Predivan film s dozom jednostavnosti i humanističko-optimistične mudrosti

6. Dani dječjeg filma Pulica u kaputu (23. - 28. ožujka 2021.): Lotte i izgubljeni zmajevi (Lotte ja kadunud lohed), red. Heiki Ernits, Janno Põldma, Estonija, Latvija (2019)

• 
  
  Pojavljivanje i funkcija životinja u bajkama – bilo kao eksplicitnih nositelja radnje (Bremenski gradski svirači, Tri praščića, kasnije ekspandirani roman Bambi…) ili samo čarobnih pomagača (mačak iz Mačka u čizmama ili Konjić Grbonjić iz Ognjene ptice i morske djevojke, primjerice), kao baština folklornih tradicija usmene pučke umjetnosti i svjetske književnosti, odraz su davnih animističko-mitskih svjetonazorskih koncepata te u takvom smještajnom kontekstu nikad nisu obične životinje, radije kakva prešutno antropomorfna bića – ljudi u trenutnoj animalnoj formi ili pak začudne pojavnosti simultano i osobe i životinje – kako bi ih vjerojatno u njihovu ogoljenom arhaičnom identitetu, bez čuđenja i kontradiktornosti u rečenom, percipirao drevni čovjek; danas, pridajemo im značenja simboličnih životinja, nositelja projekcija ljudskih intrapsiholoških faktora i arhetipskih ljudskih osobina, nikad amplificiranih instikata životinja.
  
  
  
  Sretan spoj po malo od oba navedena aspekta nalazimo u estonsko-latvijskom animiranom filmu Lotte i izgubljeni zmajevi, trećem u nizu o pustolovinama psića Lotte (prethodni su Lotte iz Gadgetvillea /Leiutajateküla Lotte, 2006/ i Lotte i tajna mjesečevog kamena /Lotte ja kuukivi saladus, 2011/) dvojca Ernits-Põldma, rađenom prema slikovnicama popularnog estonskog suvremenog pisca Andrusa Kivirähka (čiji je bestseler-roman Stara zavada ili Studeni /Rehepapp ehk November, 2000/ 2017. ekraniziran u senzacionalan film redatelja Rainera Sarneta).
  
  Lotte i izgubljeni zmajevi hrvatsku premijeru imao je u programu Pulica Pulskog filmskog festivala 2019., a repriziran je na ovogodišnjoj Pulici u kaputu kao online-program. Kroz putovanje dva etnomuzikolokoga, melografa rakuna Karla i njegova džepnog asistenta ribu Viktora, kojima se na putu bilježenja najstarijih melodijskih napjeva raznih životinjskih vrsta pridružuje ljupka radoznala Lotte sa tek rođenom sestricom Rosie, ulazimo u svijet daleko od uzoraka fotorealističnih vizualnih holivudskih animacija, ali zato svakako prikladnije potki, nesporno šarmantnih crteža bližih svijetu slikovnica.
  
  
  
  Taj šaroliki svijet, baš poput svojevrsne dječje slikovne enciklopedije, Bertuchovog slikovnog carstva, nastavaju svekolike stvarne i apokrifne životinje – psi, rakuni, ribe, zečevi, krtice, zmajevi – nevjerojatnom dozom jednostavnosti i humanističko-optimistične mudrosti lebdeći kroz iznimno koloritne, izrazito florealne krajolike, usput pronoseći skladne poruke ne samo o međusobnom uvažavanju i poštivanju različitosti kroz dinamiku multikulturalnog društva, nego i simultano one o neprocjenjivoj važnosti očuvanja tradicije i vlastitih kulturnih korijena, čineći to upravo uz glazbu najuniverzalnijim jezikom – jezikom arhetipskog i bajke.
  
  Lotte i izgubljeni zmajevi stvarno je predivan film, kojeg unatoč ciljanoj vrtićkoj i mlađoj osnovnoškolskoj publici (koju usput i suptilno potiče na moguće stvaranje interesa prema etnologiji kao jednoj od lučonoša u otkrivanju onog drevnog, uspavanog, temeljnog) neopterećeno mogu pogledati i odrasli, i za kojeg je prava šteta da zaobilazi domaću kino-ponudu.

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 22. travnja 2021.

Piše:

Katarina
Marić