narav holivudskih produkcija. Međutim, pretenciozni spektakli s vremenom će postajati sve manje publici primamljivi, što će shvatiti i Warner Bros. pa će Burtona zamijeniti zabavljački nastrojenim Joelom Schumacherom.Batman Forever (1995) s Valom Kilmerom i Batman and Robin (1997) s Georgeom Clooneyjem u glavnoj ulozi, serijal su pretvorili u filmsko-zabavljački lunapark, paradu kiča i neukusa, koju je u konačnici i na sreću gledatelja zauvijek progutalo vlastito šarenilo. Kada su u novom stoljeću stripovske adaptacije počele metastazirati po kinoplatnima, Warner nije mogao odustati od svog financijski potencijalno najunosnijega superjunaka, kojega je preuzeo Christopher Nolan te naslovnu ulogu dodijelio Christianu Baleu (Batman Begins, 2005; The Dark Knight, 2008; The Dark Knight Rises, 2012). Redatelj je Batmana vratio njegovim izvorima, dakle u darkerski polusvijet Gothama, no ujedno ga je pretvorio u punokrvnog akcijskoga junaka koji prezire vatreno oružje te svoje sposobnosti dokazuje korištenjem fizičke snage, spretnosti i okretnosti, kao i inteligencije.
.png)
Nolanova narativno nekoncizna i pretenciozna trilogija u načelu je funkcionirala vrlo solidno, a onda se lika i djela Brucea Waynea/Batmana dohvatio nesretni Zack Snyder (300, Man of Steel), odlučivši ga uklopiti u DC-jev filmski univerzum, koji je trebao biti pandan puno uspješnijem i razvedenijem Marvelovu. U Hollywoodu svatko računa na svoga konja za utrku. Batman vs Superman: Dawn of Justice (2016) pokazao je svu bizarnost filmskih korporacija koje pod svaku cijenu žele zaraditi što više na reciklaži, stvarajući sulude fabularne kombinatorike, što je također Snyderov nastavak problematične produkcije Justice League (2017) dodatno potvrdio.
Ne samo da se angažiranje neuvjerljivog i nekarizmatičnog Bena Afflecka za ulogu Batmana pokazalo promašenim, nego i spomenuti lik, kad se mora okolo prošetavati sa svim tim DC-jevim superjunacima odjevenima u šarene trikoe, koji izgledaju kao ih je netko krojio za karnevalsku povorku na riječkom Korzu, djeluje kao strano tijelo u stranom prostoru. Snyderova ostvarenja tanašne priče, bizarne fabularne kombinatorike, narativno nekoncizna i predugačka, Batmana su svela na isprazan i šablonski spektakl koji se zaboravlja čim najavna špica završi. Nekako proizlazi da u slučaju spasitelja iz Gothama postoji uhodani obrazac: dobri i loši serijali nastaju naizmjence. Prema tome, opravdano bi bilo pretpostaviti da je The Batman (2022) koji potpisuje Matt Reeves (Cloverfield, Dawn of the Planet of the Apes), a koji slijedi nakon Snyderova, barem solidno ostvarenje.
Prvi uistinu dobar znak je što djelo ignorira DC-jev filmski univerzum te veze protagonista s njim, pa posljedično ima samostalnu priču koja omogućuje da junak bude ono što uistinu jest te da uradak razvija njemu prikladno ozračje i stil. U tradiciji Burtonovih i Nolanovih ostvarenja, Reveesovo, kao svojevrsni reboot serijala, nastoji graditi priču oko nove koncepcije glavnoga lika, jamčeći time originalnost. Svaki je od redatelja nastojao lik i karakter superjunaka izgraditi oko neke njegove specifičnosti koja predstavlja razlikovni element naspram serijala koji su mu prethodili, a tu koncepciju preuzima i redatelj The Batmana.
Priča o rađanju junaka svima nam je poznata: dok je bio malo dijete, Bruceu Wayneu nepoznati su počinitelji pred očima ubili imućne roditelje, pripadnike društvene elite Gotham Cityja, grada ogrezlog u (ne)organizirani kriminal i korupciju. Navedena je trauma predodredila daljnji život dječaka te ga nagnala da vodi dvostruki život: javni, u kojem je bogat i uspješan poslovni čovjek i dobročinitelj, te skriveni, u kojem je Batman, kontroverzni superjunak kojega jedni doživljavaju kao zločinca a drugi kao istinskoga borca za pravdu te društveni red i blagostanje, svemoćnu očinsku figuru na koju je moguće osloniti se u nadi da će zajednicu spasiti od destruktivnih agenasa. Ovaj dobro poznati trenutak preuzima i recentno ostvarenje, no pritom odlučuje daljnju priču graditi na drugačijim premisama.
.jpeg)
Batman u glumačkoj kreaciji Roberta Pattinsona još je prije premijere prouzročio interes javnosti zbog navodne bliskosti s emo-stilom, koji je svoje vrhunce imao u prvom desetljeću ovoga stoljeća te je na svu sreću u posljednjih desetak godina izgubio dah. Pattinsonov Batman više djeluje kao da je ispao iz nekoga new vawe/goth banda tipa The Cure. Glumac s razmazanom maskarom djeluje kao inkarnacija mladoga Roberta Smitha, a s obzirom da u Gothamu neprestano pada kiša i da djeluje kao grad u kojem sunce nikada ne sja – kako u doslovnom, tako i u prenesenom značenju, pitate se ne bi li bogati nasljednik trebao kupovati neki kvalitetniji, skuplji, vodootporni make up.
