Holivudska retrospekcija zaodjenuta velom aktualnosti

Hollywoodska prevara (The Comeback Trail), red. George Gallo, SAD (2020)



  • The Comeback Trail
    remake je istoimenog filma iz 1982. godine u režiji Harryja Hurwitza, a redatelj ovog filma je George Gallo, poznat po režiserskom radu na filmovima Trapped in Paradise (1994), 29th Street (1991), Local Color (2006), My Mom's New Boyfriend (2008), no i na scenarističkom radu na poznatom filmu Bad Boys (1995). Zanimljivo je kako u ovoj, još uvijek 2021. godini, Gallo gosti filmofile čak s dvama filmovima na repertoaru, spomenutim i filmom Najduža noć (Vanquish). U glavnim su ulogama Robert De Niro, Tommy Lee Jones i Morgan Freeman. Uzmemo li u obzir Gallove prijašnje filmove, jasno je kako se ne radi o toliko razvikanom filmašu, a možda upravo ta činjenica ponukala ga je da okupi glumačku ekipu A-liste s kojom je zapravo već i imao prilike raditi. Ipak, čini se kako mu se budžet od dvadeset i pet milijuna dolara ipak nije isplatio, s obzirom na to da je film zaradio nešto više od tankih dva milijuna dolara.

    Radnja filma smještena je u holivudske 70-te godine, a kostimografija, scenografija i izgledi glumaca vjerno oslikavaju to projicirano prošlo vrijeme. U središtu su zbivanja Max Barber (Robert De Niro) i Walter (Zach Braff), koji u vlastitoj producentskoj filmskoj kući ne ostvaruju zapažene rezultate te pozajmljuju novac. U silnim pozajmicama pozamašnih svota, Max daje i razna obećanja o vraćanju iznosa koji i ne može vratiti s obzirom na to da njegove ideje, tj. njegovi filmovi, ne polučuju željeni uspjeh koji bi im omogućio konkretnu zaradu kojom bi, između ostaloga, mogli i vratiti novac. Ključna osoba za pozajmljivanje je Reggie Fontana (Morgan Freeman), a usred pustih obećanja Max dolazi na ideju o novom filmu i staro-novom glumcu Dukeu Montani (Tommy Lee Jones) s kojim bi mogao ostvariti svoj pronicljivi plan.

    S obzirom na samu radnju, kao i plan Maxa i njegova unuka, možemo reći kako se radi o lagano-prozračnoj komediji, no dakako ne možemo govoriti o većinskim obrascima komedije nego o konturama komedije i labavijim krimi-obrascima koji daju svojevrsnu svježinu ili odušak u ponekad nanizanim žanrovskim obrascima koji uvijek dominiraju. Govoreći o radnji i glumačkim ostvarajima, treba reći kako ekipa starih holivudskih lukavaca djeluje potpuno opušteno, kao da su ovaj zadatak odradili usput, kao da se radi o samo još jednom zadatku u nizu, no i kao da znaju što i koga tumače – sebe i svoj glumački, holivudski svijet u punoj (auto)referencijalnosti.

    Neki će moguće reći kako je De Niro donio lik Maxa prenaglašeno ili transformacijski preobojeno, no upravo svojim glumačkim instrumentarijem (do)crtao je humor lika koji potpuno opozicijski djeluje u odnosu na ostatak onostranog svijeta glumačkih kreacija. Također, kad govorim o stanovitoj i moguće protumačenoj prenaglašenosti, treba propitati mogući slučaj smanjene (pre)naglašenosti zbog koje bi upravo i kasniji moralni obrat drugačije intenzivirao u ključnom trenutku, kao i sam naracijsko-gradacijski put do njega. Ipak, poneke su scene odrađene s ne baš najboljim efektima, a scenaristički, iako ne možemo govoriti o besprijekornom predlošku, ipak se većinski radi o skladnim dijalozima koji, uz glumački modalitet, žele pružiti gledateljima čistu i neopterećenu zabavu lišenu nekog dubljeg seciranja kvalitete. Tome svakako pridonosi fikcijski dinamični rodbinski producentski duo, kao i Walterova stalna nenamjerna opstrukcija Maxovog nemoralnog plana, što je ujedno i glavna označiteljska linija one prijeko potrebne humorne crte.

    Film Hollywoodska prevara, osim što je priča u, i o, jednoj priči, film u, i o, jednome filmu i svijet u, i o, jednome svijetu, recimo to tako uvjetno, isto tako je i u tom smislu retrospektivna (auto)referencijalnost zaodjenuta velom aktualnosti, pa tako vidimo razne društveno-socijalne reference kao što su primjerice položaj žene u društvu i položaj žene u filmskoj industriji te njihova ravnopravnost u vremenu još uvijek tinjajućeg i društveno angažiranog #Me Too pokreta, uz mini-elemente rasne nejednakosti te istaknute simbolike priče/spomena dodjele Oscara.

    © Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 15. svibnja 2021.

Piše:

Ervin
Pavleković

kritike i eseji