Snažna i emotivna priča o pravdi, istini i dječjoj upornosti

Izgubljena olovka, 1960., red. Fedor Škubonja

• 
  
  Učitelji su nekoć bili primjer autoriteta. Njihove riječi, postupci i odluke nisu se dovodili u pitanje. Poput liječnika, učitelji su bili izuzetno cijenjeni u društvu. Danas, u digitalnim vremenima kada se mnogi pojedinci navodno razumiju baš u svako područje, situacija je posve drugačija. Brojni si daju za pravo kritizirati tuđi posao. Ispada da se u liječenje i poučavanje neki ljudi razumiju više od stručnih osoba koje su se školovale za ta zanimanja. Raste broj glasnih virtualnih brbljavaca koji inače možda i nisu dominantni, ali su jaki i rječiti kada se služe tipkovnicom.

  Danas su odnosi između učitelja i učenika u znatno većoj mjeri prijateljski, a idealno je kada su učitelji i roditelji suradnici, pa zajedno rade za dobrobit djeteta. Kakve su bile nekadašnje prilike u školstvu, kako su djeca međusobno funkcionirala, te kakva je oskudica i neimaština vladala u malim sredinama, dobro pokazuje srednjemetražni film Izgubljena olovka Fedora Škubonje iz 1960. godine, o kojemu se nezasluženo premalo govori i piše.

  
  
  U tom filmu, u kojemu glumi puno djece koja nisu profesionalni glumci, govori se o dječaku koji nastoji steći pažnju nove učiteljice. Sakrije svoju olovku kako bi mu učiteljica posudila svoju, a onda se dogodi da se drugom dječaku u razredu izgubi olovka i nastane plač. Upravo dječak Dika, koji je prije nestanka tuđe olovke zatražio od učiteljice olovku, bude nepravedno optužen da je drugome dječaku iz razreda otuđio olovku. Marljivi dječak Dika teško se nosi s optužbama i ne zna kako se izvući iz nesporazuma do kojega je došlo. Veoma je brzo u maloj sredini među učenicima stvorena kriva slika i predodžba o njemu, a on nije mogao dokazati svoju nedužnost, što ga veoma tišti. Bio je odveć malen da bi se obranio i objasnio drugima krivu poziciju u kojoj se našao, tim više jer je bilo više onih koji nisu bili na njegovoj strani i etiketirali ga kao lopova, ali i lažova.

  
  
  Izgubljena olovka pokazuje koja je snaga mase, kako ljudi dobiju na jačini kad ih je više i kako se u tom slučaju jedna osoba znatno teže nosi s problemom koji ga zadesi. Pokazuje se u filmu kako su i djeca poput odraslih u stanju brzo donositi pogrešne zaključke te da su i oni skloni etiketiranju, a može se vidjeti i kako riječi teško zapnu kada se mora iznijeti obrana. Ujedno se zorno pokazuje koliko je nekoć olovka vrijedila djetetu, odnosno koliko su djeca držala do osobnih stvari. Podjednaka je situacija i danas, jer djeca uredno čuvaju svoje stvari i znaju biti jako osjetljiva po pitanju kad im netko uzima pribor bez pitanja. Ispada da se neke situacije nikad previše ne mijenjaju i da se stalno iznova ponavljaju.

  Dirljivo je ostvarenje snimio Fedor Škubonja. Predočio je koliko nedužnome djetetu može biti teško pri srcu jer je, eto, došlo do grdnog nesporazuma. Neke učiteljice još uvijek redovno koriste ovaj film u odgojno-obrazovnom proces, u sklopu redovne nastave. Ako ništa drugo, film se može komotno pogledati na satu razredne zajednice, taman je potreban jedan školski sat da bi se film pogledao, nakon čega može uslijediti rasprava o radnji filma. Učenike uvijek zanima hoće li se i kako dječak Dika izvući iz nezahvalne uloge kradljivca i dokazati svoju nedužnost. Stvori se snažan osjećaj suosjećajnosti tijekom gledanja. Djeca naročito dobro reagiraju na radnju filma, ali mogu ga pogledati i učenici viših razreda, tim više jer su i oni izuzetno osjetljivi na postojanje nepravde što ih okružuje i ljuti. Opet, nakon filma učenici mogu usmeno ili pismeno iskazati vlastiti komentar o filmu, iznijeti mišljenje o tome kako se nekoć odrastalo i kakve su bile prilike u školi i izvan nje, kako su se nekoć djeca međusobno igrala i odnosila, te gdje je mlada učiteljica možda pogriješila u svom radu.

  
  
  Dječji film Izgubljena olovka s razlogom je osvojio više nagrada na domaćim i stranim festivalima. Prepoznali su gledatelji vrijednost ove priče, osvojila ih je radnja i tema koja ne gubi na aktualnosti premda su se društvene prilike u mnogočemu promijenile – i danas se među djecom dogodi da netko bude nepravedno optužen za nešto što uopće nije učinio, pa onda mora dokazivati svoju nedužnost.

  Premda je prošlo punih 50 godina otkako je film snimljen, pouka ipak ne izostaje i još uvijek drži vodu – Izgubljena olovka nevjerojatno je snažna i emotivna priča o pravdi, istini i dječjoj upornosti koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim - ni djecu ni odrasle.
  
  © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 17. srpnja 2020.

Piše:

Miroslav
Cmuk