Aktualan i uvijek svjež materijal za konstruktivnu raspravu o konfliktima

Igra, 1962., red. Dušan Vukotić

• 1961. godine prvi je put nagradu Oscar za najbolji kratki animirani film dobila osoba koja nije bila američke nacionalnosti - riječ je, naravno, o Dušanu Vukotiću, nagrađenog kipićem za djelo Surogat.

  Svi učenici osmog razreda u sklopu Medijske kulture pogledaju Surogat, nakon čega bi trebala krenuti analiza filma. Koliko truda nastavnici ulože u analizu filma, koje pojedinosti otkrivaju učenicima (recimo, kako je Vukotić obaviješten da je nagrađen i je li prisustvovao dodjeli), u kojoj im mjeri objašnjavaju ondašnje dnevne i političke prilike i što je autor htio kazati o umjetnim i pravim vrijednostima te o rastućem stanju mentalne površnosti i divljem kapitalizmu koji je dobivao na snazi - sve to ovisi o entuzijazmu nastavnika, ali i učenika koji bi trebali kritički gledati poučne animirane filmove i samostalno stvarati zaključke.

  U manjoj se mjeri tijekom obrazovanja gleda i analizira Vukotićev igrano-animirani film Igra iz 1962. godine koji je, poput Surogata, nominiran za istu nagradu u istoj kategoriji. Bilo bi to previše Amerikancima, da isti stranac iz male europske države dobije prestižnu nagradu. Igra, dakle, nije ovjenčana kipićem, ali već sama činjenica da je film nominiran govori da je riječ o vrlo vrijednom ostvarenju.

  Poput Surogata (i ostalih Vukotićevih djela), Igra u sebi sadrži mnoštvo pouka za djecu i mlade, ali i za odrasle. Taj se film može prikazivati učenicima od 4. do 8. razreda (ali i tijekom srednjoškolskog obrazovanja), a da se svaki put sadržaju pristupi iz drugog kuta, ovisno o starosti gledatelja.

  
  
  Film započinje igrom između dječaka (Zvonko Pavliš) i djevojčice (Jelena Verner). Provode vrijeme crtajući drvenim bojicama i sve bude dobro dok dječaku ne pukne špica. Dječak odluči uzeti djevojčičinu olovku bez pitanja, no ona ga spriječi u tome i ponudi mu šiljilo kao rješenje problema. On odbije šiljilo i tada postupno kreće sukob između njih dvoje. Nacrtana bića i predmeti ožive na papirima, pa tako mačka preplaši miša a mačka nadmudri psa. Ne služe se samo životinjama kako bi postigli konačnu pobjedu, nego kasnije koriste i oružje (puška, tenk, raketa). Ni djevojčica ni dječak nemaju namjeru popustiti i priznati poraz, stoga će se igra pretvoriti u tragediju. Iz dana u dan događaju se slični scenariji - da igra ili nesporazum preraste u žestoku svađu i nadmudrivanje, a ponekad, u konačnici, u rat.

  
  
  „Tko je prvi počeo?“ pitanje je koje se redovno postavi kada se djeca (ili stariji) sukobe. Pitanje je barem djelomično pogrešno jer, nije uvijek najvažnije tko je inicirao sukob. Razlog sukoba može biti star i potisnut. Je li uopće važno tko je prvi počeo svađu? Koliko je ljudi potrebno za svađu? Kako se svađa mogla izbjeći? Jesu li se našli u sličnoj situaciji? Ako jesu, kako su reagirali? Od čega se sastoji igra? Koliko je važno da igra u sebi sadrži dogovorena pravila poštovanja? Što učiniti kada igra prelazi u katastrofu? To su tek neka pitanja koja učitelj može postaviti učenicima nakon što se film pogleda. Na učitelju je da učenike ponuka na dublje promišljanje, s ciljem da se sukobi među djecom ubuduće na vrijeme suzbijaju i rješavaju mirno, civilizirano, u dogovoru.

  Starije učenike učitelj može upitati zašto je na početku filma naslov napisan u više jezika. Ne mora im odmah servirati odgovor, jer postoji velika vjerojatnost da će netko od učenika ponuditi valjan odgovor - nije tajna da su u ono vrijeme animirani filmovi s ovih prostora bili međunarodno priznati i nagrađivani na brojnim festivalima. Ti su animirani filmovi svima bili lako razumljivi jer govora gotovo da nije bilo, pa nije bio potreban prijevod. Učitelj može spomenuti zgode sa snimanja filma Igra, navesti obilježja reducirane animacije koja je bila česta osobina u djelima Zagrebačke škole crtanog filma, ali prije toga mora i sâm provesti istraživanje i pronaći detalje koji će učenicima biti korisni i zanimljivi. Učenici osmih razreda drugačije će pojmiti sadržaj filma od učenika četvrtih ili petih  razreda, tim više ako je učiteljevo izlaganje nadahnuto i dobro pripremljeno. Tijekom analize mogu se spomenuti ondašnje društvene prilike, pojasniti povijesni kontekst i napetosti između vodećih sila koje su mogle dovesti do rata svjetskih razmjera početkom 1960-ih.

  
  
  Vukotićevo djelo Igra uvijek će po pitanju sadržaja biti aktualan i svjež materijal za konstruktivnu raspravu o konfliktima i kako primjereno rješavati problemske situacije. Stoga zaslužuje laskavu titulu klasika.
  
  © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 19. kolovoza 2020.

Piše:

Miroslav
Cmuk