Kult vojničkoga bratstva

Nestali, 2020., red. Kristijan Milić

• 
  
  Nestali se nameće kao logičan slijed u karijeri Kristijana Milića. Nakon što je polučio uspjeh s vrlo dobrom istoimenom ekranizacijom romana Živi i mrtvi (2007) Josipa Mlakića, ovaj se autor potvrdio kao jedan od dosljednih sljedbenika žanrovskog filma u suvremenoj hrvatskoj kinematografiji, te su u njegovu rukopisu zamjetni utjecaji američkih žanrovskih autora poput primjerice Waltera Hilla. Milić je još jednom radio adaptaciju Mlakićeva romana, deset godina nakon Živih i mrtvih, a posrijedi je ostvarenje Mrtve ribe (2017) u kojem je ponešto promijenjen fokus interesa. Posrijedi je dramsko djelo čija je radnja smještena u hrvatski provincijski gradić pogođen posljedicama Domovinskoga rata, u kojem kolektiv nastoji razumjeti zašto je njihov sumještanin počinio suicid. Na razvojnu liniju autorova igranofilmskoga prvijenca izravno se nadovezuje film Broj 55 (2014). Ispreplitanje događaja Drugoga svjetskoga rata i Domovinskoga rata sada biva zamijenjeno isključivo zbivanjima iz posljednjeg vojnog sukoba.
  
  
  
  Nastao je na temelju projekta Hrvatske radiotelevizije, koji je zamišljen da predstavi najvažnije događaje Domovinskoga rata. Glavni lik u filmu je kolektiv – skupina hrvatskih vojnika zarobljenih u kući na broju 55, u selu koje je okupirao neprijatelj. Pritom im je cilj preživjeti. Milić se služi strategijama akcijskoga filma, no njegovo ostvarenje lišeno je radnje i precizno postavljenih antagonista. Nastoji evocirati bogatu i psihološki nabijenu atmosferu granične situacije, prilikom čega do izražaja dolazi orkestracija ratnih prizora kako bi se naglasila pogibeljnost i bezizlaznost situacije u kojoj se našla skupina ljudi u dvostrukom klaustrofobičnom okruženju – neprijatelja, te kuće. Broj 55 ratnu problematiku ocrtava bez pretjeranog idealiziranja i didakticizma, pa autora više zanima rekreiranje i subverziranje žanrovskih strategija nego što razmatra nacionalno mučeništvo.
  
  Na sličnom je tragu i njegova serija Nestali (2020), također nastala u okviru spomenutoga HRT-ova projekta, a kojom se hrvatska televizijska nacionalna kuća odlučila aktivnije uključiti u proizvodnju kvalitetnoga televizijskoga sadržaja. Međutim, kao i u slučaju Novina Dalibora Matanića, djelo je radila nezavisna produkcija kuća, ovoga puta Clinica studio. Ovo nije prvi Milićev izlet u formu televizijske serije, u kojoj ima podosta staža (Počivali u miru, 2013), no čini kompaktniju cjelinu s ranije mu spomenutim igranofilmskim djelima. Miniserija je građena od četiriju epizoda koje traju po pedesetak minuta, a scenaristički ju je uobličio Joško Lokas na temelju svjedočenja prijatelja i poznanika.

  
  
  Priča je usredotočena na šestoricu hrvatskih vojnika koji su proglašeni nestalima u akciji. Posrijedi su Nervoza (Filip Križan), Prka (Goran Navojec), Sikira (Bojan Navojec), Gradski (Marko Cindrić), Pape (Vedran Živolić) i Delon (Alan Katić), koji su igrom slučaja ostali iza neprijateljskih linija negdje na području Republike Srpske Krajine desetak dana prije početka Oluje. Likovi su oblikovani tako da svaki od protagonista biva individualiziran sa setom specifičnih osobina, ali ujedno predstavljaju i tipove po pitanju svjetonazora, porijekla, područja iz kojeg dolaze i sličnog. Stoga priča dijelom dinamiku crpi i iz preplitanja te ukrštavanja različitih karaktera. Cilj im je preživjeti te se vratiti na teritorij pod hrvatskom upravom, no prije toga odlučuju ući u trag te ukloniti brutalnog i beskrupuloznog ratnog zločinca Ljubu (Marinko Prga).

