Maštoviti i dinamični filmovi s dubokom poukom
5. KinoKino – Međunarodni filmski festival za djecu, Zagreb, 9.–15. studenoga 2020. godine; Natjecateljski program igranih filmova
-
Istodobno sa Zagrebačkim filmskim festivalom održao se 5. KinoKino – Međunarodni filmski festival za djecu, isto online na istoj mrežnoj platformi. Gledanost je bila velika, a i škole su organizirale zajedničko gledanje. To je natjecanje igranih filmova primjerenih osnovcima, ukupno šest, i to pet iz europskih kinematografija, od kojih jedan u koprodukciji i jedan iz Australije. Tri su filma drame o suvremenim zbivanjima, ali snimljene maštovito i primjerene djeci, dva su filma s fantastičnim elementima koji donose komičnost, te je jedan otkačena komedija čiju se radnju nikako ne smije shvatiti ozbiljno, a kamoli oponašati. Svi su filmovi u bîti obiteljski i bilo bi dobro da ih i roditelji te ostali članovi obitelji pogledaju, jer poticaja na razmišljanje, razumijevanje i razgovore, pa i promjene, ima dosta. Organizatori KinoKina su i ove godine pripremili edukativne materijale za nastavnike za svaki film. A djeca-glumci u svima su doista jako dobri i uvjerljivi.
Kao i uvijek, dva su žirija – tročlani odraslih stručnjaka i dječji peteročlani, te nagrada publike, također djece, koja je glasala putem interneta. Pokazalo se da su djeca, posebice članovi dječjeg žirija, vrlo zrela te da im zabava u filmovima nije na prvome mjestu. Znali su prepoznati važne pa i teške teme, realne i suvremene situacije u kojima se nalaze djeca, i takav film nagraditi, odnosno proglasiti najboljim, te pokazati da su zrelija nego što ih odrasli često percipiraju i od njih očekuju. Slično se događalo i prošlih godina na KinoKinu, a isto na ovogodišnjem Animafestu, gdje je dječji žiri nagradio film teške stvarne tematike, ostvaren zahtjevnom animacijskom tehnikom. To daje nadu u budućnost ne samo tih malih pametnih filmofila, nego i kinematografije uopće, jer se tako stvaraju dobri, osviješteni gledatelji, a možda i novi budući filmaši.
Dakle, i dječji žiri i publika nagradili su i proglasili najboljim isti film – austrijsku dramu Oskar i Lilli: gdje nas nitko ne poznaje (Ein bisschen bleiben wir noch) redatelja Arasha T. Riahija. Tako je ta doista dobra drama postala dvostrukim pobjednikom, dobila dvije nagrade, te dokazala koliko djeca cijene realističnost filmske priče. Vrijedi istaknuti dio njihova obrazloženja: „Film je realan i ima duboku pouku. Budi empatiju prema ljudima koji su prognani i žive drugačije nego mi, a nalaze se svuda oko nas. Osim odlične glume, jedan od ključnih elemenata filma je i glazba koja dočarava svaki bitan detalj u filmu.“
Film je prilagodba romana Oskar i Lilli Monike Helfer iz 1994. godine. Riječ je o sestri i bratu koji su s majkom došli u Austriju iz Čečenije, gdje im se otac ostao boriti za slobodu. Redatelj Arash T. Riahi je Iranac koji se s deset godina doselio u Austriju i zna što znači biti stranac, pa je filmu pristupio vrlo pažljivo i osjećajno, pronašao veoma lijep stilizirani vizualni pristup s fluidnom i prelamajućom slikom, s puno pojedinosti koje uveseljavaju i pokazuju maštovitost i domišljatost djece. Ona pak ponajprije izražavaju veliku međusobnu ljubav i podršku, samostalnost i želju da ostanu svi zajedno, unatoč privremenom smještaju u udomiteljskim obiteljima. Posebno je dobro profilirana karakterizacija svih likova u filmu, čak i sporednih, te motivacija njihovih postupaka. Film ima doista dobre i estetiku i poetiku.Stručni žiri odraslih proglasio je najboljim filmom australski obiteljski film S kao sreća (H is for the Happiness) redatelja Johna Sheedyja, te je i on pobjednik ovogodišnjega izdanja KinoKina. Njih je pak osvojila vedrina i toplina unatoč temi tugovanja i gubitka, te posebice optimističnost i entuzijazam glavne junakinje koja širi dobrotu i sreću svuda oko sebe.
Produkcijski je film jako dobar, vizualno maštovit s veselim, živim bojama, dinamičan, duhovit, s dobrom glazbom. Elemente fantastike ima u dijelu u kojem se druže junakinja, djevojčica Candice, i novi školski prijatelj Douglas, koji pak misli da dolazi iz druge dimenzije, stvarajući svoj svijet. No vrlo je dobro u filmu dana i realna strana života, a to je da su prepreke česte i sve ne ide glatko unatoč trudu i dobroj volji. Zbog svoje naivnosti junakinja katkad upada u komične situacije, jer vjeruje da je sreća u svim ljudima i moraju je samo naći. Postignuta je dramaturški skladna cjelina u filmu.Film S kao sreća temelji se na omiljenom australskom romanu za mlade My Life as an Alphabet (Moj život prema abecedi) iz 2013. godine pisca Barryja Jonsberga, koji se čak pojavljuje u filmu u maloj ulozi zamjenika direktora škole. Premijeru je imao na Berlinaleu u programu za djecu i mlade Generation Kplus, gdje je dobio posebnu nagradu.
