Heroizam proizašao iz osobnih trauma

Oni koji mi žele smrt (Those Who Wish Me Dead), red. Taylor Sheridan, SAD, 2021.

• 
  
  Film Oni koji mi žele smrt nastao je prema scenariju, odnosno romanesknom predlošku Michaela Korytae iz 2014. godine. Pisac, sada scenarist, Koryta je za svoja književna djela osvojio razne nagrade poput Los Angeles Times Book Prize, bio je nominiran za Shamus Award, Barry Awards, International Thriller Writers Awards i druge. Djela su mu prevedena na brojne jezike. Inače je po struci kriminalist, što je zanimljivo u kontekstu filma. Uz Korytau, na scenariju je radio i Charles Leavitt, a redatelj filma je Taylor Sheridan koji je inače poznat po režiserskom i scenarističkom radu na filmovima kao što su Vile (2011), Sicario (2015), Hell or High Water (2016), Wind River (2017). Imao je i glumačkih uloga. Većina tih filmova, jasno je, uključuje neku trilersku odrednicu, kao i neku vrstu zločina, a to je slučaj i s njegovim posljednjim filmom.
  
  

  Već dvije početne scene filma Oni koji mi žele smrt, jedna nakon druge, jasno daju do znanja kako se radi o filmu punom akcije i adrenalina od samog početka, a uz to, te scene daju tematsku naznaku i/ili spojnicu. Tako na samome početku imamo priliku kratko vidjeti isječak iz života/svakodnevice vatrogaskinje Hannah (Jolie), kao i njezinu prošlost s kojom se pokušava nositi. S druge strane, imamo oca koji je forenzički službenik i koji posjeduje kompromitirajuće materijale, zbog čega postaje meta ubojica povezanih s visoko rangiranim državnim dužnosnicima, te bježi s maloljetnim sinom (Finn Little) u šumske predjele SAD-a, tj. Montane, želeći se pritajiti kod prijatelja šerifa.
  
  S obzirom na samu radnju te ubojice koji proganjaju nedužnog forenzičkog službenika, jasno je kako se radi o većinskim obrascima trilera, i to akcijskog trilera koji cijelo vrijeme, od samog početka diktira napetost i jurnjavu. Želimo li dalje raščlaniti i/ili dalje žanrovski doznačiti, treba se osvrnuti na još dvije manje žanrovske odrednice. S obzirom na to da se u pozadini krije naslućujuća simbolika političkoga kriminala, mogli bismo reći i kako se radi i o manjim, suptilno uklopljenim elementima istoga. Također, budući da se radnja iz urbanoga prebacuje u ruralno, u skrovite šumske predjele Montane s manje stanovništva, jednostavniji način života te šerife, dalo bi se govoriti i o neo-vestern oznaci.

  
  
  Uzevši u obzir početak filma i naznaku nerazriješene traume protagonistice, mogli bismo reći kako cjelokupan bijeg pred onima koji progone protagonisticu i preživjelog dječaka je neka vrsta svojevrsnog iscjeljenja, iskupljenja protagonistice koju progoni noću i danju misao, a posljedično i trauma, zbog onih koje nije mogla spasiti u požaru koji je buktao šumama Montane. Na trenutke se čini kako u životu ne vidi previše smisla nego se on odvija rutinski, uz poneku adrenalinsku akrobaciju koja joj daje osjećaj života i osjećaj postojanja.

  Spajanjem protagonistice i dječaka simbolično su se spojile sudbine dvaju pojedinaca koji su ostali bez ikoga i ičega, bez ljubavi, podrške i zajedništva, prepuštenih samima sebi u okrutnosti svijeta koji ih nije mazio. Osim protagonistice koja nosi traumu i bolno sjećanje na nemili događaj iz prošlosti, dječak također nosi bolna sjećanja na svoje izgubljene članove obitelji – roditelje. Sjećanje na majku cjelovitije je u smislu konstruiranja boli, zbog prirode bolesti te dugotrajne borbe s njome, dok je bolno sjećanje na oca još uvijek svježe, u procesu potpunoga shvaćanja/analize onoga što se dogodilo i zašto se dogodilo.
  
  

  U samome filmu veliku simboliku ima život protagonistice i njezina trauma, a vezuje se za njezin posao, te indirektno za samu prirodu kojom je uvijek okružena, što je naglašeno u ponavljajućim kadrovima prirode udaljenih planova koji se dronovski, panoramski izdižu. Montaža je u dijelovima koji sugeriraju dinamiku pripadajuća i dobra, posebice vidljiva u dijelovima u kojima je prisutna vatrena stihija, u uvodnoj sceni na početku filma i pri kraju filma u konačnom obračunu. Naracija je linearna, uz nekoliko analepsi koje se vezuju za protagonisticu i njezinu traumu, a zbivanja su uzročno-posljedična.

  U svojem glumačkom ostvaraju Angelina Jolie je vrlo dobra, čak bismo mogli reći kako djeluje potpuno svježe, u smislu glumačke stanke i ovoga povratka, no i u smislu njezine fizičke spreme koja je posljednjih godina bila upitna. Ipak, u pojedinim trenucima doima se kao heroina, akcijska junakinja anđeoskog izgleda koja je u potpunoj suprotnosti s divljinom i netaknutom prirodom koja je okružuje.
  
  

  Oni koji mi žele smrt solidan je akcijski triler s klasičnim progonom nedužnih koji znaju ono što ne bi smjeli. Ujednačen ritam pripovijedanja uz dobru montažu cijelo vrijeme gledatelja drži napetim i u neizvjesnosti, a akcentiranjem prirode kao i psihološkog stanja protagonistice pridodano je šire značenje samome filmu i primarnoj žanrovskoj odrednici koja dominira.

  © Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 24. svibnja 2021.

Piše:

Ervin
Pavleković