Uspjela psihologizacija likova
Unbelievable, 2019., red. Susannah Grant, Michael Chabon, Ayelet Waldman
-
S Unbelievable Netflix nastavlja s nizom društveno-angažiranih miniserija ili limited serija poput When They See Us (2019), u kojima se respektabilna ekipa iza i ispred kamere nastoji uhvatiti ukoštac s aktualnom društvenom problematikom te usput ispraviti neke stare nepravde. Poticaj je ponovno vrlo sličan kao u hvaljenoj seriji Ave DuVernay, što očito postaje svojevrsni obrazac za ovaj streaming servis. Netflix u doba kvalitetne televizije zna da kod publike više nego ikada pale društveno angažirane i progresivne serije koje predstavljaju osuvremenjene te scenaristički i stilski dotjerane inačice nekadašnjih manipulativnih based on true story televizijskih narativa koji su istodobno nastojali senzacionalizirati i sentimentalizirati gledatelje. When They See Us bavila se problematikom društvenog pamćenja te društvene amnezije, pa je predstavljala konačnu točku u procesu društvene rehabilitacije petorke iz Central Parka koji su nepravedno i pristrano optuženi da su krajem osamdesetih godina silovali bjelkinju. Time je serija naglasak stavila na aktualnu problematiku rasizma s obzirom na diverzivnost koja se trenutačno u američkoj filmskoj i televizijskoj produkciji propagira, što je prožeto seciranjem rasizma ukorijenjenog u američke državne sustave poput pravosudnoga i policijskoga.Na sličnom tragu diverzivnosti nalazi se i serija Unbelievable koja također nastoji pobliže razmotriti policijski sustav, ali ovoga puta iz perspektive sistemskoga seksizma i mizoginije te glas dati onima koje je taj sustav oštetio. Stoga se ponovno javlja problematika društvenoga pamćenja te nastojanja da se isprave stare nepravde.
Netflix djelo određuje kao miniseriju, premda po svojim žanrovskim osobinama odnosno razvedenosti fabule te vremenu trajanja više odgovara konceptu limited serije u kojoj se isprepliću dramski i kriminalistički akcenti, a koje su vješto povezali njezini kreatori Susannah Grant, Aylet Waldman te Michael Chabon. Grant je već imala iskustva s angažiranim naslovima upečatljivih protagonistica, poput Erin Brokovich (2000) Stevena Soderbergha za koju je pisala scenarij. Waldman je nakon uspješne pravničke karijere slavu stekla kriminalističkim romanima u kojima dominiraju protagonistice. Michael Chabon ugledni je suvremeni američki spisatelj čiji romani, kao primjerice Sindikat jidiških policajaca, vješto povezuju obrasce popularnih žanrova poput krimića te razmatranje kontroverzne problematike i propitivanje naravi i puteva povijesti. Njima se pridružila i Lisa Cholodenko, koja je režirala nekoliko epizoda, a ponajviše je pamtimo prema izvrsnom filmu The Kids Are All Right (2010) s Julianne Moore i Annette Benning u glavnim ulogama partnerica koje odgajaju dvije tinejdžerske kćeri. Poticaj za seriju bio je Pulitzerovom nagradom ovjekovječen članak The Unbelievable Story of Rape (2015) T. Christiana Millera i Kena Armstronga te radioemisije Anatomy of Doubt programa This American Life.
Radnja se proteže na nekoliko godina – od 2008. do 2011. te je strukturirana kroz dvije paralelne narativne linije, s obzirom da su se slučajevi silovanja odvijali u mirnim suburbijama Denvera (Colorado) i Seattlea (Washington). Prva epizoda otvara se nakon silovanja koje je prijavila Marie Dever (Kaitlyn Dever). Njezino proturječno svjedočenje, rezultat traume i šoka koje je proživjela, dvojica muških detektiva odbacuju kao lažno, a dodatno opravdanje za svoje sumnje pronalaze u njezinu problematičnu odrastanju u nizu udomiteljskih obitelji. Prva epizoda u potpunosti otpada na priču Marie. Druga epizoda uvodi likove za slučaj ključnih istražiteljica. Tisuću kilometara dalje, neiskusna detektivka Karen Duvall (Merritt Wever) vodi slučaj silovanja koji je igrom slučaja dovodi do iskusne detektivke Grace Rasmussen (Toni Collette), pa njihove istrage predstavljaju korektiv površnoj i neprofesionalnoj istrazi dvojice muškaraca koji ponižavaju žrtvu seksualnoga prijestupa iz dvaju perspektiva – rodne jer je žena, te klasne jer je lišena porijekla te stabilnog položaja u društvu. Duvall i Rasmussen djeluju kao inverzija detektivskog para iz uvodne epizode – bezličnog i uštogljenog, uljuljkanog u suburbijsku dosadu i neambicioznost. Prva epizoda stoga gledatelje navodi na lažni trag: postavlja žrtvu i dvojicu muških istražitelja. Međutim, oni zaključuju slučaj, država dodatno kažnjava žrtvu jer je lagala i tu priča završava da bi se nastavila dvama detektivkama te njihovim otkrićima da potencijalno isti silovatelj ima više žrtava. Duvall i Rasmussen pritom djeluju kao rekonceptualizacija dijadnih formula iz buddy-buddy filmova u kojima dvojica muškaraca i detektiva, oprečnih osobina i životnih stilova, moraju surađivati, a napetost proizlazi upravo iz njihovih karakternih suprotnosti. Sada se buddy-buddy formule sagledavaju iz promijenjene rodne perspektive. Mlađa istražiteljica je predana kršćanka, mirna, obiteljski i komunalno nastrojena. Starija je nadobudna, iskusna, egocentrična, solo-igračica jer ne želi poslovnoga partnera. Dobno, poslovno i svjetonazorski sasvim se razlikuju te je njihov odnos možda odveć formulaično postavljen, no njihovo međusobno povezivanje upućuje na ideju solidarnosti, predanosti te kompetentnosti u rješavanju slučajeva.
Unbelievable strukturno je dobro skrojena serija, pa autori vješto balansiraju između dviju prostorno odijeljenih narativnih linija. Djelo je lišeno sentimentalizma i senzacionalizma u baratanju problematikom seksualnog nasilja te naglasak nastoji staviti na psihološki uvjerljive i kompleksne reakcije žrtava. Stoga su dramski segmenti serije uspjeliji od kriminalističkih, koji katkad pate od suhoparnih dijaloga. Zadnju epizodu ipak je trebalo izostaviti jer ne doprinosi cjelini te predstavlja pomalo odveć patosom natopljeni balast. Toni Collette je izvrsna.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 18. studenog 2019.
