Realističan prikaz fizičkih i psiholoških previranja kroz glazbu
Zvuk metala (Sound of Metal), red. Darius Marder, SAD, 2019.
-
Sound of Metal, igranofilmski debi Dariusa Mardera, kao fabularnu premisu uzima poznatu temu glazbenika koji se na vrhuncu uspjeha suočava s nepremostivim zdravstvenim problemom. Ruben Stone (Riz Ahmed) uspješan je bubnjar heavy-metal dua Blackgammon, čija je druga članica njegova djevojka i pjevačica Lou (Olivia Cooke). Par njeguje nomadski način života te u svojoj putujućoj kući ide od mjesta do mjesta, a trenutačno nastupaju na aktualnoj turneji, koja ide poprilično dobro. Život im se u potpunosti mijenja kada Ruben počinje gubiti sluh.
Priznat ćete, narativna premisa i okidač djeluju kao idealni za neku jeftinu i glomaznu melodrametinu u kojoj će protagonist zbog zdravstvenoga problema doživjeti egzistencijalno i emocionalno posrtanje, dotaknut će dno života iz kojega će ga uspjeti izvući, nakon niza uspona i padova, njegova životna odabranica. Zamijenite žanr heavy-metala bilo kojim širokoj publici prijemčivim, tipa countryjem ili rockom, i dobit ćete općenarodnoga junaka za plakanje i suosjećanje. Kad su u pitanju glazbenici, uvijek se javljaju dvije situacije – zdravlje ili ovisnost, a najčešće su one uzročno-posljedično povezane. Ipak, Mardererovo ostvarnje nije kakva nezavisna verzija A Star is Born (2018), nasreću, jer tko bi ponovno istrpio toliko patetike i ostao živ. Za film koji se bavi glazbom, nema niti sladunjavih pjesmuljaka koji potom histerično iskaču iz svih zamislivih i nezamislivih mjesta godinama nakon premijere.
Priča jest mjestimično koncipirana na prepoznatljivim mjestima te korištenom motivskom inventaru. Ruben je bivši heroinski ovisnik, koji je čist posljednje četiri godine. Djevojka mu ima problematičan odnos s ocem, što se manifestira kroz opsesivno-kompulzivno ponašanje. Tata je bogati francuski buržuj i ne voli kćerina odabranika jer očito klasno nije dovoljno visoko pozicioniran da bi bio dobar za njegovo dijete. Gledatelj shvaća da će se protagonistov odlazak u komunu za gluhe naposljetku odraziti i na njegovu vezu, međutim Marder je vrlo vješt scenarist koji suvereno izbjegava melodramatske zamke koje neprestano iskaču poradi same prirode priče.
Drugim riječima, Sound of Metal vrlo je smireno i staloženo, vrlo promišljeno ostvarenje koje ne počiva na velikim i dramatičnim obratima i zapravo ga malo zanima vanjska događajnost, koja je u velikoj mjeri suspendirana ili zaobiđena, kao i stereotipno razrješenje u kojem ljubav pobjeđuje sve znane i neznane nedaće. Svi vanjski događaji sagledavaju se isključivo iz perspektive lika te načina kako utječu na njega i njegovo poimanje vlastitoga stanja, koje mu je naravno teško prihvatiti.
Redatelj također ne troši puno vremena da bi nas upoznao s protagonistima i njihovom pozadinom. Film se otvara scenom nastupa, nakon čega slijedi buđenje likova u njihovu pokretnom domu. Uvodne dvije scene dovoljne su da saznamo sve što trebamo znati: zanimanje, poslovni uspjeh, narav skladnog odnosa, koji će do kraja priče ostati takav, samo što će se njih dvoje promijeniti. Odmah nakon toga slijedi narativni okidač te postavljanje dijagnoze. Pritom naracija teče strogo linearno-kronološki pravocrtno. Sukcesivnost omogućuje polagano prodiranje u Rubenov svijet doživljajnosti te sagledavanje stupnjeva njegova (ne)prihvaćanja stanja u kojem se našao.
U početku defenzivan i pun nepovjerenja, uskoro zadobiva naklonost mnogih stanovnika komune te se uspijeva familijarizirati s njima. Najteže mu pak pada prihvaćanje činjenice da gluhoću treba prestati poimati kao nedostatak i defekt. Trodijelna je struktura fabule dobro izbalansirana: prvo slijedi kratka no dinamična kontekstualizacija, potom se raščlanjuje najdulji segment koji se odvija u komuni te je važan za psihologizaciju lika. Završava postoperativnim dijelom u kojem se Ruben ponovno susreće s Lou u Parizu, nakon određenog vremenskoga perioda te u promijenjenim okolnostima.
Sound of Metal promeće se u lijepo postavljenu psihološku studiju, u kojoj treba istaknuti dva aspekta. Marder vješto i inovativno koristi zvukovni sloj filma da bi se poigrao točkom gledišta. Djelo nastoji dočarati kako protagonist akustično doživljava svijet, čime podcrtava proces samoga gubitka sluha. Naglo utišavanje svih zvukova, njihovo slabo titranje, zatim pojačavanje, iskrivljeni zvukovi koje Ruben doživljava nakon ugrađivanja premosnice, odlično su dočarani dizajnom zvuka i zvukovnim efektima. Katkad se na gledatelja prenosi osjećaj dezorijentacije koji spopada lika, kao i nelagoda. Auditivni učinci tako originalno bivaju korišteni kao sredstvo unutarnje fokalizacije, koju je na filmu teže postići nego u književnom djelu.
Zbog naravi medija priča je iznesena iz perspektive sveznajućeg pripovjedača koji nas efektno na trenutke postavlja u perspektivu protagonista. Redatelju je cilj gledatelja neposredno smjestiti u struju Rubenova iskustva, pa nam omogućuje da svijet doživimo njegovim osjetilima. Pritom uspješno izbjegava nepotrebnu patetiku tako što naglasak stavlja na psihološke manifestacije lika, a ne na njegova emocionalna proživljavanja. Pritom ne smijemo zaboraviti niti odličnu glumačku kreaciju Riza Ahmeda, koji je uvjerljivo i sugestivno dočarao neizvjesnost i konfuziju s kojima se Ruben treba nositi..jpg)
Ostvarenje tako njeguje dvostruku realističnost – vanjsku i unutarnju. Direktor fotografije Daniël Bouquet nastoji da svijet oko lika djeluje kao isječak iz života – neposredan i izravan. S druge strane redatelj Marder, smještanjem u perspektivu lika te nastojanjem da prikaže kako lik doživljava gubitak sluha na fizičkoj i psihičkoj razini, iskazuje tendenciju prema psihološkom realizmu.
Iako nije bez mana, primjerice ostaje dojam da redatelj nije bio sasvim siguran kako bi zaokružio podzaplet s Lou, Sound of Metal vrlo je dobro ostvarenje odličnih glumačkih kreacija te uvjerljive psihološke karakterizacije.© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 9. lipnja 2021.
