Napeti prikaz patologije prekomjernih obiteljskih odnosa
Bježi (Run), 2020., red. Aneesh Chaganty
-
Bolnica, žena pri porodu i njezin plač simbolične su odrednice početne scene koja otvara američki film Run iz 2020. godine. Već sam početak daje naslutiti kako je došlo do određena problema prilikom poroda prerano rođena djeteta, no nije jasno artikuliran njegov ishod. Tekstualne oznake raznih medicinskih stanja daju naslutiti posljedice takva poroda, no već u sljedećim scenama vidimo Diane Sherman (Sarah Paulson) i njezinu kćer Chloe (Kiera Allen) koja ima razna kronična oboljenja. Redatelj ovog psihološkog trilera s elementima horora je Aneesh Chaganty (Searching) koji je i koscenarist sa Sevom Ohanianom. U glavnim su ulogama Sarah Paulson i Kiera Allen.Nakon uvodne scene, izlistavaju se kratki tekstualni opisi kroničnih stanja, tj. bolesti kao što su astma, dijabetes, paraliza, hemokromatoza i srčana aritmija, da bismo kasnije vidjeli kćer u invalidskim kolicima te majku koja brine o njoj. Dnevna rutina kronično bolesne Chloe sastoji se od uzimanja brojnih lijekova te školske aktivnosti koje provodi kod kuće pod nadzorom svoje majke Diane, uz iščekivanje povratnog pisma o ponudi za studiranje na nekom od sveučilišta. Već u početnim dijelovima radnje nestrpljivost i uzbuđenje Chloe prilikom dolaska pošte svojevrstan su signal njezine želje za odlaskom od kuće i majke koja sve drži pod kontrolom, a taj signal prerasta i u sumnju, te kasnije i u pokušaj bijega što je okosnica ovog filma.
Početna idilična obiteljska situacije koja nalaže dramske obrasce zadobiva obrasce kakve misterije, da bi potom potpuno zadobila oblik napetog trilera. Znatiželja djeteta koje je prihvatilo svoja teška medicinska stanja otkriva nelogičnosti i sumnjive radnje majke koja je sveprisutna te iznimno (i previše) voli svoju kćer. Scena roditeljskog sastanka i majka Diane koja posve nezainteresirano sjedi te odgovara kako je, za razliku od ostalih roditelja koji emotivno doživljavaju odlazak svoje djece, u potpunosti spremna za odvajanje od svoje jedinice u tom trenutku čini se ničime neuobičajena, no kasnije biva posve jasno kako je ta scena dodatan naglasak i svojevrsna ironija/kontrast onom stvarnom stanju – Diane Sherman zapravo ne želi da njezina kći otiđe od kuće i učinit će sve da ju zauvijek zadrži i pod svaku cijenu. To je pravi pokazatelj njezine (prekomjerne) ljubavi prema svojoj kćeri.Naracija u filmu je linearna s nekoliko analepsi koje nam daju uvid u prošlost ili ono što se zbilo, a od iznimne je važnosti za dodatno pojašnjavanje sadašnjega stanja. Shvaćanje kćeri kako majka kontrolira svu poštu navela ju je na dodatnu opreznost i razmišljanje i o boji tableta koju prima, a sve to, kao i drugi tragovi/dokazi potaknuli su je da i sama pokuša otkriti o čemu se radi. Malen i lažan, no bitan plan za izlet u kino pod izlikom izlaska iz kuće i zabave/ provođenja vremena s majkom 17-godišnjoj lucidnoj Chloe služi kao još jedna stavka u razotkrivanju šokantne istine o pravim radnjama i namjerama njezine psihički bolesne majke.
Scene telefonskog razgovora, veranja po krovu kuće, tj. nadstrešnice, jurnjava po gradu te scena pokušaja bijega na cestu, svi su pokušaji za traženjem slobode iz majčinog zatvora i napete/dinamične scene. Pravo i veliko razotkrivanje kćeri te trenuci u kojima ne prepoznaje vlastitu majku koja ne preže ni pred čime šokantni su dijelovi filma koji zasigurno postižu efekt neobičnoga i u tom smislu dograđivanja intencionalnosti i same tematike filma.Sarah Paulson već je standardno dobra u svakoj ulozi, no ova uloga potvrđuje kako joj nesumnjivo pristaju uloge negativke/drugačije ili nekog patološkog lika. U tom smislu, Paulson još itekako može dati mnogo. Mlada Kiera Allen također je izvrsno utjelovila lik nepokretne kćeri, a u tome joj je zasigurno pomogla činjenica da je i sama korisnik invalidskih kolica, stoga svaka scena u kojoj nema kolica, a onemogućena je vlastitom invalidnošću doima se posve uvjerljiva, a njezina muka, napor i borba čine se i više nego stvarni. Radnja i glavna tema filma Run podsjeća na radnju uspješne televizijske serije The Act (2019) s time da je, naravno ovdje ipak u nekim segmentima ona izmijenjena, dok u seriji pak imamo, jasno je, detaljniji i složeno ocrtan prikaz odnosa majke i kćeri.
Pričom o psihički bolesnoj majci koja projicira neke bolesti na svoju već ionako bolesnu kćer te time dodatno potpomaže njezino ionako već teško zdravstveno stanje dobivamo napetu i šokantnu triler priču u kalupu misterije i pokojeg horor umetka u maniri Kingovog književnog predloška, a kasnije i poznatog filma Misery, stoga ovaj film još jednom izvrsno prikazuje graničnost nekih odnosa i patologiju onih prekomjernih.© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 9. ožujka 2021.