Na stranu što razmazana šminka valjda prema stereotipnom nahođenju djeluje dramatičnije, Pattinson je vrlo solidno dočarao problematičan lik odnosno njegov raskol. Bruce Wayne u njegovoj kreaciji nije osoba koju je životna nesreća potaknula da radi na sebi te djeluje za dobrobit zajednice kako bi kanalizirala negativne uspomene, nego traumatizirana, emocionalno osakaćena i opterećena individua, izolirana od svijeta, koja dvoji o svojoj ulozi. Tu unutarnju dimenziju lika glumac je uvjerljivo dočarao mimikom i gestama.
Reeves i suscenarist Peter Craig (The Town) također su odlučili rekonceptualizirati Batmanov poslovično zaoštren odnos s organima društvenoga reda i sigurnosti, pa on ovoga puta sudjeluje u istrazi te naočigled pomaže bez da policija sumnja u njegovo partnerstvo sa snagama zločina i nereda. Pritom ga glavni negativac Riddler (Paul Dano) vještim zagonetkama uvlači u složenu igru detekcije koja ima dvostruki plan: javni, odnosno društveno-politički koji je vezan uz kriminalni Gotham, te drugi, privatni i individualni, koji treba dovesti do spoznaja o vlastitoj prošlosti.
Burtonov Batman uvijek je bio na glasu kao mračan film, možda čak i darkerski za mainstream publiku, što je i nagnalo producente da projekt naposljetku dodijele Joelu Schumacheru. U njegovim je dvama ostvarenjima crna boja prevladavala, što je odgovaralo naravi lika, kao i nokturalnom kontekstu njegova životinjskog avatara te svijetu podzemlja s kojim se mora boriti. U usporedbi s njim, Reevesovo ostvarenje tu mračnost nesmiljeno potencira: prevladavaju tamne ili zagasite, prljave boje, radnja se mahom odvija noću, kiša neprestano pada, prljavština i dezintegracija zamjećuju se na svakom koraku. Posrijedi je okruženje koje je izgubilo kako moralni, tako i egzistencijalni kompas. Redateljeva mizanscena je precizna, vrlo atmosferično i opipljivo ocrtava narav svijeta u kojem se radnja odvija. Pritom se neprestano naglašava dojam nelagode i prijetećega, prvenstveno vještim dizajnom osvjetljenja te simboličnom uporabom boja, od koje prevladava zagasito crvena. Tu je od velike pomoći bio direktor fotografije Greig Fraser (Vice, Dune). Akcijski prizori dobro su orkestrirani, redatelj ne igra na kartu bombastičnosti i eksplozivnosti, pa su oni više prigušeni i u skladu s općim tonom filma.
Negativci su također mnogo prizemniji odnosno životniji, kako bi se ocrtao jedan gledatelju prispodobiv svijet kriminala i korupcije. Umjesto psiho/sociopatskih persona poput Jokera, kolo vodi staromodni mafijaš u odličnoj glumačkoj kreaciji Johna Turrtura. Pingvin u neobičnom nastupu Colina Farrella nije poput Burtonova čudovišni zlikovac, nego fizički neugledan drugorazredni kriminalac koji vrlo napadno nalikuje Harveyju Weinsteinu. Riddler, u odmjerenoj interpretaciji Paula Danoa, psihički je zabrazdio otpadnik, koji nastoji očistiti Gotham od korumpiranih policajaca, političara te pripadnika društvene elite, te nalik Nolanovu Baneu (Tom Hardy) na društvenim mrežama okuplja podzemnu vojsku pristalica koje su spremne izvršiti društveni prevrat na ustoličenju nove gradonačelnice Belle Real (Jayme Lawson), koja ne treba dobiti priliku da pokaže spremnost i sposobnost za promjenu jer, sugerira film, svi političari temeljno su isti i u konačnici gledaju jedino vlastitu korist. Za očekivati je da bi Batman trebao spasiti svijet jer Hollywood teško da će ići toliko daleko u subverziji i dopustiti da nosivi lik, s kojim se mase trebaju poistovjetiti, doživi poraz, no čak je i tu Reeves u danim produkcijskim okolnostima uspio dobiti koji bod.
Novi je Batman tako više nadahnut nasljeđem Jokera (2019) Todda Phillipsa s Joaquinom Phoenixom u glavnoj ulozi, te njegovim prevratničkim sentimentima o prezrenim masama koje preuzimaju inicijativu u vlastite ruke. Za razliku od Jokera koji će svjesno povesti mase u rušilački pohod, Bruce Wayne/Batman u završnici shvaća, kada mu bezimeni prevratnik na pitanje o vlastitu identitetu odgovara da se zove Osveta, što je ujedno nadimak koji Batmana prati tijekom filma, kako je možda njegova igra otišla predaleko. Pritom je Riddler mnogo simpatičniji u svom nastojanju da obespravljenima pruži mogućnost da se čuje njihov glas naspram ignorantnih pripadnika društvenih elita. Superjunak će stoga na kraju morati dobiti priliku da se iskupi pokazujući svoju velebnu empatiju. Osvetu, kao destruktivnu individualnu i društvenu silu, u razvučenoj završnici kanalizirat će svesrdnim i strastvenim pomaganjem brojnim unesrećenima.
Za razliku od primjerice Nolanova narativno razbarušenoga pristupa, Reeves naraciju slaže mnogo konvencionalnije, odnosno strogo pravocrtno bez ikakvih sižejnih poigravanja. Takva odluka mogla je dovesti do monotonije i zamora s obzirom na trosatno vrijeme trajanja, no navedeni je pristup funkcionalno iskorišten te je njegov doprinos vidljiv u relativno skladno ostvarenoj cjelini u koju je uvedeno mnoštvo likova. Spomenuto ne znači da ostvarenje nije predugačko te bi kraćenje za kojih tridesetak minuta, posebice završnice, svakako uklonilo nepotreban prazan hod iz pripovijedanja.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 7. ožujka 2022.
