Prepoznatvljivo marvelovski uz razigranu glumačku ekipu

Shang-Chi i legenda o deset prstenova (Shang-Chi and the Legend of the Ten Rings), red. Destin Daniel Cretton, SAD, 2021.

• 
  
  Zapanjujući je podatak da je Shang-Chi i legenda o deset prstenova već dvadeset i peti film u Marvelovu filmskom univerzumu. Katkad imate dojam da se u Hollywoodu više ne snima ništa osim Marvelovih stripovskih ekranizacija jer svakih nekoliko mjeseci iz svih zamislivih i nezamislivih mjesta počne iskakati neka. Američka je komercijalna kinematografija unazad posljednjih desetak godina doživjela svoje kreativno dno, a raznorazni filmski univerzumi koji se gledateljima neprestano otvaraju simptom su tog nezavidnog stanja zamornog recikliranja i prerađivanja te slijeđenja utabanih i bezličnih šablona koje su naprosto postale naporne i nesnosne.
  
  

  Postojanje filmskih univerzuma neosporno nekreativnim i nemaštovitim scenaristima olakšava posao. Prvo imaju gotove likove te konture priča pa se ne trebaju osobito truditi oko izmišljanja novih protagonista i zapleta. Potom svi filmovi iz određene skupine redovito imaju prepoznatljivu fabularnu i narativnu strukturu, što će reći da scenaristi trebaju ugurati priču u prepoznatljive šablone: upoznavanje s pozadinom glavnoga karaktera, način kako je dobio svoje moći, u čemu se već kriju fabularni okidači, razvoj sukoba s negativcem koji ne predstavlja prijetnju samo zajednici nego i obitelji te bliskim ljudima, konačan sraz protagonista i antagonista u bombastičnoj završnici. Stoga prosječan gledatelj ima dojam da neprestano gleda jednu te istu poluanimiranu filmsku priču u kojoj se mijenjaju samo imena likova. Sve ostalo nažalost ostaje isto, pa tako i neprestano naglašavanje važnosti zajedništva, obitelji i svih onih bljutavih američkih ideala o kojima nam Disney već predugo vremena popuje dok vrlo perfidno izvlači novac iz naših novčanika.
  
  Cijela ova situacija olakšava muke i producentima. Skupi su to filmovi, posrijedi je neosporna činjenica, pa treba nekako smanjiti financijski rizik na minimum. Kada gledatelju nudite prepoznatljiv proizvod, on već sam sebe reklamira te ima određeni kulturni kapital. Stoga ga je i lakše prodati pa nastavci, prepravci, spin offovi, rebootovi i univerzumi suvereno vladaju kinodvoranama.
  
  

  Shang-Chi i legenda o deset prstenova redatelja Destina Daniela Crettona sasvim se uklapa u parametre o kojima sam upravo govorio. Film se otvara prologom, koji služi da bi se radnja kontekstualizirala. Objašnjava nam obiteljsku pozadinu glavnoga protagonista Shang-Chija (Simu Liu), odnosno odnos njegovih roditelja te njegov dolazak na ovaj napaćeni svijet. Nakon toga priča skače u suvremenost te se iz Kine seli u Sjedinjene Države, gdje protagonist obavlja neambiciozan posao na hotelskom parkiralištu sve do trenutka kada ga snagatori njegova oca Xu Wenwua (Tony Leung) ne nađu. Nakon toga treba uskočiti u ulogu superjunaka, spasiti svijet te svoju užu ali i širu obitelj, a sve prema ustaljenoj Marvelovoj šabloni koja se predvidljivo prenosi iz ostvarenja u ostvarenje.
  
  S obzirom na novu političku korektnost i holivudsku težnju za diverzivnošću, nakon Black Panther (2018) Ryana Cooglera, koji se obraćao afroameričkoj publici, sada je na red sa Shang-Chi i legenda o deset prstenova došla azijskoamerička publika. Međutim, ne trebamo biti naivni. Nisu Disney i Marvel postali odjedanput rasno osviješteni, nego kalkulantski sagledavaju potencijale tržišta u kontekstu novonastale kulturne klime. Uostalom, za američke filmove danas je azijsko tržište, napose kinesko, jedno od najizdašnijih, a danas vjerojatno nema pohlepnijeg medijskog koncerna od Disneyja.
  
  

  Da se Shang-Chiju vratim: ništa novoga pod vedrim nebom ovaj film nam nije donio, osim nekoliko patetičnih dijaloga izmijenjenih među otuđenim članovima obitelji koji se nastoje izmiriti. Akcijski prizori standardno su bombastični i spektakularni te traju u nedogled. U nedostatku originaln(ij)e priče potrebno je popuniti minutažu, a najlakše je to učiniti razvučenim akcijskim prizorima. Onaj u završnici, koji uključuje borbu dvaju zmajeva, nije najspretnije postavljen: odveć je konfuzan, loše iskadriran, nedovoljno dorađenoga CGI-a te ostavlja dojam kao da traje čitavu vječnost.

  Film Destina Daniela Crettona nema ambiciju biti išta više od puke zabave za široku publiku i obožavatelje Marvelova univerzuma. Pritom je lišen natruha bilo kakve ozbiljnije i relevantnije problematike jer se time ne želi zamarati publika. Stoga počiva na prepoznatljivim mjestima te igra na sigurno, što se ponajviše očituje u scenariju Davea Callahana, Destina Daniela Crettona i Andrewa Lanhama, koji koristi stalne obrasce u karakterizaciji likova te počiva na izmjeni emocionalnih i komičnih elemenata, naravno u poznatoj Marvelovoj maniri.
  
  

  Unatoč generičnosti cjeline i monotonom igranju na sigurno, Shang-Chi sporadično je zabavno ostvarenje, ponajviše poradi razigrane glumačke ekipe koju predvode Simu Liu, Tony Leung, Michelle Yeoh, Awkwafina, Meng'er Zhangi Ben Kingsley. Film zasigurno neće razočarati vjerne Marvelove obožavatelje.

  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 20. rujna 2021.

Piše:

Dejan
Durić