Zaboravljiv filmski remake hvaljene serije

Neoprostivo (The Unforgivable), red. Nora Fingscheidt, Njemačka, SAD, UK, Netflix, 2021.



  • Danas se nešto rjeđe događa da se televizijske serije adaptiraju u dugometražne igrane filmove jer je u doba televizijskoga booma nekako postalo normalno da se uspješni ili manje uspješni filmovi obrađuju u serijalnoj formi (Scream, The Mist, I Know What You Did Last Summer). The Unforgivable scenaristice Sally Wainwright i redatelja Davida Evansa trodijelna je britanska mini-serija iz 2009. godine, nastala u produkciji ITV-a, u kojoj Surrane Jones glumi Ruth Slater, osobu koja izlazi iz zatvora, gdje je provela znatan dio života zbog ubojstva dvoje policajaca. Hvaljena i nagrađivana serija ove je godine pretvorena u dvosatni igrani film, koji potpisuje njemačka redateljica Nora Fingscheidt (System Crasher) sa Sandrom Bullock u glavnoj i za nju netipičnoj ulozi.

    The Unforgivable se nastavlja na dugu tradiciju dramskih ostvarenja u kojima likovi izlaze iz zatvora nakon višedesetljetnoga služenja kazne te nastoje ponovno izgraditi život. Prepreke su brojne: bivši zatvorenici često su obilježeni i šikanirani zbog svoje prošlosti, a ujedno se teško psihički i egzistencijalno priviknu na život na slobodi, koji se s vremenom uvelike promijenio, što dovodi do brojnih životnih i psihičkih kriza. Pritom je naglasak na realističkom koncipiranju radnje.

    Slično se događa i s Ruth (Sandra Bullock), samo što je njezin zločin u očima američkoga društva neoprostiv – ubila je policajca, koji je pritom bio obiteljski prijatelj i nije imao zle namjere, ali katkada se stvari krivo poslože i dogodi se situacija koju je više nemoguće ispraviti. Obilježena stigmom ubojice policajca, protagonistica pokušava stupiti u kontakt s mlađom sestrom, zbog koje je žrtvovala svoju budućnost.

    Prije pojave streaming servisa, The Unforgivable bi vjerojatno prošao, u formi u kojoj je sada predočen gledateljima, kao manje ambiciozan televizijski film za monotona nedjeljna poslijepodneva, namijenjen emocionalnom pražnjenju gledatelja, koji bi suosjećali s patnjama protagonista/protagonistice. Tema je svakako aktualna, a lik pritom doživljava osobnu katarzu, što podilazi sentimentalizaciji gledatelja te njihovu poistovjećivanju s protagonisticom. Iako je njezin zločin realan, neprestano smo navođeni na zaključak da je društvo oko nje negativno i odbojno, što će se dodatno naglasiti patetičnim i neuvjerljivim obratom u završnici, kojim će se Ruth nastojati amnestirati. Kako to obično biva u televizijskom filmu, teme i likovi su naznačeni, no nisu podrobnije razrađeni i razvijeni.

    Scenaristi Peter Craig, Hillary Seitz i Courtenay Miles nastojali su donekle sustavnije psihološki i društveno razraditi lik Ruth, pošto je posrijedi glavni lik, no njezinu uvjerljivost ne dugujemo scenarističkoj umješnosti nego odmjerenoj glumačkoj kreaciji Sandre Bullock, koja blijedom i izmučenom, tihom pojavom neprestano isijava nepovjerenjem prema sustavu, odnosno društvu, koje ju je jednom već iznevjerilo. Ako se odmaknemo od Ruth, film predstavlja katalog postavljenih likova i odnosa, koji se ne uspijevaju razviti te ne vode nigdje konkretno. Cjelina je stoga narativni nered jer se oko potrage protagonistice koja je dvojaka – konkretna, jer traga za sestrom, te duhovna, jer teži iskupljenju – nižu brojni likovi i podzapleti, no niti jedan od njih ne razrađuje se podrobnije i sustavnije, što se odrazilo na njihovu uvjerljivost. Ruth tako radeći u tvornici za preradu ribljih proizvoda upoznaje kolegu Blakea (Jon Bernthal) te se između njih počinje razvijati odnos, no u drugoj polovici filma sporedni lik izlazi iz fokusa redateljičina interesa.

    Slična je situacija s bogatim međurasnim odvjetničkim bračnim parom Liz (Viola Davis) i Johnom Ingramom (Vincent D`Onofrio). Oni znakovito žive u kući koja je nekada pripadala Ruth te su od nje napravili impozantno zdanje, a da nisu svjesni što se u njoj odigralo. Njima se protagonistica u odveć za vlastitu uvjerljivost iskonstruiranom podzapletu obraća za pomoć, no također se gubi u posljednjoj trećini filma, a Liz manje-više te tek statira. Posrijedi je ujedno potraćena uporaba odličnih karakternih glumaca, koji su zaslužili bolje napisane uloge te smisleniju funkciju u fabuli. Drugi bračni par – Michael (Richard Thomas) i Rachel Malcolm (Linda Emond) – koji je posvojio Kate (Aisling Franciosi), također je odveć papirnat. Svedeni su na predstavnike višeg srednjeg sloja uljuljanog u kapitalističku sigurnost, no ti su likovi odveć bezlični, kao i sama Kate koja je talentirana pijanistica, koju eto muče noćne more, čije značenje i porijeklo ne može detektirati. The Unforgivable ima previše likova i podzapleta, a niti jedan od njih nije sustavno razrađen, a dodatno čini problem što se film ne može odlučiti što želi biti.

    Podzaplet sa sinovima davno ubijenoga šerifa, Keithom (Tom Guiry) i Macom Whelanom (W. Earl Brown), primjer je nevjerojatne scenarističke šlampavosti. Jedan brat se želi osvetiti, drugi je obiteljski čovjek koji želi ostaviti prošlost za sobom, no igrom slučaja obojica počinju pratiti Ruth. Potom Keith uhvati Maca u krevetu sa svojom suprugom, što je bizarna i nepotrebna fabularna kombinatorika, a rezultat toga je njegova psihička nestabilnost, koja ga tjera na radikalni čin. Pritom ostvarenje nepotrebno srlja u trilerske vode. Očito su Craig, Seitz i Miles nepotrebno i nepromišljeno nastojali što više materijala iz serije ugurati u jedan film.

    Radnju prekidaju kratke analepse, koje su diferencirane s obzirom na svijest čije aspekte pamćenja otkrivaju. Kad je u pitanju Ruth, nešto su konkretniji te duljih kadrova kako bismo mogli razabrati njihov sadržaj, a javljaju se u trenutku kad se pojavi kakav psihološki okidač u okruženju protagonistice. U slučaju Kate su kratki, odsječni, kako bi izazvali osjećaj konfuzije i nelagode time što ne možemo razabrati njihov sadržaj, čime se želi sugerirati trauma, potisnuto, odnosno nedostatak pamćenja. Obje vrste analepsi nisu pretjerano maštovito ostvarene a niti najsuptilnije montirane, te imaju tendenciju analitički otkrivati aspekte narativne prošlosti, koji se namjerno skrivaju od gledatelja te vode do obrata u završnici.

    The Unforgivable nažalost je ona vrsta filma na koji ćete zaboraviti čim krene odjavna špica.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 16. prosinca 2021.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji