Vrsno djelo relevantno i za sedmu umjetnost

Rénald Luzier - Luz, Holivudski lažljivac, Bookglobe, 2020.

• Poveznice filma i stripa razvidne su od samih početaka; približava ih ne samo kratki razmak službenih početaka dvaju umjetničkih vrsta - filma u prosincu 1895. godine a stripa u veljači 1896., nego i istovrsna težnja bilježenja toka vremena i kretanja optičkom iluzijom (film) ili kinetičkom sugestijom (strip). Sasvim skladno navedenom, film i strip su kroz razna razdoblja jedno drugome posuđivali i junake, ali i prilagođavali sastavnice umjetničkoga jezika, napose planove, rakurse, stanja očišta i dr. Međutim, prošle su godine u nas tiskana čak dva izvrsna stripa tematski određena razdobljem klasičnoga Hollywooda - američki Zatamnjenje scenarista Eda Brubakera i crtača Seana Phillipsa te francuski Holivudski lažljivac scenarista i crtača Luza. I upravo zbog kvalitete tih ostvarenja, prvo ću se osvrnuti na francuski strip, a zatim u zasebnome tekstu i na američki.

  Autor Holivudskoga lažljivca Luz (punim imenom Renald Luzier) se osim stripa bavio i novinskom karikaturom, kao i glazbom. Prva je djela u stripu objavio još 1990-ih. Otada je nanizao više od trideset albuma, a Holivudski lažljivac je izvorno tiskan prije tri godine (albumsko izdanje 2019.). Osim po iznimnom stvaralaštvu, Luz je postao poznat i po tome što je pukim slučajem jedini preživio teroristički napad fundamentalista na redakciju njegova matičnoga lista Charlie Hebdo.

  Luz se u Holivudskom lažljivcu tematski okreće snimanju američkoga filma Neprilagođeni (1961) znamenitoga redatelja Johna Hustona. Ta je vestern ili neo-vestern drama nastala prema scenariju slavnoga književnika Arthura Millera, u njemu su glavne uloge glumili Millerova tadašnja supruga Marilyn Monroe, Clark Gable i Montgomery Clift. Tematski je taj film obilježavao kraj epohe Divljega zapada, simboliziranoga ne samo kroz status središnjih likova nego i odnosa prema konjima.
  
  Osim kvalitete, film je zapamćen i po tome što je bio posljednji u karijerama Gablea i Monroe. Naime, Clark Gable je preminuo od srčanog udara netom nakon snimanja, Mariliyn Monroe godinu dana kasnije - službeno zbog samoubojstva. Pritom je Montgomery Clift patio od trauma zbog ne tako davne automobilske nesreće u kojoj je zamalo poginuo i bio je ovisnik na rubu nervnoga sloma, dok je brak Millera i Monroe bio u krizi i nije čudilo da su se razveli prije premijere.

  U  takvim okolnostima jasno je da je snimanje filma Neprilagođeni teklo otežano. Nije mu pomagala ni sklonost sedativima Marilyn Monroe, njena česta indisponiranost zbog koje se čak nije snimalo. Ujedno, otežavala ga je i Hustonova sklonost kocki i alkoholu, gubici u kockarnicama što ih je nadoknađivao producent, kao i producentski nadzor. Tako autor Holivudskog lažljivca Luz u svome djelu precizno zadire u zbivanja, percipira produkcijske tegobe, razrađuje psihologiju i karaktere likova te njihove međusobne odnose.

  
  
  Nešto više od devedeset stranica stripa Holivudski lažljivac Luz strukturira retrospektivno. Započinje u New Yorku godine 1966. gdje Clift, tek nekoliko sati prije smrti, ne želi gledati Neprilagođene na televiziji. Zatim se fabula vraća u pustinju Nevade, kao i u gradove Reno i Dayton - na samo snimanje filma tijekom ljeta i jeseni 1960. godine. Autor precizno, a podjednako i sa snažnom empatijom, definira i ocrtava tragičnost slavne glumice i Clifta. Kroz prizmu njihovih habitusa i filmskoga statusa ocrtao je i nesmiljeni žrvanj holivudske tvornice snova. Kako se tijekom snimanja Monroe nadala da je trudna, njezino razočaranje pridonijelo je još većem psihičkom sunovratu.
  
  Činjenica da je dijete možda začeto sa slavnim francuskim šansonjerom Yvesom Montandom a ne s Millerom, kontrapunktira se s podatkom da je književnik za suprugu u scenariju htio napisati najbolji lik karijere, premda im je brak bio u krizi. I kad njene frustracije i razočaranja eskaliraju u za film snimljenoj ljutnji, sekvencija u stripu obuhvaća čitavih sedam tabloa (str. 78-84), od kojih se dva sastoje tek od po jednog prizora, a dva su simboličan prikaz tih eksplicitnih osjećaja. I sasvim ironično, njen je bijes za film snimljen u širim planovima, jer „Hollywood se bojao ženskog bijesa”.
  
