Napeti prikaz društvene osvete s humornim i ironičnim akcentima
Lupin, red. Louis Leterrier, Marcela Said, Netflix Francuska (2021)
-
Netflix je s Lupinom ponovno iznenadio svojom marketinškom strategijom. Jedan od zaštitnih znakova ovoga streaming-servisa, distributera i producenta puštanje je cijele sezone u opticaj na dan premijere, čime se gledatelja oslobađa ovisnosti o televizijskom programu te čekanju iz tjedna u tjedan da se prikaže novi nastavak. Netflix je oduvijek isticao da daje mogućnost gledatelju da sam kreira vlastiti raspored te sadržaj konzumira tempom koji mu odgovara. No sve veća konkurencija na streaming-tržištu nagnala je i njega da dorađuje i mijenja svoje marketinške strategije, a Lupin bi mogao biti shvaćen kao jedan od eksperimenata na tom putu. Detektivski, kriminalistički i policijski serijalni narativi uvijek su preferirali epizodičan i proceduralan oblik – slučaj se rješava unutar epizode te prema ustaljenoj proceduri. Tek je unazad dvadesetak godina došlo do znatnog pomaka, kada serijalni koncept sve više preuzima dominaciju u ovim podžanrovima naspram epizodičnoga, a napušta se i stroga šablona proceduralnosti. Slučajevi se počinju protezati na cijelu sezonu te se iz epizode u epizodu prati progresija u nastojanju da se razriješe.
Slična je situacija i u Lupinu autora Georgea Kaya i Françoisa Uzana, temeljenoga na liku i djelu fikcionalnog lopova i istražitelja kojeg je osmislio francuski pisac Maurice Leblanc, a čiji se slučajevi provlače kroz više desetaka romana te nebrojene pripovijetke. Prva sezona serije broji deset nastavaka, no početkom ove godine u distribuciju je pušteno tek prvih pet epizoda. Ostatak sezone premijeru očekuje negdje sredinom 2021. Sudeći prema prvih pet segmenata, u kojima se priča tek zahuktava i kontekstualizira jer prikazuje na koji je način glavni lik Assane Diop (Omar Sy) uopće postao Arsene Lupin, autori su od početka računali na veliki uspjeh serije pa je jasno da možemo očekivati naredne sezone te nove pustolovine suvremenoga Lupina. Peta epizoda prve sezone naprasno i perfidno završava cliffhangerom, u trenutku kada se situacija dostatno zakomplicirala, da se gledatelja drži u iščekivanju narednih šest mjeseci. Ako se ovo pokaže kao uspješna strategija, mogli bismo u budućnosti očekivati još ovakvih marketinških rješenja koja idu na ruku producentima i distributerima. Za cijenu jedne sezone imaju zapravo dva proizvoda koja im popunjavaju ponudu.Osuvremenjivanje radnje književnih djela u televizijskim i filmskim adaptacijama nije nikakva novost te je njihovo zaogrtanje u moderno ruho promišljena i široko eksploatirana marketinška strategija. Kay i Uzan tu ne nude ništa originalno, čak niti unutar istoga žanrovskoga konteksta. Primjerice, Mark Gatiss i Steven Moffat u britanskoj seriji Sherlock (četiri sezone, 2010, 2012, 2014, 2017) istoimenoga junaka proza Arthura Conana Doylea i njegove pustolovine smještaju u suvremeni London. Isto čini i francuski dvojac s Lupinom i Parizom. Ipak, serija predstavlja odličan primjer kako inventivno pristupiti prašnjavom kriminalističkom proznom djelu te ga uspješno prilagoditi kulturnom trenutku suvremenosti, napose u kontekstu preispitivanja francuske kolonijalne prošlosti. Za to nije bilo dovoljno učiniti rasnu zamjenu u slučaju glavnoga lika, nego je trebalo dobro osmisliti kontekst pa i dijalog s francuskom kulturom i tradicijom, što se jednim dijelom čini neprestanim poigravanjem i ispreplitanjem s književnim predloškom, koji postaje sredstvo educiranja protagonista.
Prvih pet epizoda trebamo shvatiti kao svojevrsni serijalni prolog: priču o rađanju junaka. Assane i otac mu Babakar (Fargass Assandré) migriraju iz nekadašnje francuske kolonije Senegala u Francusku, gdje se otac zapošljava kao vozač bogatoga buržuja i tajkuna Huberta Pellegrinija (Hervé Pierre). Rasistički odnos buržujske Francuske naspram afričkih migranata iz nekadašnjih kolonija naznačen je već u sceni kada se otac i sin uvode u priču: Babakar prilazi autu Pellegrinijeve supruge Anne (Nicole Garcia), koji se pokvario na ulici, sa željom da pomogne, no ona osjeća nelagodu te u strahu zaključava vozilo. Naspram supruge Pellegrini je otvoreno rasistički i podcjenjivački nastrojen te optužuje Babakara da je iz obiteljskoga sefa ukrao ogrlicu koja je pripadala Marie Antoinette.
