Fatalne posljedice seksizma
Djevojka koja obećava (Promising Young Woman), red. Emerald Fennell, SAD (2020)
-
.jpg)
Među kandidatima za Oscara svakako se ističe film Djevojka koja obećava, odnosno Promising Young Woman iz 2020. godine. Redateljica filma je Emerald Fennell čiji je ovo redateljski prvijenac, a u glavnim su ulogama Carey Mulligan, Bo Burnham, Alison Brie, Laverne Cox i drugi. Fennell je ujedno i scenaristica, te koproducentica uz Margot Robbie i ostale. Film je na Oscarima ove godine nominiran u pet kategorija, između ostalog za najbolju žensku glavnu ulogu, najboljeg redatelja/icu i najbolji film. Uz to, film je bio nominiran u nekoliko kategorija na Golden Globe Awards, a National Board of Review proglasio ga je najboljim filmom, te je Mulligan dobila nagradu za najbolju žensku ulogu. Uz to, publika na Sundance festivalu je nakon gledanja filma dala znakovit pljesak koji je značio svojevrsno oduševljenje.Promising Young Woman govori o 30-godišnjoj Cassie, zaposlenici u coffee-baru koja živi s roditeljima. Kako saznajemo, odustala je od liječničke karijere i to zbog tragedije s najboljom prijateljicom koja je bila žrtva silovanja. Kako i koliko je ta tragedija utjecala na protagonisticu postaje jasno tek nakon pogledanog filma. Već na samome početku filma vidimo Cassie kako tulumari, izlazi s različitim muškarcima iz kluba, no ono što je vrlo značajno, glumi da je pijana, sve dok ju muškarac ne pozove kod sebe i dok ne dođe do onog ključnog trenutka koji bi se trebao pretvoriti u seksualni odnos. Tako rečeno, jasno je kako film započinje gotovo in medias res, postavljanjem glavne teme u prvi plan te gradacijskom i vještom obradom iste.
Kroz boravak u klubovima i na povratku kući nakon izvedenog zadatka, odnosno performansa s hinjenjem pijanstva, imamo prilike vidjeti i subjektivne, seksističke komentare muškaraca koji joj se nađu na putu. Vrlo je znakovit ulazak u samu tematiku kad trojica muškaraca uoče Cassie koja jedva sjedi i malaksala je. Njihovo gađenje prema takvoj djevojci prerasta u prepoznatu priliku za seksualnim odnosom s osobom koja se vjerojatno toga ne bi niti sjećala baš zbog stanja u kojem se nalazi. Upravo pozicioniranjem takve problematike u priču o Cassie i njezinoj osobnoj osveti i odnosu prema muškarcima, film zadobiva posvemašnju težinu koja je dokučiva tek nakon gledanja.
Ono što je potrebno svakako istaknuti je izvrsna produkcija filma, montaža te pametno uklopljena filmska glazba koja donosi poznate hitove kao što su It's Raining Man u obradi Death by Romy, zatim Nothing's Gonna Hurt You Baby u obradi Donne Missal, te obradu pjesme Toxic Britney Spears u gudačkoj izvedbi Anthonyja Willisa, uz ostale originalne skladbe tog autora. Sva glazba dobro se uklopila, no posebice se ističe Toxic koja gudačkim potezima bez pijevnih dijelova evocira prijelaz i nastanak atmosfere radnje i stanovite napetosti.
Kad govorim o filmskoj glazbi u samome filmu te u traileru, iako je dobra, moguće je da će kojeg gledatelja navesti i na zaključak/procjenu slabije kvalitete. Stoga jedino gledanjem cijelog filma možemo zaključiti i procijeniti uklapa li se određena filmska glazba smisleno, tj. značenjski u filmsku cjelinu.
Dio na početku s odlascima u klub i s prozivanjem muškaraca za svoje postupke dobro je izveden i mogao bi čak stajati kao smislena cjelina koja poentira muško-ženski odnos te seksističko viđenje žena kao objekta ili kao laku metu koja bi trebala uživati u svakom seksualnom odnosu, prema viđenju jednog od muških likova – grabežljivaca.
Jedina osoba koja pokušava doprijeti do za život nezainteresirane i besperspektivne 30-godišnjakinje koja još živi s roditeljima jest Ryan, bivši kolega s fakulteta, a sada pedijatar/kirurg. Spomen jednog imena odvest će Cassie u, i za nju samu, neočekivanom smjeru sa šokantnim saznanjem koje će joj porušiti i ono malo preostale vjere u muškarce.
Film bismo mogli raščlaniti na tri tematsko-preokupacijske cjeline ili dijela – jedan se bazira na noćnim aktivnostima Cassie i suočavanju muškaraca s njihovim nemoralnim namjerama, a taj se dio pozadinski provlači i kasnije kroz film, zatim je središnji razvijanje odnosa s Ryanom, dok bismo posljednji dio mogli okarakterizirati kao osvetnički pohod i završavanje, po svemu sudeći, pomno isplaniranog zadatka koji se suptilno provlači kroz cijeli film bez naznake kuda zapravo vodi.
Dakle, u filmu Promising Young Woman paradoksalno se radi o osobi koja nije obećavajuća u smislu životne perspektivnosti; to je osoba koja uslijed gubitka drage osobe i nepravde koja je nanesena rezignacijski djeluje u vlastitom životu sve do pojave muškarca koji će napraviti korak naprijed u njezinom dvostrukom životu vođenom primarnim osvetničkim instinktom. Uz protagonisticu i njezinu bivšu kolegicu koje su dobro i slojevito ocrtane, ostali likovi nisu toliko ili pak moguće dovoljno obrađeni u tom smislu. Uz to, treba svakako istaknuti i briljantnu izvedbu Carey Mulligan.
Film jako dobro generira različite žanrovske obrasce – od drame, romanse, napetijih trenutaka pri samome kraju, do same, pomalo šokantne završnice. Pridodavanjem nekih ukrasa film zadobiva drugo, vjerojatno željeno značenje, od onoga koje je mogao imati bez tih ukrasa, što ne znači da u značajnoj mjeri umanjuje njegovu kvalitetu. Kad govorimo o kvaliteti, nećemo reći da je ovo remek-djelo, no radi se o solidnom ostvarenju vrijednom gledanja, posebice ostvarenju primjerenom ovoj godini i ovom vremenu, vremenu sve češćih istupa silovanih i seksualno zlostavljanih žena u jeku #metoo pokreta koji je potresao Ameriku, svijet, a posljedično i našu regiju nedavno.
Promising Young Woman obradom aktualne tematike i žanrovskim pretapanjem daje suvremen filmski ostvaraj koji će zasigurno na neobičan način, jer i sam film jest neobičan u zamecima, rezonirati s publikom, posebice onom ženskom, jer ovo je film za sve žene, no i za sve muškarce koji ne znaju što i kako žene gledaju na njihove seksističke nastupe i postupke koji su (pre)dugo bili smatrani nečim uobičajenim što nije nailazilo na društvenu kritiku. U ovome filmu naglasak je na protagonistici i njezinoj psihičkoj traumi, kao i boli koju nosi zbog nepravde/tragedije, što se potvrđuje i šokantnim završetkom koji ostavlja nedovršeno gorak okus, onaj koji daje dovoljno poticaja i prostora za promišljanja ove teške tematike upakirane u svakodnevni izričaj i ruho (ne)pretencioznosti.
© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 22. travnja 2021.
