Slavlje života i lamentacija nad neukrotivom ljepotom prolaznosti

Latvijski filmski maraton (Latvijas filmu maratons), 4.-5. svibnja 2021.: Život (Dzīvīte), red. Aivars Freimanis, 1989.

• 
  
  Povodom Dana neovisnosti 4. svibnja, Latvija (Letonija) sedamnaestu godinu zaredom priređuje Latvijski filmski maraton; drugu godinu pak zbog znanih okolnosti prezentira ga online i za međunarodnu publiku, a u pregršti naslova – od kojih je većina nažalost bila bez titla, istaknuo se nedavno restauriran dvodijelni i gotovo trosatni televizijski film Život ili Dragi živote, latvijskog Autoriusa i majstora Riške škole poetskog dokumentarizma Aivarsa Freimansa, u kojem se u svojevrsnoj rekonstrukcijsko-dokumentarističkoj formi podastire biografija nacionalne ikone, folklorista i etnomuzikologa Krišjānisa Baronsa koji je sakupio, sistematizirao i objavio više od 200 tisuća latvijskih pučkih pjesama – dainasa, a koji je ujedno bio istaknuti pobornik preporodnog mladolatvijskog pokreta u sklopu otpora germanizaciji i tzv. narodnog buđenja krajem 19. stoljeća, pa i otud vjerojatno parcijalna a svakako prikladna inspiracijska kontekstualna spona za prikazivanje istog.
  
  
  
  U filmu do izražaja dolazi Freimansova legendarna senzibilnost za detalje, precizno psihologijsko seciranje, ali i svojevrstan naglašeni lirizam, kojeg prikladno garniraju brojne izvedbe od strane Baronsa sakupljenih dainasa – prigodnih, obrednih, posleničkih, napitničkih, baladnih tužbalica, ali i onih humorno-ironijskog karaktera, a koje poput kakvih metaforičko-metafizičkih refleksija kolektivnog mudronosnog ethosa dobrohotno opominju, educiraju i savjetuju.
  
  Znakovit je i redateljev specifičan odnos prema govoru i nastojanje ka minimaliziranju i poništavanju svega teatralnog – u tu svrhu ne samo da angažira mnoge neprofesionalne glumce, nego koristi nepersonaliziran, bezličan govor, svojevrsno polifonično kaotično višeglasje u kojem preko glumaca naraciju i dijaloge razlažu objašnjavalački, vodički, off-glasovi koji objašnjavaju misli i postupke istih, kreirajući začudan dokumentaristički štih evokativne vizualnosti kao pronositelja kontemplativnih unutarnjih svjetova svojih protagonista.
  
  
  
  Posebno pohvaliti treba odličan casting, koji ne samo da je vodio računa o fizičkoj sličnosti sa stvarnim povijesnim ličnostima koje tematizira (folklorist Krišjānis Valdemārs, slikar Jānis Jaunsudrabiņš, arhitekt Augusts Dombrovskis, književnik Linards Laicēns) nego i o mlađim i starijim inačicama istih likova (u prvom redu se to odnosi na interprete naslovnog Baronsovog lika i njegove supruge Dārte – Leonīdsa Grabovskisa / Valdemārsa Zandbergsa i Indru Briķe / Veltu Līne). Na taj način svojim nezasluženo zapostavljenim opsežnim epskim djelom, svojevrsnim kanonom latvijske kulture, Freimans pred gledatelje podastire vidljive artističke modernističke principe Baltičke riške škole, te ujedno i lamentira nad neukrotivom ljepotom prolaznosti, a također i slavi sam – Život.

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 6. svibnja 2021.

Piše:

Katarina
Marić