Efronova najslojevitija gluma dosad

Krajnje izopačen, nepojmljivo zao i opak (Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile), red. Joe Berlinger



  • Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile
    sintagma je preuzeta iz finalne optužnice Teda Bundyja za ubojstva djevojaka, no ujedno je i naslov filma koji govori o životu jednog od najpoznatijih i najokrutnijih svjetskih ubojica, Teda Bundyja. Film je prvotno prikazan početkom godine na Sundance filmskom festivalu, da bi ga kasnije otkupio Netflix. Redatelj filma je Joe Berlinger, mahom poznatiji po radu na dokumentarnim filmovima, dok Michael Wervie potpisuje scenarij koji je baziran na memoarima Elizabeth Kendall o životu s Bundyjem. Štoviše, Berlinger je ranije radio na dokumentarnoj seriji u sklopu koje je već i obradio građu o životu Bundyja. U glavnim ulogama su Zac Efron, Lily Collins, Kaya Scodelario i John Malkovich.

    Radnja filma otkriva život Teda Bundyja (Zac Efron) počevši od dana kad je upoznao svoju jedinu i pravu ljubav Liz Kendall (Lily Collins), do dana provedenih u zatvoru i u toku sudskoga procesa. Imamo prilike vidjeti kada se i kako zaljubio u Liz  te svjedočimo njihovom pozavidnom odnosu koji se temeljio na ljubavi i povjerenju te kasnije stalnoj infiltraciji životno važne poruke – nikad ne gubi nadu – od strane Teda u Lizin život, a sve u formi intertekstualnosti posredstvom knjige Papillon / Leptir. Osim doslovnih pozivanja na validnost sudskog procesa i kriminalističke istrage u samome filmu, spomenuto literarno djelo poslužilo je kao dodatna aluzija i poticaj na razmišljanje, ne samo o valjanosti (ondašnjeg) pravnog sustava nego i na neke promišljaje o opstanku te smislu života u svijetu (ne)pravde.



    Film ima cikličku naraciju te počinje točno ondje gdje i završava – u zatvorskoj prostoriji za posjete – izuzmemo li početne sekvence zatvora, kraća narativna prekidanja na početku te mali narativno-progresivni dodatak na samome kraju filma. Takva cikličnost poslužila je za utvrđivanje fokalizacije, odnosno lika čije gledište usmjerava pripovjednu naracijsku perspektivu, a to je Liz. Dakle, na samome početku njihov razgovor u zatvorskoj prostoriji biva isprekidan analepsama koje nam daju uvid u njihovo prvo upoznavanje u noćnom klubu, da bi se kasnije analeptičko pripovijedanje nastavilo kronološkim redom, sve dok na samome kraju opet ne dođemo do scene u zatvorskoj prostoriji koja se još kratko nadograđuje i završava.

    Na samome početku kod raznih analeptičkih prebacivanja i kod kontinuirano-kronoloških scena u prvome dijelu filma, ponekad se čini da montažna rješenja nisu pružila sasvim neopaženi i glatki prijelaz između scena, što bi dalo jednu možda rafiniraniju notu. Osim spomenutih diskutabilnih montažnih rješenja, montaža je dobra, kao i sama slika i kostimografija, a sve je uspjelo stvoriti prizvuk 70-ih i 80-ih godina kad su živjeli i sijali strah neki od najvećih američkih serijskih ubojica, uključujući i Bundyja.



    Zanimljivo je i to da zapravo nismo niti jednom u filmu vidjeli neki od njegovih monstruoznih zločina, nego je sve kratko prikazano u formi raznih medija, tj. vijesti, vjerojatno s obzirom na smjer u kojem se film kretao i s obzirom na fokalizaciju, no na kraju samoga filma nakratko smo mogli, poput kakvog flash-backa, ipak vidjeti u punom jeku primjer Bundyjeve monstruoznosti.

    Lik Bundya je prikazan dosta dobro, tj. onakav kakav je i bio – u dojmu impresije odavao je zamjetnu simpatičnost, inteligenciju i elokventnost te posvemašnju intrigantnu i misterioznu privlačnost, dok se u duboko u njemu zapravo skrivala tama – a upravo tako uspio ga je Efron utjeloviti. Spomenuto karakterno ocrtavanje lika vidimo i u pogledu sudske publike - mladih djevojaka koje su usprkos strahu i dalje osjećale neviđenu privlačnost prema serijskom ubojici. Jednako tako, svjedoci smo istinske ljubavi njegove Liz koja je vjerovala njegovom osmijehu, elokventnosti te iskrenoj srčanosti, jer je on takav zapravo i bio, no očigledno samo za nju. Lily Collins i Zac Efron se vrlo dobro snalaze u likovima Liz i Teda te gotovo impresioniraju, uz akcentiranje Efrona, koji je likom Bundyja donio svoju možda najbolju i najslojevitiju glumu, na sveopće iznenađenje. 

    Iako će mišljenja u vezi ovog filmskog ostvaraja biti možda i podijeljena, ipak možemo reći da je Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile solidno ostvarenje koje će rijetko koga ostaviti potpuno ravnodušnim. Tako će publika koja ima priliku vidjeti svijet jednog od najvećih serijskih ubojice kroz prizmu njegove voljene ujedno korespondirati s njenim unutarnjim svijetom, kao i s unutarnjim svijetom Teda Bundyja, čije će ime ostati upisano crno-crvenim slovima kao dio američke povijesti koje izaziva jezu i zgražanje, dok kod nekih pak i sveopće, pomalo fantastično, divljenje. Jer, kako na početku filma Goetheova izreka kaže, svega par ljudi ima maštu za stvarnost.

    © Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 15 svibnja 2019.

Piše:

Ervin
Pavleković

kritike i eseji