Idejno promišljeno i izvedbeno vrlo sugestivno

Nun of Your Business, red. Ivana Marinić Kragić, Hrvatska, Srbija, 2020.

• 
  
  Kako dvije žene u zemlji kakva je Hrvatska mogu obznaniti svoju ljubav? Međusobno prijateljsku, ljubavničko-seksualnu i – najprovokativnije – iskreno emotivnu? Jer, prema čemu ženu u Hrvata uopće i smije gajiti sklonosti? Prema svome mužu, djeci, domovini, last but not least – „Svetoj Katoličkoj Apostolskoj Crkvi“! I onda, tu u igru ulazi najveći ulog – ono Božansko sàmo. Kad muškarac ili žena budu razočarani u svemu zemaljskom, spas traže u nečem što transcendira njihovu egzistenciju u ovoj „dolini suza“. Wow.

  Sve je drukčije u kino-prvijencu splitske autorice Ivane Marinić Kragić. Nema tu nikakve „doline suza“ za protagonistice filma Nun of Your Business (2020). Tek, radi se o dvije žene – u prošlosti mlade časne sestre, koje su jedna u drugoj pronašle emotivni smisao. Autorica filma je nakon višegodišnjeg razvoja ideje o snimanju filma o Mariti Radovanović i Fani Ferić, nakon njihove privole da se i medijski outaju, ostvarila vrlo snažan debitantski kino-artefakt koji plijeni svojom izvedbom. Naime, u dokumentarnom dijelu radi se o sugestivnim iskazima dviju žena koje su izašle iz zavjeta čistoće časnih sestara i ušle u prljavi, no tim slađi(!) slobodni život. Kroz fikcijski se dio ostvaruje začudni, onirički dojam, i to putem timelapse tehnike, tj. stop-fotografija. Ista se onda u dramatskim momentima pokreće. Autorica, dakle, sebi zadaje vrlo zahtjevan postupak i zadatak. I, mora se priznati, film na taj način dobiva na novoj kvaliteti, dinamici i ritmu. 
  
  

  Jedna od žena, Marita, dolazi s mora. Nakon boravka u samostanu na Korčuli, ona shvaća da je rigidna zajednica poput one časnih sestara daleko od ideala. Tražeći smisao u sredini gdje djevojke nakon srednje škole, već sa 18, 19 godina obično završavaju kao trudnice i u braku, Marita izlaz iz takve zadane sheme traži u Kristu. Međutim, Kristovo poslanstvo nije ono što Marita osjeća za svog boravka u samostanu. Prije je to predatorstvo vezano uz hijerarhiju časnih. Posebno je indikativan kronični moment samostanske sredine, kad Marita osjeti odbojnost prema prisilnom glasovanju na koje su potaknute kako časne tako i pripravnice. Bez imalo dociranja, ovaj iskren iskaz raskriva politikantsku impregniranost Crkve u Hrvata. Dakle, zajednica koja bi trebala biti posvećena transcendentalnom idealu (Kant!) zapravo je ispostava političke manipulacije nad svetom – ustvari desakraliziranom institucijom. Crkva biva tek pukim državnim prirepkom. Jer, na koncu, „svi smo mi ljudi“ (kaže nadahnuto Marita).

  Ako je Dalmacija najhrvatskija od svih hrvatskih regija, onda u toj hijerarhiji vjernosti Domovini odmah nakon nje stoji – Slavonija. Klerikalizam u svim aspektima – od obiteljskog života, preko kirbaja, do ritualnih svinjokolja – dominira duhovnim ozračjem istočnih hrvatskih županija. Ispod njega, pak, jad i čemer. Fani se tako vrlo brzo suočava s Ocem koji je „dobar Katolik“, ljubitelj nogometa, no zapravo alkoholičar i obiteljski nasilnik. Bucmasta i vedra Fani, koja svira harmoniku i ima talent za uveseljavanje sviju, također traži izlaz u učenju Isusa Krista. No, kao i u Maritinoj priči, u igru u samostanu ulazi i nešto blasfemično. Naime, emotivna i erotska privlačnost žene prema ženi. Dok je zbog svoje iskrenosti Marita bila seksualno ucjenjivana, i Fani doživljuje sličan usud. Ipak, jasno je da kod obje postoji ta, iako još neosviještena, lezbijska sklonost. Ali to je i ona baš „slobodna ženska ljubav“.
  
