Pronicljiva studija
Zagreb Dox - Međunarodni festival dokumentarnog filma (24. veljače - 3. ožujka 2019.), Biografski dox: Free Solo, red. Jimmy Chin, Elizabeth Chai Vasarhelyi
-
Ekstremni sportovi kao forme osobnih izazova ili svojevrsnih osvajalačkih ciljeva oduvijek su privlačili manjinske pojedince; takve njihove preokupacije počesto su pak i ekranizirane u formi zaintrigiranih redateljskih spekulacija o minuciozno fokusiranim i fiksiranim, gotovo ritualno opsesivnim impulsima koji motiviraju takve ljude na testiranje vlastitih granica u perpetualnom suicidalno-hazarderskom balansiranju između života i smrti.
Među potencijalno smrtonosnim subkulturalnim x-gamesima poput primjerice paraglajdinga, base i bungee jumpinga, ekstremnog i brdskog biciklizma, kitesurfinga ili ice climbinga, ponajrizičnije mjesto zauzima upravo slobodno solo penjanje, pri kojem se penjač za napredovanje na svom big wall dugom smjeru koristi isključivo vlastitim tijelom i hvatištima na stijeni, bez osiguravajuće dodatne standardne penjačke opreme, što iznijeti mogu isključivo fizički iznimno sposobni - izdržljivi i motorički iskoordinirani, maksimalno uvježbani i skoncentrirani penjači.
Nažalost, mnogi free-solo praktikanti ipak u nekom trenutku skončaju fatalnim padom. Neki od igranofilmskih naslova koji su tematizirali povijesne alpiniste i njihove nerijetko tragične sudbine su 127 sati (127 Hours, 2010) Dannyja Boylea o penjaču po kanjonima Aronu Ralstonu i nesreći iz 2003., Događaj na Vražjem prijevoju (The Dyatlov Pass Incident, 2013) Rennyja Harlina o devet misteriozno stradalih ruskih planinara na obroncima Urala 1959. ili Everest (2015) Baltasara Kormákura o sudbonosnoj ekspediciji Roba Halla i Scotta Fischera na Mount Everest 1996., a tu su i reprezentativni dokumentarci – od odličnog Dodirnuti prazninu (Touching the Void, 2003) Kevina MacDonalda o zlosretnoj andskoj dionici 1985. Joea Simpsona i Simona Yatesa, preko The Dawn Wall (2017) Josha Lowella i Petera Mortimera o slobodnim penjačima Tommyju Caldwellu i Kevinu Jorgesonu do Meru (2015) autorskog supružničkog tima Elizabeth Chai Vasarhelyi i Jimmyja China, koji je potpisao i tematizirani, ove godine Oscarom nagrađeni National Geographic dox Free Solo.
U središtu interesa kontroverzni je elitni daredevil penjač Alex Honnold i njegovo goloruko free-solo osvajanje impresivne vertikalne zidne rute monolitne 2307-metarske letalne gromade El Capitan u Nacionalnom parku Yosemite. Vrsna filmska ekipa pritom donosi pronicljivu karakterološku studiju čovjeka s rubne zone autističnog spektra.
S jedne strane, Honnold je nositelj santapazziaevske neustrašivosti kakvog superjunaka - gotovo zastrašujuće intenzivnosti, s druge posjedovatelj radikalne ruminacijske obuzetosti ekstremim penjanjem, čemu je uzrok – doznajemo MR skenerom, atrofirana amigdala kao čovjekov ključni neuro-alarm čije oštećenje dovodi do drastičnih pogreški pri procjeni opasnih situacija (kao i do nedostatka empatičnosti).
Također, filmaši maestralno rekreiraju i vizualnu stranu frapantnog Honnoldova pothvata, time amalgamirajući sretan spoj dvaju sfera – kako spomenute psihologijsko-portretne, tako ujedno i one akcijsko-dramatske, u klimaksnom finalu stvarajući fascinantnu naenergiziranu, adrenalinsku pustolovnu napeticu kroz virtuoznu HD-kameru, dronove ili super-zoomove iz najnevjerojatnijih položaja i uglova, kao i kroz ključnu činjenicu – da su redatelj i snimatelji pratili Honnolda ukopčani viseći sa stijene u pojasevima na sidrištima, ulažući enorman trud u evokativan prikaz Honnoldove karizmatične osobnosti i samog postignuća, pri kojem je Honnold prvi penjač kojem je uspjelo osvojiti dosad neosvojivu El Capovu rutu, ali jednako tako i prikaz kompleksnosti i vječno začudne ljepote prirode.
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 11. ožujka 2019.
Piše:
Marić