Objektivno oslikavanje nenametljivim redateljskim postupcima

Platforma croatian.film - dokumentarni filmovi: Samo tvrdo, Dražen Puklavec; Kelti, Đuro Gavran

• Samo tvrdo, Dražen Puklavec, 2016.

  
  
  U nešto manje od deset minuta filma autor Dražen Puklavec osvrće se prema incidentu koji se dogodio na terminu malog nogometa u dvorani u Novom Zagrebu, odnosno grubom nasrtaju na jednog od nogometaša tijekom utakmice. Događaj elaborira kroz percepciju nekolicine sudionika, zatim nekih koji su o tome tek čuli, prijatelja počinitelja, a naposljetku i samoga povrijeđenog. Takva višestruka prizma uslojava odnos prema zbivanjima, pa Puklavec zagovara objektivnost u kojoj gledatelj sam može stvoriti prosudbu.
  
  Preglednost je redateljskog rukopisa jasna - početni kadar je eksterijer vanjskog prostora u kojem je igralište, zatim uslijedi svlačionica s igračima te i samo igralište koje obuhvaća veći dio filma, a osim početnoga kadra svi su snimljeni u interijerima. No i segment se igrališta dalje gradira, izlaskom igrača, zatim detaljem pripremanja sportske obuće uz primjenu teleobjektiva, pa nizanje reakcija igrača na događaj. Puklavec i u ovim segmentima većinom rabi teleobjektiv. Zamalo svi sudionici filma snimljeni su tako, pa njih vidimo u prvom planu dok su u objektivom zamućenom mizanscenu trenutna zbivanja na terenu.
  
  Taj dio građe kontrapunktira se manjim nizom detalja posljedica povrede, a kad u završnici i sam povrijeđeni priča o događaju i njegovim posljedicama, ne vidimo i njegovo lice - plan je širi a komentar u offu. I njegov odlazak iz svlačionice je širi nego početno presvlačenje igrača u istom prostoru, a završni polutotal praznoga terena evokativan je svršetak filma. Nije upitno da je Puklavec vrlo promišljeno pristupio temi obrađenoj u Samo tvrdo, iako u drugom dijelu opažamo i malo redundantnosti.

  Kelti, Đuro Gavran, 2011.

  
  
  U dvadeset i pet minuta ovoga filma Đuro Gavran temeljito i vrlo precizno razrađuje nogometnu navijačku kulturu kroz prizmu niželigaškoga NK Bilogorac iz Velikoga Trojstva u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Navijači su se toga kluba nazvali Keltima zbog toga što su dresovi njihova kluba poput onih škotskog nogometnog kluba Celtic. Tijekom filma pratimo njihovo navijačko djelovanje, obilježja, kao i ciljeve skupine. I dok kod većine tek površno opažamo kakva im je egzistencija, opstojnost je jednog od njih pomno percipirana i postaje poput kontekstualne okosnice - upravo zbog činjenice da se u kratkim interpoliranim scenama prostire kroz čitav film.
  
  Pratimo i put kluba prema finalu lokalnoga kupa, u kojem ipak gube od znatno snažnijega NK Bjelovar, zbog čega ipak nije riječ o neuspjehu nego o najvećem klupskom postignuću. Autor pregledno i objektivno predstavlja članove Kelta, dopušta im izravan iskaz i oslikava ga u nenametljivim redateljskim postupcima, spretno vodeći gledateljevu percepciju. Takvim postupkom gledatelj može uspostaviti izravan odnos prema filmskoj građi, njenome sadržaju, pa samim time i vlastitu procjenu prikazanoga.
  
  Predstavljajući navijačku kulturu, Đuro Gavran pokazuje i njenu uvjetovanost, često nepoznato zaleđe opstojnosti navijača, u kratkim crtama i njihov profesionalan ili čak i obiteljski život, a ne susteže se ni prikaza njihova ponašanja na utakmicama ili poslije njih. Unutar-prizorna glazbena vodilja je i himna navijačke skupine, himna koja proizlazi iz pankerskih korijena njenoga skladatelja, a u samoj završnici nakon finala stariji mjesni glazbenici izvode folklornu skladbu, čime se produbljuje i odnos prema glazbi - ne samo navijača nego i samog autora.
  
  No upravo Gavranovo predočavanje člana skupine koji se najviše puta pojavljuje je poput autorskoga komentara, kontekstualnoga viđenja opstojnosti navijača. Više puta tijekom filma opažamo ga u malenom, čini se poslovnom prostoru, tijekom večernjih sati, a kadrovi tog unutrašnjeg prostora snimljeni iz eksterijera naposljetku postaju i poput odraza njegova gubitništva, osobnoga stanja u kojem upravo navijanje  postaje surogatom ispunjena života.
  
  Nastavlja se...
  
  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 11. rujna 2020.

Piše:

Tomislav
Čegir