  

  Narativ filma Ivane Marinić Kragić uspijeva ovo prepoznati kao strukturni moment sredine. Naime, ako je primjerice vojska – izvan svih mačističkih floskula, zapravo latentno homoseksualizirana, onda je i ženski konvikt prirodno okružje za lezbijske odnose. Naravno, sve pod krinkom nedodirljivosti tajnog, hijerarhijskog kôda. Kroz filmski opis polako rađajuće ljubavi među protagonisticama, probija se jasan i svjestan socijalni stav o karakteru ovdašnje religioznosti i lažnog morala. Jer, i Marita i Fani jesu vjernice. One doista još uvijek vjeruju u izvornu Kristovu poruku ljubavi. No, unatoč tomu (ili upravo zbog toga) bit će suočene s rigidnim oblikom patrijarhata koji vlada na ovim geografskim koordinatama. Patrijarhata koji, tek naoko paradoksalno, održavaju živim – žene. (Sjetimo se npr. slike vrućih kockastih majica cura sa stadiona. Uz svoje mužjake i njihov čoporativni nagon, one su voljnim dijelom rituala u kojem zbog pobjede ili poraza nacionalnih loptača, mazohistički trpe ili egzaltirano slave kako bi ostale privlačne svojim muškim partnerima. Dragovoljno? Valjda. Ovo je tek psihologizirajući dojam pisca ovih redaka.)

  Film u sebi nosi i dosta vrlo efektno oblikovanih igranih sekvenci. Jedna je ona u kojoj Marita provocira zatvorenu zajednicu svojim Starkama. Dokaz tomu koliko je stabilna sankrosanktnost u Hrvata! Već su tenisice pakleno oružje kontra raspela! U spomenutoj timelapse tehnici sadržana je vizualna dojmljivost filma. Kroz kameru same autorice i montažu Ivora Šonjea, provlači se istinska kino-magija. Sekvenca koja me se posebno dojmila jest Maritin dolazak u Zagreb. Kroz noćnu se vizuru zbude sastanak dvije zaljubljene djevojke, a one još ne znaju kamo će ih to odvesti. Što će se dogoditi? Mogu li se raskinuti okovi institucija i predrasude društvenog miljea? Imaju li protagonistice snage za to? Posebno se atraktivnim u toj vizuri doimlje kiša koja pada (i šumno zvuči) u istinskom vremenu, dok pratimo niz isprekidanih pokreta u diskontinuitetu. Vrlo, vrlo lucidan je to slikovno-zvučni moment, punctum filma.
  
  

  Autorica se igra dvoznačnošću engleskog naziva filma. Nun of Your Business ukazuje da je sloboda protagonistica samo i jedino „njihova stvar“. Istodobno, časnost njihove odluke poziva na pozornost istinskog filmofila. Dakle, stvar je to svakoga komu je stalo do prave ljubavi i njezina bezdana slobode. Konačno, debitantski dugometražni film Ivane Kragić Marinić progovara na latentan, ali vrlo sugestivan način i o ovdašnjem socijalno-političkom okružju i ozračju. Idejno je promišljen, ali i izvedbeno vrlo sugestivan. Jednostavno, uz Dnevnik jedne mladosti Ivana Ramljaka – koji je hibridno-žanrovski vrlo blizak Nun of Your Business, predstavlja ono ponajbolje iz HR-produkcije prošle godine.

  I da, i ja sam za „slobodnu žensku ljubav“.

  © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 26. svibnja 2021.

Piše:

Marijan
Krivak