Vjera kao izlika za ostvarenje najmračnijih žudnji

The Devil All the Time, 2020., r. Antonio Campos

• 
  
  Smješten u bezlična, zaboravljena mjestašca Zapadne Virginije te južnoga dijela Ohia tijekom pedesetih i šezdesetih godina, film se bavi likovima s dna društvene ljestvice: fanatičnim propovjednicima, prostitutkama, nezaposlenim seljacima, koji dane provode u trošnim i oronulim nastambama lišenima osnovnih životnih uvjeta poput struje. Preživljavaju vjerujući u boga, povodeći se za onom da su grješnici koji na zemlji ispaštaju za svoje grijehe. Nesvjesni osjećaj krivnje proganja likove na svakom koraku, dok nastoje biti što ponizniji u božjim očima. Stoga je Amerika redatelja Antonija Camposa mračna, rigorozna i represivna, daleko od koncepta idealne zemlje koja pruža svima jednake mogućnost za uspjeh. Ofucana provincija pedesetih i šezdesetih godina je ono što danas proizvodi glavninu Trumpove glasačke mašinerije.

  
  
  U tom neveselom svijetu nezavidnih egzistencijalnih uvjeta postoje društvene hijerarhije te jasno postavljene pozicije društvene moći. Reprezentiraju ih policajci i svećenici, pa su crkva i policija dvije korektivne i represivne institucije. Prva ima zadaću pomoći svojim pripadnicima da se klone grijeha te im predstavlja duhovno vodstvo. Drugoj je svrha štititi, ali i kažnjavati one koji počine bilo kakav oblik društvene transgresije. U The Devil All the Time obje su nalik jedna drugoj. Lokalni šerif Lee Bodecker (Sebastian Stan) tako je uključen u brojne koruptivne radnje, a novi propovjednik Preston Teagardin (Robert Pattinson) više je preokupiran svojim položajem, izgledom te napose maloljetnim djevojkama nego duhovnom službom. Obojici položaj omogućuje da iskorištavaju, ponižavaju i tlače slabije od sebe.

  Bitan provodan motiv u djelu upravo je religija te histerična religioznost likova, poput povratnika iz rata Willarda Russella (Bill Skarsgaard), majke mu Emme (Kristin Griffih), njezine susjede Helen (Mia Wasikovska) te kasnije njezine kćeri Lenore (Eliza Scanlen). Ta im vjera u konačnici ne donosi ništa dobro, nego tek patnje i besmislena odricanja. Slijepa i fanatična predanost crkvi i bogu isključivo pokreće zamršeno i tragično klupko događaja, koje uništava živote većine protagonista. Pritom se zloćom osobito ističu likovi gorljivih propovjednika, a osim Teagardina, posrijedi su još dvije upečatljive figure. Carl Henderson (Jason Clarke) bivši je propovjednik koji postaje pornograf te serijski ubojica, a sumanuti Roy Laferty (Harry Meling) vjeruje da mu je bog naredio da ubije suprugu koju će potom uskrsnuti.

  
  
  Fanatičnost likova ide toliko daleko da vjera služi kao izlika za ozbiljenje njihovih najmračnijih i najdestruktivnijih žudnji. Djelo vješto prokazuje ulogu religije u svakodnevnom životu, napose kao sredstvo držanja u podređenom položaju te opravdavanja vlastitih postupaka. Nije naodmet spomenuti da se radnja uratka odvija na rubovima američkoga Bible Belta, gdje su striktna protestantska načela usađena u političko i društveno djelovanje. Ostvarenje stoga jednim dijelom možemo doživjeti kao gotovo surealnu panoramu mentaliteta i navada spomenutoga područja, koje će svaka osoba malo liberalnijih životnih nazora vjerojatno zaobilaziti u što širem luku. Campos ih zaogrće u ikonografiju i tematsko-motivske komplekse karakteristične za američku južnjačku gotiku kako bi uobličio parabolu o inherentnom ljudskom zlu.

  
  
  The Devil All the Time, kako bi naglasio tu pomaknutost, koristi ansambl likova, pa bi o glavnom protagonistu bilo teško govoriti, no uvjetno je cjelina labavo usmjerena na odrastanje i stasavanje Arvina Russella (Tom Holland), kroz čiji se lik ukrštavaju postupci i djelovanja ostalih protagonista. On se neprestano trudi ostati dobar, no živi u grotlu posrnulih i groznih ljudskih bića, čiji ga postupci neprestano vuku na pogrešnu stranu. Jedini dobar lik u filmu je pas, a on ne završava dobro, pa Arvinov posljednji oproštaj s kućnim ljubimcem iz djetinjstva daje dašak empatije i iskupljenja inače beznadnom okruženju. U ranijim nezavisnim ostvarenjima (Buy It Now, 2005, Afterschool, 2008, Simon Killer, 2012), a prije nego je prešao u televizijsku serijaliziranu produkciju (The Sinner), Antonio Campos bavio se adolescentskim i post-adolescentskim likovima i njihovim proživljavanja. U The Devil all the Time dijelom se očito nastavlja baviti istim setom likova, samo je zahvat mnogo širi. Posrijedi je djelo koje nastoji biti panorama suvremene provincijske Amerike, ali sagledane iz posebne perspektive.

  
  
  Neosporna je činjenica, međutim, da film nema dovoljno fabularnoga štofa za trajanje od dva sata i dvadeset minuta. Navedeno nadoknađuje mozaičnom strukturom, u kojoj dominiraju vremenski skokovi i ukrštavanja kojima se sučeljavaju prošlost i sadašnjost te isprepleteni odnosi likova kojima, čini se, više upravlja vrag jer ovdje je američki jug nalik na paklenu pustoš. Osim spomenutoga, cjelini određenu dozu dinamizma daje i razgovorljiv te intruzivan pripovjedač u offu, koji silno želi biti humorističan i koristan u usmjeravanju gledateljeve pažnje. Inače mu je glas posudio Donald Ray Pollock, autor prema čijem je romanu film snimljen. Zbog razigrane strukture i vrlo dobrih glumačkih kreacija, The Devil All the Time lako je gledljivo djelo. Istodobno je suštinski praznjikavo. Likovi su u filmu definitivno društveno iščašeni, no scenaristički odveć papirnato oblikovani, a radnja ne zna uvijek kojim bi putem htjela krenuti te na što bi se trebao staviti fokus, pa ostavlja dojam nepotrebne razbarušenosti.
  
  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 25. rujna 2020.

Piše:

Dejan
Durić