Navedena situacija predstavlja narativni okidač za složen zaplet te ispremrežene odnose likova, a dodatno će biti usložnjena Assaneovim pasioniranim čitanjem Leblancova djela o Lupinovima pustolovinama, što je ujedno knjiga koju mu Anne poklanja. Književno ostvarenje postaje sredstvo neformalnog obrazovanja putem kojeg Assane pregovara svoje mjesto u francuskom društvu. Ujedno je i način komunikacije s očinskim nasljeđem, jer Babakar često vodi sina iz zagrobnoga života upravo putem knjiga. Lupin tako vjeruje u prosvjetiteljsku moć riječi i književnosti, napose obrazovanja, što je sredstvo kojim se marginalizirani mogu primaknuti centru.
Lupin je serija o postkolonijalnom subjektu te strategijama propitivanja procesa kolonizacije, jer Assane preuzima identitet književnog marginalca kako bi se kao i on osvetio društvu, napose francuskom buržujskom kružoku koji je sagledan kao izvor ksenofobije i rasizma, a svoje bogatstvo i moć često je temeljio na kolonijalnoj eksploataciji. Serija spomenutoj problematici pristupa na humoran i ironičan način: Assane perfidno pljačka postariju gospođu koja se ne libi ponosno priznati da je skupocjen nakit rezultat obiteljskog vlasništava rudnika zlata u nekadašnjem belgijskom Kongu. Sistemski rasizam neprestano je vidljiv u svakodnevnom životu protagonista; primjerice voditelj dražbe skupocjene ogrlice kaže Assaneu da nije tip kupca kakvoga je očekivao, pritom očito aludirajući na rasu i porijeklo.Književni Lupin ujedno je ostao upamćen kao majstor prerušavanja, a njega možemo shvatiti kao oblik društvene mimikrije – prilagođavanja okolini u svrhu zaštite od predatora, što čini i Assane kao postkolonijalni Lupin, u smislu da predstavlja entitet koji se opire kolonizaciji te je nastoji subverzirati. On pronalazi svoje mjesto unutar francuskog društva te ga nastoji prodrmati iznutra. U njemu se pritom susreću proturječne osobine, što ga čini ponešto kompleksnijim likom: bavi se kriminalnim aktivnostima, ali stremi i društveno progresivnim idejama.
George Kay i François Uzan dobro su osmislili i strukturirali priču. Tijekom pet epizoda dolazi do neprestanoga poigravanja narativne sadašnjosti i prošlosti, što je izvrsno izbalansirano. Aktualni slučaj tako biva retardiran dvama aspektima prošlosti. U prvom otkrivamo protagonistovu osobnu, privatnu pozadinu: događaje oko oca, sirotišta te upoznavanje bivše/sadašnje partnerice Claire (Ludivine Sagnier), s kojom ima sina Raoula (Etan Simon). U drugom se prikazuju neki od njegovih uspješnih prijašnjih slučajeva, odnosno pljački. Time analeptičke sekvence služe za dodatno portretiranje i motiviranje kako protagonistova karaktera, tako i djelovanja.
Redatelji Louis Letterier (Transporter 2, The Incredible Hulk, Now You See Me) i Marcela Said (Narcos: Mexico) suvereno vode priču te uspješno manevriraju između napetih obrata, dramskih akcenata i humora, stvarajući zakučastu naraciju, a pritom paze da ne postane odveć konfuzna. Lupin je cijeli u pokretu i dinamizmu, kao da odražava činjenicu da protagonist, u odličnoj interpretaciji Omara Sya, mora biti na oprezu. Ujedno je produkcijski osmišljen da izgleda vrlo raskošno i pomodno.
Propusti se pak ponajviše očituju na scenarističkom planu, napose u karakterizaciji sporednih likova i antagonista. Hubert Pellegrini nije osobito maštovito oblikovan negativac te je poprilično karikaturalno postavljen. Likovi glavnih istražitelja i visokorangiranih policajca poput Gabriela Dumonta (Vincent Garanger) i Romaina Laugiera (Vincet Garanger) u svom izrazitom, anakronom i karikaturalnom policijskom mačizmu više djeluju kao parodije detektiva. Za razliku od njih, bolje su postavljeni sporedni istražitelji. Njihovi pobočnici – primjerice Sofia Belkacem (Shirine Boutella) i Youssef Guedira (Soufiane Guerrab), koji razumiju slučaj bolje od nadređenih, potomci su Afrikanaca i Arapa, dakle nekadašnjih koloniziranih naroda.Ostaje za nadati se da će ostatak sezone uspjeti zadržati postignutu razinu kvalitete.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 31. ožujka 2021.