  
  
  Uloga je trebala biti veliki dramski doseg, a opet je prikazana „kao zaljubljivo i nježno biće”. S druge strane, Clift je bio razdiran traumama zbog prometne nesreće, spasila ga je također slavna Elizabeth Taylor. Trpio je bolove zbog uništenih zuba, a uslijed ovisnosti o opijatima i alkoholu progonili su ga i košmari u kojima ga je ponižavao nitko drugi do James Dean, glumački model buntovnika bez razloga, status s kojim se Clift nije mogao, ali nije ni trebao nositi (str. 68-75).
  
  No taj se dramski segment kontrapunktira humorističnom suprotnosti Clarka Gablea i povremeno Johna Hustona. Upravo je lik ostarjeloga glumačkoga velikana sjajno predstavljen, duhovito ali i s naklonošću. Predstavnik starog, čak i međuratnog Hollywooda, neprestano se prema mladima odnosi nadmeno. Prva oštrica usmjerena je prema Marlonu Brandu, zatim prema tada popularnom modelu glume, tzv. metodi koju je Amerikanac Lee Strasberg preuzeo od Rusa Konstantina Stanislavskog. Zatim prema svima mladima na setu, glumcima, kaskaderima, dublerima, statistima, a gotovo su ekstatično duhovita dva tabloa (str. 49-50) u kojima Gable komentira pripreme za scenu s rodeom. Neprestano natopljen viskijem, naposljetku je najteže scene odlučio snimiti sam, bez kaskadera, što je bio završni udarac njegovom narušenom zdravlju (str. 85-90). Ako je pak John Huston kao neprilagođeni holivudski redatelj ponašanjem potvrđivao svoj status - alkoholom, kockom, čak i utrkama na devama, njegova nonšalantnost naposljetku ipak nije naštetila kvaliteti filma, pa dakle ni njegovoj redateljskoj izvedbi.

  
  
  Uspješan brodvejski dramatičar Arthur Miller neprestano je prepravljao scenarij; obuzet poslom zanemarivao je suprugu, a zbog političke sklonosti demokratima ismijavao ga je Gable. Bliskijom Monroe se čak može učiniti njena asistentica, a povremeno i zaštitnica Paula Strasberg, Leejeva supruga. Ipak, crtački svedena na puku karikaturalnost a karakterno na arhetip, ostala je ipak nedovoljno definirana. U takvoj mreži važnijih likova nisu nimalo neznatni ni sporedni likovi poput drugih glumaca, kaskadera, producenata, nisu nevažni ni epizodni likovi novinara, a čak će i sobarica glasovite glumice zadobiti na važnosti u kontekstu ovoga stripa. Pritom su zbivanja ispresijecana povremenim flešbekovima ili pak unutarnjim traumama Monroe i Clifta, a percipiramo i spolnu liberalizaciju, još uvijek skrivenu homoseksualnost Clifta ili pak privatni bar Daisy's namijenjen isključivo ženama. Ako dakle Luz dojmljivo predstavlja radnju i likove, uvjerljiv je i u dijalozima, jezgrovitim odrazima karaktera.

  Luzova sklonost karikaturalnome stripu razvidna je tijekom čitave dosadašnje karijere, tako da nas redefiniranje karikaturalnoga ne čudi ni u Holivudskom lažljivcu. Crnobijelog stila, karikaturalnih stilizacija koje naginju i groteski, u izvedbi poseže za širokom stilskom paletom, mjestimičnim otklonima prema rubu realizma, povremenim variranjem ekspresionističkih vizura. A vrlo je zanimljivo posezanje za naslijeđem američkoga underground stripa, kao i za stilom velikana devete umjetnosti Willa Eisnera u njegovim sjajnim grafičkim novelama.
  
  
  
  Raskošno je njegovo redefiniranje jezika stripa. Turbulentnost zbivanja podcrtava i uskovitlanost kompozicijskih postavki kadrova na tabloima. Njegova su strip-montaža i režija visoke kvalitete, a crtež prilagođen zahtjevima građe. Negdje nalik potpunijoj skici, negdje bogat i zasićen, upotpunjen je i kontrastiranjem uporabe bijelih i crnih ploha. Temeljna karikaturalnost pritom ublažava i dramatičnost zbivanja, tragičnost pojedinih glumaca, a potez je kistom i perom ekspresivan. 
  
  Raskošnoga konteksta, precizne fabule, širokoga raspona emocionalnosti i dojmljivo predočenih zbivanja i likova, strip Holivudski lažljivac vrsno je djelo devete umjetnosti. A da je sasvim relevantan i za sedmu umjetnost, potvrđuje i podatak da je prvotno objavljivan na stranicama zacijelo najvažnijega francuskoga filmskoga časopisa Cahiers du Cinema.
  
  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 12. veljače 2021.

Piše:

Tomislav
Čegir