Dobra filmska realizacija

22. Motovunski filmski festival, 23. - 27. srpnja 2019.; dugometražni natjecateljski filmovi, (1. dio)

• 
  
  S obzirom na zanimljivost i važnost tema te kvalitetu natjecateljskih dugometražnih filmova na 22. izdanju Motovunskoga filmskoga festivala, činilo se da su samo dvije nagrade koje se dodjeljuju ipak premalo, jer nema ni posebnih priznanja. U glavnom programu bilo je dvadeset filmova, od kojih trinaest u konkurenciji. Pamtit će se po dobroj selekciji kojoj je pogodovala godina s mnogo dobrih snimljenih filmova. Aktualnost društveno važnih tema prikazanih u filmovima, uvijek je bila odlika Motovunskoga festivala.

  Nagrada Propeler glavnoga žirija pripala je izvrsnom islandskom filmu Bijeli, bijeli dan u dansko-švedskoj koprodukciji, čime je postao i ovogodišnjim pobjednikom. To je drugi redateljsko-scenaristički uradak Hlynura Palmasona, bolji od njegova prvoga filma Zimska braća koji je prikazan na Zagrebačkom filmskom festivalu. Nagradu je primio glavni glumac, odličan Ingvar Sigurðsson, koji u bîti nosi cijeli film, i za tu je ulogu već nagrađen u Francuskoj i Rumunjskoj. Hrvatskim gledateljima poznat je po ulogama u također dobrim islandskim filmovima O konjima i ljudima te Vrapci, u hrvatskoj koprodukciji, kao i u britansko-američkom filmu Everest. Bijeli, bijeli dan doista je redateljskom poetikom i estetikom bio suveren ostalim filmovima, te mnogima favorit. Snimljen je 35-milimetarskom kamerom i vješto spaja lijepe široke islandske krajolike s prikazom glavnih likova često u krupnom planu. Karakterizacija glavnoga lika pomno je profilirana s izrazitom gradacijom, pa zahvaljujući tomu psihološka drama o tugovanju poprima elemente trilera te potom smiraja, nadahnuta islandskom izrekom: „Kada je sve bijelo i više nema razlike između zemlje i neba, mrtvi mogu razgovarati s nama živima“.

  
  
  Nagrada FIPRESCI-jeva žirija, međunarodne udruge filmskih kritičara, dodijeljena je makedonskom filmu Bog postoji, njeno ime je Petrunija redateljice i suscenaristice Teone Strugar Mitevske, u koprodukciji s Belgijom, Slovenijom, Francuskom i Hrvatskom. Ta crna komedija koja otvara mnoge probleme u makedonskome društvu – posebice socijalne, crkvene, medijske i ulogu žene u tradicionalnom načinu života, nagrađena je i na drugim festivalima te je finalistica za nagradu LUX Europskoga parlamenta. Glavna glumica Zorica Nusheva plijeni pozornost gledatelja izvrsnom izražajnošću i uvjerljivošću. Njezin lik je spontana i pametna žena koja ukazuje na potrebu za slobodom u mnogim područjima i na neophodne promjene. Film je vrlo dinamičan, dobro režiran, poglavito prvi dio, te pun inteligentnih i duhovitih dijaloga.

  Novost na ovogodišnjem Motovunskom filmskom festivalu bila je u programu kratkometražnih igranih filmova, kojih je bilo trideset iz cijeloga svijeta. Njegov pobjednik prvi put se izravno kandidirao za nominaciju Europske filmske akademije u konkurenciju za godišnju nagradu za najbolji kratki igrani film. Žiri je činilo tvoje članova, predstavnika partnerskih festivala čiji su pobjednici također u konkurenciji za istu nagradu. Oni su odlučili da to bude češki film Rekonstrukcija redateljâ i scenaristâ Jiřija Havličeka i Ondreja Novaka, jer je pobjednik i dobitnik Propelera u kratkometražnom natjecanju iranski film Tetovaža redatelja i scenarista Farhada Delarama, dakle nije iz Europe.

  
  
  Gotovo svi dugometražni natjecateljski filmovi iz glavnog programa imaju izražen socijalan aspekt koji obuhvaća prokazivanje korupcije, iseljavanje zbog ostvarivanja osnovne egzistencije, nezaposlenost, gubitništvo, te utjecaj Crkve kao institucije, odnosno kritiku klerikalizma, ali ne i vjere. U nekoliko filmova pojavljuje se istodobno više tih motiva. Sve su to drame, poneke mučne, a katkad se uvuče malo humora, autoironije i satire tvoreći crnu komediju. Odlikuje ih dobra i uvjerljiva gluma, te vješti režijski i montažerki postupci u oblikovanju skladne i dinamične cjeline.

  
  
  U filmovima o luzerima najveći gubitnici u životu su mladi koji, unatoč fakultetskom obrazovanju, ne mogu naći posao koji im osigurava egzistenciju, što ih potiče na iseljavanje. Takva je slovenska komedija Nikad više luzerica, simpatičan prvi dugometražni uradak Urše Menart, kojim je festival otvoren i koji se najviše svidio motovunskoj publici. Nije teško suosjećati i poistovjetiti se s gubitnicima, jer je to česta, žalosna pojava u mnogim današnjim državama, ali nadu za boljitak film ne daje. Špela, glavni lik, umjesto plaćenog posla dobiva samo reference za životopis. A kitnjasti životopis postao je, nažalost, svuda vrlo važan. Ona se nalazi među prijateljima slične gubitničke sudbine, ali i roditelja koji također muku muče s poslom. Film ima ipak puno duhovitosti i efektan komičan završetak kojim se skreće pozornost od teških životnih situacija. I u filmu Bog postoji, njeno ime je Petrunija, glavna junakinja je bez posla. Njezini roditelji to stalno naglašuju kad su god upitani o bilo čemu, te se opet humorom ublažavaju egzistencijalni problemi. Problem luzerica, ali u srednjoj životnoj dobi, te važnost međusobne potpore i solidarnosti, prikazao je dobar američki film izvan konkurencije Podržite djevojke redatelja i scenarista Andrewa Bujalskog. On je bio glavni gost Motovunskog festivala i nekadašnji je student redatelja Dušana Makavejeva u SAD-u. Tvorac je pokreta  mumblecore, nastaloga nakon filma iz 2002. Smiješno ha ha (Funny ha ha), koji je također prikazan.
  
  © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 20. kolovoza 2019.

Piše:

Marijana
Jakovljević