Površnost i nemaštovitost
Hellboy, red. Neil Marshall
-
Prva dva filma o Hellboyu – Hellboy (2004) i Hellboy II: Zlatna vojska (2008) - koji su se pojavili u razmaku od par godina, bili su koliko-toliko uspješni na kino-blagajnama, a jednako tako i pozitivno ocijenjeni od strane kritike. Uspjeh filmova vrlo vjerojatno leži i u činjenici da je redatelj bio Guillermo del Torro, dok je lik Hellboya i više no uspješno utjelovio Ron Perlman.
Nakon punih jedanaest godina, lik Hellboya se vraća kao reboot u filmu naslova Hellboy (2019). Nakon što Del Toro nije niti dobio ponudu za puni redateljski angažman, Perlman je bez njega odbio ponudu opet utjeloviti Hellboya. Ovoga puta redateljsku palicu preuzeo je Neil Marshall, najpoznatiji po Dog Soldiers (2002), The Descent (2005), Sudnji dan (2008), Centurion (2010) te po dvije epizode popularne serije Igre prijestolja, dok je Hellboya utjelovio David Harbour, najpoznatiji po ulozi lokalnog šerifa u Netflixovoj megapopularnoj seriji Stranger Things. Od ostalih glumaca valja istaknuti Milu Jovovich, Iana McShanea, Sashu Lanea, Daniela Daea Kima te Thomasa Hadena Churcha.
Početna radnja filma smještena je u srednji vijek, u vrijeme kralja Arthura i Merlina koji su uspjeli poraziti zlu kraljicu Nimue, a kako bi ju potpuno dokrajčili, odlučili su zakopati njeno raskomadano tijelo u drvenim kutijama na šest različitih lokacija. Nakon uvodnih scena, nalazimo se u sadašnjosti, gdje saznajemo da netko sakuplja dijelove tijela stare vještice ne bi li je ponovno vratio u život, nakon čega bi ona širenjem kuge zaprijetila čovječanstvu i promijenila lice svijeta kojeg znamo. Površinski gledano, film je još jedna produkcija inačice o superheroju. U svojoj srži, film obiluje akcijom i dinamikom, prisutan je i element pustolovine, no prije svega nosi određene nadnaravne i fantasy elemente koje prepoznajemo u raznim zvijerima i (kvazi)mitskim bićima koja se pojavljuju.Kao što je ranije spomenuto, radnja počinje u prošlosti, da bi kasnije prešla u narativnu sadašnjost, no zapravo dužinom cijeloga filma u konstanti je izmjena narativne prošlosti sa sadašnjošću. Analeptičke scene služe za pojašnjavanje određenih događaja u prošlosti, no neprestanim korištenjem i gomilanjem istih gubi se njihova svrhovitost te postaje odista teško pratiti liniju zbivanja. Osim toga, ponekad narativna prebacivanja gube potrebitu i označiteljski jasnu i oštru liniju razgraničenja, što još više rezultira poteškoćom praćenja, a s obzirom na rečeno, da se jednostavno zaključiti da priča (p)ostaje kaotična. Zapravo nije ni posve shvatljivo koji je razlog nizanja pozadinskih priča - od one s kraljem Arthurom, mačem Excaliburom, vješticom, Hellboyevim nastankom, pa sve do niotkuda nadodane priče o Babi Jagi, koja je zapravo jedna od svjetlijih točaka filma.
Dijelovi u narativnoj prošlosti gdje se spominje vještica i pojašnjavaju određeni događaji zaodjenuti su sivilom prošlosti i arhaičnosti, dok dijelovi u sadašnjosti donose koloritno zasićenje, bez neke manje, a prijeko potrebne (ne)vidljive prevage i(li) suptilnog razmjera. Treba svakako izdvojiti da Mila Jovovich ne briljira previše, no dosta dobro utjelovljuje lik zle vještice, dok je ipak zapaženija Sasha Lane (American Honey) u ulozi mlađahne i vidovite Alice. Uzmemo li pak u obzir lik Hellboya te usporedimo li Harbourovu glumu s Perlmanovom, jasno je da Perlmanova ostaje memorabilnija.
Osim toga, gluma u kombinaciji s Hellboyevim vulgarnim rječnikom koji odiše psovkama i ponekad možebitnim dobacivanjima u formi (kvazi)doskočica zaista ne ostavlja kakvu pozitivnu impresiju. Što se tiče doskočica, treba spomenuti da neke od njih obiluju klišejima i(ili) zamecima popularne kulture, kao kad se primjerice spominju Twitter, Twister ili pak Uber. Kombinacija takvih zametaka pop-kulture korištenih u formi doskočice, kroz prizmu zaokružene priče o sukobu srednjovjekovnog svijeta i onog modernog, uz razne fantasy elemente, šikljanja krvi i iznutrica na sve strane, što je popraćeno glasnim notama većinski rock glazbe ili pak one koja nikako nije u skladu s trenutnom radnjom, zasigurno ostavlja dojam scenarističke, producentske i redateljske neozbiljnosti, površnosti i ponajviše nemaštovitosti. Filmska slika tako više nalikuje mogućoj verziji kakve nasilne video-igrice o Hellboyu nego kakvom dostojnom rebootu istoga.Uza sve rečeno, nije za očekivati da će se ljubitelji izvornih stripovskih priča o Hellboyu oduševiti, kao i što se vrlo vjerojatno ljubitelji prvih dvaju filmova o superjunaku neće oduševiti ovim reboot nastavkom koji, iako nosi određene mini-elemente humora, nije intencionalno zamišljen kao komedija. No po svemu sudeći, kaotičnošću, neorganiziranošću i spajanjem nespojivoga je to postao, jer na trenutke izaziva podsmijeh.
© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 29. travnja 2019.
