Unikatan i prepoznatljiv umjetnik s distinktivnim osobnim pristupom i prosedeom

In memoriam: Borivoj Dovniković Bordo (Osijek, 12. prosinca 1930. – Zagreb, 8. veljače 2022.)

• Od protopovijesnih filmskih naprava poput Da Vincijeve camere obscure i Huygensove laterne magice preko Plateauova fenakitiskopa do Muybridgeove „cijevi koja stvara fantazije“ zootropa i Reynaudove progresne gradacije praksinoskopa, kao preteča suvremenih kinematoskopa i bioskopa, projektori pokretnih, mahom animiranih slika postojali su daleko prije klasične figurativne animacije kakvom se pojmi danas. Povijest pak domaćeg animiranog filma mahom je vezana uz Zagreb, kako u onim predratnima (od pionirskog začinjavca hrvatske animacije Sergija Tagatza preko braće Mondschein do nezaobilazne Škole narodnog zdravlja), jednako i u poratnim godinama (od braće Neugebauer do evolucionističkih inauguratora nekih novih animacijskih smjerova).

  Inicijalno plod entuzijastičnih amaterskih ushitno-zanesenjačkih inspiracija, nastojanja i htijenja, ponajviše u formi promidžbenih ili intermezzo-umetaka u dokumentarnim ili obrazovnim naslovima, hrvatska animacija kasnije je institucionalno organizirana okupljanjem filmaša oko hrvatske DFR direkcije, Jadran filma, Duga filma, Zora filma, Zagreb filma. Među takvim, uzbudljivo novom, prštećom energijom oduševljenim mladim individualcima svoje je mjesto svakako zauzeo i Borivoj Dovniković Bordo, animator, strip-crtač, karikaturist, ilustrator, redatelj i grafički dizajner.
  
  Godine 1949. uz studij na ALU paralelno radi karikature i ilustracije, kojima se bavi od djetinjstva (kao devetogodišnjak osmislio je strip Borba protiv Indijanaca) da bi iduće godine napustio Akademiju i u potpunosti se predao radu na karikaturi kao suradnik lista Kerempuh odnosno 1951. kao crtač sudjelovao u realizaciji prvog hrvatskog umjetničkog animiranog filma Waltera Neugebauera Veliki miting, od kojeg je krenula nezaustavljiva lavina međunarodne atrakcije Zagrebačke škole crtanog filma (s istaknutim imenima poput Vatroslava Mimice, Dušana Vukotića, Vladimira Kristla, Nikole Kostelca…) ali i samog Bordovog vrijednog prinosa ovoj kulturnoj instituciji.
  
  

  Uz nebrojene druge projekte (koautor Profesora Baltazara, scenarist kultnog Muzikalnog praseta) i na inim umjetničkim poljima (poglavito karikature), te prestižna gostovanja, nagrade, retrospekcije i priznanja, u kreativne vrhunce njegova filmskog rada svakako spadaju naslovi poput Znatiželje iz 1966. (2000. na Festivalu u Annecyju uvrštena među 84 najbolja animirana filma u povijesti), Škole hodanja (1978) ili Ljubitelja cvijeća (1971), ali i Putnika drugog razreda (1973), Uzbudljive ljubavne priče (1989) i Kreka (1967). Pritom je Bordo kompletan Auteur – scenaristički osmišljava, animira, dizajnira i režira vlastita djela na unikatan i prepoznatljiv način, s distinktivnim osobnim pristupom i prosedeom.
  
  

  Njegov ekonomičan stiliziran crtež očigledno proizišao iz karikature, simplificirane no efektne, dvodimenzionalno-plošne reducirane morfologije, modernistički koncipirane art-filozofije u kojoj više na pijedestalu nisu slikarski puni, klasični likovi diznijevske provenijencije nego se jednaka pažnja uz likovno posvećuje i zvučnom – audio-efektima i sintetskoj glazbi, u svrhu naglašavanja i podcrtavanja ili kontrapunktiranja akustičnog i ritmičnog poradi bazne neverbalnosti; kao i minimalističkoj no simbolički bremenitoj, izraženoj scenografiji adaptabilnih slobodnih pozadina, ekspliciran je u kratkim formama.
  
  Simultano, i tematski skreće pozornost od velikih ka intimističkim i humanističkim propitkivanjima marginaliziranih, malih ljudi, antijunaka, humorno-satirički upućujući na klasni sraz, egzistencijalne tegobe, represivni materijalizam suvremenoga mu društva, približavajući se tatijevsko-chavalovskoj viziji svijeta i umjetnosti. Svime navedenim, ostaje žal za iznimnim kreativcem, punokrvnim stvaralačkim imenom domaće i svjetske kinematografije, karikature i stripa.
  
  

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 10. veljače 2022. 

Piše:

Katarina
Marić