Stručni žiri dodijelio je i posebno priznanje veoma simpatičnom nizozemskom filmu Jackie i Oopjen (Jackie en Oopjen) redateljice Annemarie van de Mond i scenaristice Myrande Jongeling, kao dobrom primjeru filma koji istodobno i zabavlja i poučava djecu.
To je komedija s velikom količinom fantastike, jer spaja likove iz 17. stoljeća i 21. stoljeća, dva posve različita svijeta i svjetonazora, te na tome gradi komičnost i duhovitost. Ono što ih povezuje jest povijest umjetnosti, slikarstvo, amsterdamski Rijksmuseum, veliki nizozemski slikar Rembrandt van Rijn (1606–1669) te suvremene aukcije slika, o čemu djeca gledatelji mogu dosta saznati i naučiti. Zanimljivi su kadrovi, katkad podijeljeni,i paralelna montaža u istodobnom prikazivanju dvaju razdobljâ i dvaju glavnih likova.Vrlo samostalna ali usamljena dvanaestogodišnja djevojčica Jackie često je u muzeju i dobro ga poznaje jer njezina mama ondje radi, a doma ima mlađu sestru o kojoj se brine. Nakon postavljanja posebne izložbe koja je stigla iz Pariza, odjednom lik mlade žene Oopjen Coppit, koju je naslikao Rembrandt, oživi i izađe iz slike. Želi pronaći svoju mlađu sestru i portret na kojemu je naslikana, te joj u tomu pomaže Jackie. To izazove mnoge peripetije dok u muzeju otkrivaju okvir bez Oopjenine slike. Film tematizira i odnos sestara i prijateljstvo.
Njemački film Jako, jako daleko (Zu weit weg / Too far away) redateljice Sarah Winkenstette i scenaristice Susanne Finken ozbiljna je realistična drama s važnom temom o toleranciji i prihvaćanju ljudi različita podrijetla, posebice izbjeglica. Riječ je o stvaranju prijateljstva između dvojice dječaka koji se upoznaju u školi u novom gradu - njemački Ben i sirijski izbjeglica Tariq. U početku neprihvaćeni, nogomet je taj koji ih počinje zbližavati i upoznavati do cjeloživotnog prijateljstva, kako su rekli. Film je prikazan na više međunarodnih festivala, gdje je i nagrađen. U Hrvatskoj se već prikazao u sklopu Festivala o pravima djeteta, koji je zbog pandemije održan na javnoj televiziji. Sada je bio i dio programa ZFF putuje. Bilo bi dobro da opet bude prikazan na televiziji, dostupan svima.
Film Dvorac (Pilis / The Castle) redateljice i scenaristice Line Lužyte nastao je u koprodukciji Litve i Irske. To je egzistencijalna drama o (ne)ostvarenju snova. Riječ je o trima protagonisticama – trinaestogodišnjoj Moniki, njezinoj majci Jolanti i baki, koje se zbog ekonomskih razloga sele iz Litve u Irsku. Radnja se zbiva u Dublinu. Majka je pijanistica, ali se mora toga odreći i prihvatiti posao u ribljoj tvornici, bajka je teško bolesna, a Monika uporno želi dalje pjevati i nastupati. Zbog toga se upušta u opasnu situaciju… Film može potaknuti i na veće zanimanje za glazbenu umjetnost.Švedski obiteljski film Sune za sve (Sune – Best Man) redatelja i scenarista Jona Holmberga jedan je u nizu snimljenih prema popularnim knjigama pisaca Andersa Jacobssona i Sörena Olssona, o dječaku Suneu i njegovoj otkačenoj obitelji. No i ta je komedija posve otkačena, pa iako ima domišljatosti i humora koje starija djeca i odrasli mogu razumjeti i čak se smijati, u bîti je fantastika i u tome je kôdu treba gledati. Posebice valja na to skrenuti pozornost mlađoj djeci i odvratiti ih od ikakva poistovjećivanja i oponašanja.
Ono što nije dobro u filmu izvedeno i stvara dodatnu nedoumicu djeci gledateljima, jest drugi, usporedni lik dječaka Sunea koji mu se na početku i poslije povremeno javlja, jer ga uvodi u pomutnju, dovodi ga u još veće nedoumice i donošenje pogrešnih odluka, s obzirom na to da to nije lik koji predstavlja savjest, savjetnika niti dobroga duha, kakvih pozitivnih likova i u književnosti i u filmovima inače ima.
Sune želi biti istodobno na dva mjesta, što je posve nerealno, pa time stvara sveopću zbrku. Vrlo je iznenađujuće domišljat Suneov mlađi brat koji svašta primjenjuje, a likove odraslih uglavnom se ismijava. Film ima hrvatskog distributera pa će ga i kino-publika moći vidjeti te prosuditi, ako želi samo otkačenu zabavu.Koliko god fantastika zabavna i uzbudljiva katkad bila, stječe se dojam da je djeci bliža i draža stvarnost, ma kako god teška bila. Vjerojatno će se, a bilo bi to jako dobro, filmovi s ovogodišnjega KinoKina moći ponovno vidjeti na istoj mrežnoj platformi, kao i za trajanja festivala.
© Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 30. studenog 2020.
Piše:

Jakovljević