  
  
  Kao što se može uočiti, djelo je temeljeno na klasičnom obrascu romanse, inače učestalo korištenom u pustolovnom, akcijskom pa i ratnom žanru, koja je aplicirana na vojnu problematiku te žanrovske strategije ratne serije. U središtu razmatranja šestorica su u načelu dobrih i čestitih protagonista, nositelja poželjnih društvenih vrijednosti – domoljublja, tolerancije, pravičnosti, hrabrosti – koji kreću u potragu za antagonistom, a on predstavlja društveno nedopušteno ponašanje – bestijalno i profiterstvo, uzurpatorsko i ilegalno. Cilj je putovanja ispunjenje želje: likvidirati Ljubu znači ukloniti najgore aspekte neprijatelja te ujedno potvrditi sebe kao junake, a pritom se vratiti u domovinu za koju su učinili dobro djelo.
  
  
  
  Tijekom potrage susreću brojne pomagače i odmagače (stanovnike Krajine, ratne profitere, kriminalce, vojnike) te nastoje preživjeti solidarnošću i vlastitom spretnošću i iskustvom. Vrhunac priče predstavlja sraz protagonista i antagonista, a znakovito se odvija tijekom karnevaleskno intonirane seoske fešte negdje u bespućima Krajine, gdje se rat i neprijatelj povezuju s niskom kulturom i grotesknim, evociranim u turbofolk melosu, te cijelom nizu popratnih i tipičnih sadržaja, u rasponu od alkohola do silikonskih ljepotica. Potraga po Krajini gotovo je prikazana kao put onkraj realnog iskustva, čemu pridonose motivi nadnaravnoga, čija je dodatna funkcija psihologizacija likova, ali i vizualni sloj djela, koji puno crpi iz ogoljenoga, krškoga krajolika zadarskoga zaleđa. Okoliš neprestano djeluje kao zlokoban znak.

  Lokas i Milić priču temelje na klasičnom motivu nestalih u akciji – grupe vojnika koja se nađe izgubljena na neprijateljskom teritoriju te treba preživjeti. Okosnica je to brojnih žanrovskih ratnih ostvarenja koje Nestali citiraju. Vidljivo je to ne samo u arhetipskoj strukturi priče, nego i u supostavljanju karaktera, polarizaciji protagonisti-antagonisti, tipizaciji likova, mačističkom humoru i kultu vojničkoga bratstva, te napose u redateljskom rukopisu koji je podosta nalik na američki žanrovski film osamdesetih godina.

  
  
  Priča je temeljena na ritmu izmještanja protagonista te prati dva aspekta. Prvi se odnosi na njihov hod, odnosno prolazak kroz okupirani i neprijateljski teritorij. Direktor fotografije Mirko Pivčević, s kojim Milić učestalo surađuje, odlično je uhvatio proces izmještanja kroz škrt krajolik, neprestano u totalima dajući sugestiju da su protagonisti možda praćeni ili nadgledani te da opasnost može vrebati sa svih strana. Drugi je vezan uz etape predaha, kada je fokus s radnje premješten na likove, njihova proživljavanja i odnose, pa je time i veća uporaba planova lika da se naglasi psihološka komponenta. Atmosferi funkcionalno pridonosi i glazba, koju potpisuju Andrija Milić, Ivan Milić i Vedran Kasap.

  
  
  Žanrovske strategije se u Nestalima koriste kao okvir, a naglasak je na likovima, odnosno njihovoj karakterizaciji i proživljavanjima, što je bilo evidentno i u Živima i mrtvima, a pritom se vješto izbjegava patetika te upadanje u nacionalnu monumentalizaciju kako bi se sagledalo kako rat kao nehumano stanje utječe na pojedince.

  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 30. ožujka 2020.

Piše:

Dejan
Durić