Scenaristički i glumački uspjeh
Lui Lack, krivnja nije tvoja (Lui Lack, tú no tienes la culpa), 2019., red. Stefan M. Mladenović
-
Stefan M. Mladenović ime je koje smo prvi put čuli prije par godina, kad je objavio svoj prvi kratkometražni petnaestominutni film Quiero Decirte (2017) LGTB tematike koja problematizira coming out te pitanje identiteta i njegovu kompleksnost. Film je inače bio nominiran za Kinodrom Festival, a osvojio je posebnu nagradu filmskog festivala Merlinka iste godine. Prikazan je i na Serile Filmului film festivalu u Rumunjskoj, te drugima. Selektiran je u kategoriji kratkometražnog filma na 35. Ljubljana film festivalu koji će se održati ove godine, a mladi redatelj s diplomom glume jedan je od članova žirija za međunarodni igrani film na tom festivalu.Ponukan uspjehom prvog filma, Mladenović se odlučuje na svoj drugi redateljski film bliske tematike pod nazivom Lui Lack, tú no tienes la culpa (2019). Vrlo je zanimljiva činjenica da se srpski redatelj, koji je ujedno i glavni glumac filma, režiser i koscenarist, odlučuje po drugi put ne samo za naziv filma na španjolskom nego i za cijeli scenarij na španjolskom jeziku. Scenarij uz Mladenovića potpisuje Rocío Cortiz, za fotografiju i montažu zaslužan je Miroslav Mitić, dok originalnu filmsku glazbu potpisuje grupa MORA.
Radnja ovog tridesetminutnog filma prati isječak iz života glavnog lika, Luia Lacka, psihoterapeuta koji kroz rad s pacijentima napokon dolazi do rješenja svog problema i uspijeva si pomoći, odnosno razrješava traumu koja je dugo vremena bila potisnuta a koja mu nije dopuštala da na neki način živi potpuno slobodno, barem onako kako bi to on htio – neopterećeno i bez osjećaja krivnje koji je nosio u sebi. Uvodna sekvenca otvara se ptičjom perspektivom, tj. panoramskim pogledom na srpski grad Niš, gdje je i sama lokacija snimanja, a spomenuta uvodna scena simbolizira nestalnost i vremensku protočnost. Osim početne uvodne scene gdje pratimo glavnog lika s leđa na njegovom putu kući, ostatak radnje većinom se odvija u interijeru stana psihoterapeuta.Radnja filma sužena je svega na par likova, a svaki od likova utjelovio je Mladenović koji djeluje i kao redatelj, režiser i scenarist. Glavni lik jest psihoterapeut Lui, a ostali likovi su njegovi pacijenti. Tako svaki od njih ima različit psihički problem koji im psihoterapeut pomaže sanirati razgovorom, a svaka od njihovih potisnutih i proživljenih trauma služi mu kao svojevrstan početno neosviješteni obrazac samoproživljavanja vlastite te finalnog suočavanja s istom. Upravo zato u naslovnoj sintagmi filma Lui Lack, tú no tienes la culpa prepoznajemo ime glavnog lika, a u prijevodu, naziv bi označavao i simboliku samog filma - nerazriješenu krivnju Luia Lacka.
Fluktuacija radnje je sporija i vezuje se uz dijalog psihoterapeuta s pacijentima putem njegovog gledanja ranije snimljenih video-isječaka svojih pacijenata. Dakle, Luí Lack jest drama s poniranjem u psihu likova, no prije svega to je autorski film gdje prepoznajemo neke osobne preferencije redatelja te ujedno i glavnog lika. Naglasak je na artističkoj crti filma i elementima referencijalnosti koji su u službi autorstva, odnosno spomenute artističke vrijednosti. Stoga, osvrnemo li se na niz elemenata počevši od same činjenice da se jedan od likova-pacijenata zove Barbara, što je referencija na Barbaru Mori, meksičku glumicu najpoznatiju po ulozi u uspješnoj i gledanoj tele-noveli Rubí (2004) koju redatelj često ističe u svojim intervjuima kao glumački uzor, jasna je autorova povezanost. Osim toga, ono što se izravno nadovezuje na spomenuto jest i činjenica da je film na španjolskome jeziku. Isto tako, jedan od likova-pacijenata jest neafirmirani plesač koji žarko žudi za željenom slavom i priznanjem. U scenama plesača te njegovom plesu u polutami koji prati tmurna, napeta i pomalo tjeskobna glazbena nota detektiramo još jednom referencijalnost te još jedan od redateljevih uzora – Lady Gagu. Naime, plesač nosi preko glave masku u obliku svinjske glave te jaknu s natpisom Swine, što je naziv pjesme s Gaginog glazbenog albuma Artpop (2013), opet sa značenjem svinje. Tom pjesmom se Lady Gaga izravno obraćala muškom rodu, odnosno pojedincu koji je nad njome izvršio čin silovanja. S obzirom da svaki od pacijenata nosi neku određenu i različitu traumu, a psihoterapeut očigledno nosi traumu i bolno iskustvo seksualnog iskorištavanja koje je jednako onome Lady Gage, možemo zaključiti da se takva referencijalnost izvrsno uklopila u film i samu tematiku te je dala notu rafiniranosti i scenarističke umješnosti.
Osim panoramskog snimka/ptičje perspektive na početku, od ostalih dominantnih planova kamere, tu je plan blizu te krupni plan koji je većinski zastupljen i u kome možemo jasno i vrlo dobro iščitavati geste i mimiku na licima likova, što je od presudne važnosti s obzirom da ih je sve utjelovio Mladenović i s obzirom da se svaki od njih razlikuje karakterno te po svojoj traumi. Nadalje, spomenuvši da je jedan glumac utjelovio svaki od tih likova, govori dovoljno o glumčevoj angažiranosti te glumačkom umijeću. Svaki od likova donesen je pomno, s minucioznim ocrtavanjem karaktera u najmanjim sitnicama prepoznatim u intonaciji, dinamici, boji/toplini glasa te glasnoći kojom glumac suptilno-dijaloški surađuje s monologom.Portretiranjem života psihoterapeuta Luia Lacka kao glavne enigme filma Lui Lack tú no tienes la culpa te postavljanjem likova-pacijenata u službi nadogradnje glavnog lika, oživljeni su razni traumatološki aspekti ličnosti pojedinaca te doneseni u svjetlo neki od stalnih problema svakodnevice, a istodobno je stvorena ambigvitetna atmosfera stanovite tjeskobe i neprotočnosti koja gledatelja, zajedno s likovima, drži u nejasnoj dokučivosti i smjelosti spram shvaćanja artističke crte ovog vrijednog filmskog djela koje žrtvama seksualnog nasilja još jednom poručuje – tu no tienes la culpa – krivnja nije tvoja!
© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 9. listopada 2019.
