Izrazito žanrovsko i promišljeno ostvarenje koji se ne libi društvene kritike
Južni vjetar: Ubrzanje, red. Miloš Avramović, Srbija, 2021.
-
Prije nekoliko godina srbijanski kriminalistički film Južni vjetar (2018) redatelja Miloša Avramovića polučio je izvanredan tržišni uspjeh i uglavnom izdašne kritičarske osvrte. Na valu tog uspjeha nastala je i televizijska serija prikazivana prošle godine, a početkom studenoga započela je i u nas distribucija sequela tog žanrovskog filma pod naslovom Južni vjetar: Ubrzanje. Avramović i ovom prigodom skladno surađuje sa scenaristom Petrom Mihajlovićem, a početni uspjesi i toga filma, kao i najave o nastanku daljnjeg televizijskog serijala, sasvim su razvidno otponac i mogućoj franšizi, vrlo neuobičajenoj u prostorima regije.Ako je prvijenac bio izrazito urbani film u kojem se mladi beogradski kriminalac Petar Maraš (Miloš Biković) uspinje na ljestvici podzemlja, ali i nakon susreta s mafijašem koji radi za policiju svoju obitelj izlaže opasnosti, u Ubrzanju se protagonist nalazi na razmeđi kriminala i državne institucije, koja neće prezati prekršiti zakonske okvire ako joj to donosi dobit. Maraš je etabliran i dobro situiran, supruga Sofija (Jovana Stojiljković) i sin nisu ugroženi njegovim poslom. I dok s jedne strane za državu pokušava otkupiti zemlju od seljaka u ruralnoj Srbiji, s druge njegovom se mlađem bratu Nenadu (Luka Grbić) ne sviđa što se nalazi u bratovoj sjeni pa uz pomoć bivšega boksača, sitnoga kriminalca i ovisnika Mure (Nenad Heraković) dila i odlazi na opasan put u Bugarsku ne bi li pribavio drogu.
Činjenica je da se prvi dio filma može doimati sporogorećim, razvoj je fabule mirniji, zaplet složen, a ako nam se sekvencije poput Maraševog odlaska u Istru čine ne pretjerano nužnima, jasno je da su zapravo uvod u drugi televizijski serijal. Likovi poput nadređenoga mu Crvenoga (Aleksandar Berček) ili Cara (Predrag Manojlović) početno se definiraju rubnima, premda im važnost raste u raspletu. No nakon što Nenad i Mure krenu prema Bugarskoj, a Maraš i vjerni prijatelj Baća (Miodrag Radonjić) ih pokušaju sustići, zaplet se strelovito ubrza a opasnost postaje znatno izraženija. Sukobi s bugarskim kriminalcima u zabiti su poput odraza kakvog modernističkog vesterna ili čak i anti-vesterna. Nasilni Čavdar (Marian Valev) je zapravo brat Dimitrija s kojim se Petar Maraš sukobljavao u prvijencu, dok je suprotstavljeni mu Kiril (Zahari Baharov) izrazito ambivalentan lik, stoik koji Marašu i Baći pomaže da Nenada oslobode Čavdarovoga zatočeništva te koji će se čak obračunati i s vlastitim sinom ovisnikom. Autori pritom ne prezaju od usporedne montaže – zbivanjima u Bugarskoj kontrapunktiraju se Sofijina i Careva nastojanja da uz pomoć Crvenog pronađu Petra, pa je sukob Maraša, Baće i Kirila s Čavdarom, njegovom obitelji i privrženicima u zabačenom bugarskome selu naposljetku dovršen dolaskom specijalaca. Ali, to još nije i sam svršetak, jer zbiva se iznenadni obrat – traumatičan po Petra Maraša, a svršetak je otvoren i navodi na promišljanje zbivanja kao i na daljnji nastavak Južnog vjetra. 
Nema nikakve sumnje da je namjena Ubrzanja prije svega populistička. Kao izrazito žanrovski film, usklađuje se s arhetipskim obrascima akcijskog, kriminalističkog trilera, pa čak i vesterna. Međutim, kao vrlo promišljeno filmsko djelo, u samoj fabuli, kroz manji niz likova i u složenom kontekstu neće se libiti ni nenametljive društvene kritike, preciznog odraza zatečenog društvenog stanja i položaja središnjih likova unutar miljea u kojem egzistiraju. Pritom je jasna erudicija autora, podjednako i Avramovića i Mihajlovića. Njihovo je poznavanje povijesti filma sveobuhvatno i iscrpno, ali kada posežu za baštinom devete umjetnosti, primjerice od klasičnoga Hollywooda pa sve do recentnijih razdoblja, ne ostaju na pukom eklekticizmu nego na samosvojnom autorskom pristupu, sasvim usklađenom sa suvremenim društvenim i žanrovskim kontekstom. Omogućili su to i produkcijski uvjeti, pa Južni vjetar: Ubrzanje nije nimalo inferioran kvalitetnim europskim ostvarenjima – britanskim ili francuskim.
Avramović režira sigurno, njegov prosede prožima autorsko s žanrovskim, a niti u jednoj sceni ne tone u transparentnost ili predvidljivost; dapače, snažno gledatelja veže uz prikazana zbivanja. S lakoćom predstavlja likove, razumije, premda ne nužno i odobrava njihov društveni položaj ili kriminalno djelovanje, a pritom gledatelja postavlja u ambivalentan položaj. Primijetimo li da je vrsna filmska fotografija Lazara Radića, evokativan prikaz različitih podneblja i prostora, uz povremenu simboličnu primjenu intenzivnoga kolorita kontrapunktiranoga sa scenama zasićenih ili prigušenih boja, zasigurno su sjajna montažerska rješenja Lazara Predojeva u zavidnom postizanju potrebnog filmskog ritma, kao i uvjerljiv produkcijski dizajn Dušana Radojčića.
Glazba Aleksandra Ranđelovića lavira od evokativne do regionalne, a dosljedna uporaba zvuka bitna je u užurbanoj i opasnoj atmosferi filma. Nije upitno da je Miloš Biković izvrsno odigrao ulogu Petra Maraša, svu kompleksnost njegova lika. Uspješan je svakako Aleksandar Berček, čiji lik dobrodušnog starčića skriva izrazitu opasnost, a čini se da se Predrag Manojlović više oslonio na vlastitu osobnost negoli na potpuniju razradu svoga lika. Ako pak u Jovani Stojiljković opažamo dvojnost krhkosti i snage, neupitno je briljantan Zahari Baharov kao Kiril. Suzdržana izvedba skriva izrazitu snagu osobnosti, a mogli bismo ga usporediti s ponajboljim tzv. karakternim glumcima raznih razdoblja i raznih kinematografija. Tako je naposljetku Južni vjetar: Ubrzanje barem vrlo dobro ostvarenje, a u mnogim segmentima i odlično, pa ne čudi ni posjećenost u hrvatskim kinima ni daljnji afirmativni kritičarski osvrti.
© Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 27. studenog 2021.
