Profesor i njegov student

Laureati 27. Dana hrvatskoga filma: Buffet Željezara, red. Goran Dević; Majči, red. Josip Lukić

• 
  
  Najveća revija i ujedno natjecanje hrvatskih kratkometražnih filmova svih rodova jesu Dani hrvatskoga filma. Jedino su dugometražni dokumentarci, kad ih ima, pripušteni na tu manifestaciju. To je često i mjesto za prva prikazivanja studentskih radova, čiji broj uglavnom nadvladava broj filmova profesionalaca.

  Na 27. Danima hrvatskoga filma dogodio se zanimljiv slučaj pri proglašenju najboljega filma, dodjeli Velike nagrade, Grand prixa. Prvi put je žiri DHF-a odlučio ravnopravno dodijeliti tu nagradu dvama dokumentarnim filmovima. A što je još najzanimljivije kada su njihovi redatelji posrijedi, jest to da je riječ o profesoru i njegovu studentu. To su Goran Dević, profesor na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i njegov 61-minutni dokumentarac Buffet Željezara, te njegov student Josip Lukić sa svojim 52-minutnim filmom Majči. Zanimljivo je i to da su premijere tih dvaju njihovih filmova bile na istom festivalu, ZagrebDoxu2018. godine, ali u dvama različitim programima. Na Danima hrvatskoga filma Goran Devčić je primio i nagrade za najbolju režiju i Oktavijana Hrvatskoga društva filmskih kritičara za najbolji dokumentarni film.

  
  
  To su dva sjajna dokumentarca, ali vrlo različita po strukturi i žanru. Buffet Željezara vrlo je precizno režiran i strukturiran, gotovo statičan, ali daje dobar prikaz likova i socijalan kontekst suvremene društveno-ekonomske situacije, koja tjera ljude na iseljenje u druge zemlje trbuhom za kruhom i uzrokuje zatvaranje njihovih radnji, gostionica, kafića, kao što je i buffet na nekad vrlo prometnom sisačkom autobusnom kolodvoru, blizu nekad velike i industrijski važne željezare.

  Josip Lukić pak u filmu Majči daje intiman portret svoje majke, s kojom otvoreno razgovara o svemu u životu, čak i o vrlo delikatnim temama. I on se pojavljuje u filmu, jer je film strukturiran kao njihov razgovor na njima važnim mjestima u Splitu i okolici. Prepleten je duhovitošću i originalnošću, a najveće su odlike iskrenost i ljubav majke i sina, koji prihvaćaju i život i sebe same upravo takve kakvi jesu. Trag sjete i tuge katkad ipak proviri. Tim je filmom Splićanin Josip Lukić, student režije na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, glumac i diplomirani ekonomist, započeo niz intimističkih, do boli iskrenih i otvorenih, ispovjednih filmova o svojoj obitelji. Dokumentarac Majči nije nigdje prošao nezapaženo, premda su katkad gledatelji ostali osupnuti, nenavikli na tu vrstu umjetničkog i životnog pristupa.
  
  © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 21. lipnja 2018.

Piše:

Marijana
Jakovljević