Mali junaci s velikim problemima

4. KinoKino – Međunarodni filmski festival za djecu (20.-24. veljače 2019.)

  • Supa Modo

    Održano je četvrto izdanje KinoKina – međunarodnoga festivala za djecu, u zagrebačkom kinu Europa, te djelomično u Dubrovniku i Rijeci. Natjecateljski program za osnovnoškolce ponudio je osam zanimljivih i dobrih dugometražnih igranih filmova iz raznih kinematografija diljem svijeta, a time i prikaze života djece u tim zemljama. Svi već imaju nagrade s dosadašnjih festivala.

    Iako su tematski raznoliki, gotovo svaki film ima motiv vršnjačkoga nasilja, a dva imaju glavne likove koji žele biti super-junaci. Za filmove su pripremljeni edukacijski materijali za rad u školi, a uglavnom su djeca na festival došla organizirano sa školom. Razgovori s djecom nakon projekcija pokazali su njihovu aktivnost i znatiželju, ali katkad i nepotpuno razumijevanje filma. Pokazala se i velika razlika između mlađih i starijih osnovnoškolaca. Mlađi su bili više aktivni u pitanjima, ali se očitovalo i njihovo teže shvaćanje filmske priče, a svi su bili posebno znatiželjni saznati kako su se snimale pojedine scene, posebice one sa specijalnim efektima. Pohvalno je što su na festivalu bili gosti - filmske ekipe nekoliko filmova, te njihovi dugotrajni i zanimljivi razgovori s djecom nakon filma. Sigurno je da su svi filmovi male gledatelje obogatili iskustvom, doživljajem i znanjem.  

    Ja sam William

    Svi filmovi solidno su snimljeni, premda je bilo i nekoliko vrlo slojevitih, i nekoliko redateljskih prvijenaca. Ono što je uspjelo pojedinim filmovima jest uskladiti temu, motive, likove i filmski jezik razumljivo, zanimljivo, kompaktno i dinamički, prikladno dječjoj dobi. Djeca-glumci pokazali su se vrlo vještima i prirodnima u svojim ulogama, a likovi uglavnom imaju dobru karakterizaciju. Oni su mali junaci u velikim i zahtjevnim životnim problemima i situacijama. Obitelj i zajedništvo vrlo su im važni u odrastanju. Zanimljivo je da su svi filmovi u bîti drame ispunjene blagim humorom, u koje su se katkad umiješali i drugi žanrovi. Posebno su odlična četiri nagrađena filma, uistinu bolja od ostalih.

    Tročlani profesionalni žiri odraslih pobjednikom je proglasio kenijsko-njemačku toplu i dirljivu dramu Supa Modo redatelja Likariona Wainaina, koji je osmislio priču o devetogodišnjoj simpatičnoj djevojčici Jo. Iako je u terminalnoj fazi, ona radosno živi, maštovita je i snima film uz pomoć seoske zajednice, u kojem je ona glavna junakinja i to super-junakinja s posebnim moćima. Time je nastao film u filmu, te je pokazano kako filmska umjetnost i mašta otvaraju nove svjetove i ostvaruju snove, a djeca to sa zahvalnošću prihvaćaju. Odrasli se teže nose s tragičnim situacijama. Film je bio kenijski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.

    Zlogonje

    Posebno priznanje isti je žiri dodijelio vrlo simpatičnom srpsko-makedonskom filmu Zlogonje, prvijencu mladoga redatelja Raška Miljkovića prema romanu Jasminke Petrović, s veoma dobrim redateljskim prosedeom. I glavni junak te humorne drame želi biti super-junak. Za njega je to posebno važno zbog što boljeg uklapanja u zajedništvo s djecom u razredu, jer boluje od cerebralne paralize. Još važnije mu je prijateljstvo s novom učenicom Milicom kojoj pomaže riješiti pogrešno shvaćenu obiteljsku situaciju. Mali glumci Mihajlo Milavić i Silma Mahmuti bili su s redateljem nazočni i razgovarali s gledateljima.

    Dječji žiri, sastavljen od petero osnovnoškolaca, najboljim je proglasio napeti danski film Ja sam William redatelja Jonasa Elmera. To je uistinu najprikladniji film za njihov uzrast, jer sadrži sve ono što oni vole – napetost, nepredvidljivost, dinamičnost, kreativnost, simpatičnost i dobrohotnost glavnoga lika, duhovitost ali i važne i teške životne situacije na putu dozrijevanja i osamostaljenja. Usto su odlični redateljski pristup i montaža, kompaktnost cjeline bez imalo praznoga hoda, te originalan scenarij. Film daje i puno poticaja na razmišljanje, posebice o prihvaćanju mentalnih bolesnika i njihovih poruka, na prvi pogled nejasnih ali s presudnim upozorenjem i pomoći. William je ostao bez oca a majka je bolesna, pa živi s ujakom koji je preprodavač i kockar. Upravo će William biti taj koji će morati prvo nadvladati svoje unutarnje prepreke da bi pomogao ujaku i da bi se svi izvukli iz nevolje, te postao samostalan i odrastao prije vremena. Upoznavanje sa svijetom kriminala i ovisnosti nije lagano, ali je u filmu prikazano s blagim humorom i ironijom, jer nažalost sličnih situacija ima i u životu. Dječak Alexander Magnússon izvrstan je i uvjerljiv kao William.

    Moje neobično ljeto s Tess

    Publici se najviše svidio nizozemski topli film Moje neobično ljeto s Tess redatelja Stevena Wouterlooda prema ondje popularnom romanu Anne Woltz. Film je stigao s ovogodišnjega Berlinalea, gdje je dobio posebno priznanje. Zanimljivo je kako su djeca imala puno pitanja za prisutnoga redatelja - sve ih je zanimalo. Film je prikladniji za starije osnovce, premda su i mlađi dobro reagirali na film. Dobra režija učinila je da se postigne sklad u prilično slojevitom filmu s nekoliko motiva i razrješenju obiteljske tajne. Jedan od motiva jest osjećaj samoće i usamljenosti koji muči najmlađeg člana obitelji, dječaka Sama. No i ostali članovi njegove obitelji imaju svoje muke. Upoznaje djevojčicu Tess, koja uistinu ima specifičan obiteljski problem. Snimljen na nizozemskoj plaži na sjevernomorskom otoku, film ukazuje i na važnost zajedništva svih i načine provođenja godišnjih odmora. Djeca-glumci su i u tom filmu odlični, razigrani, uvjerljivi. Iako je svaki film na KinoKinu imao i motiv obitelji, u filmu Moje neobično ljeto s Tess najviše je došla do izražaja potreba za njezinom cjelovitošću.

    Turski film Na putu do jezera redateljski je prvijenac Bekira Bülbüla, koji je napisao i scenarij nadahnut putopisima anatolijskoga mističnog pjesnika Mevlane Celaleddin-i Rumija i uspomenama na vlastito djetinjstvo, protkavši ga egzistencijalnim pitanjima i problemima. Nema čvrstu fabulu, nego je više sanjarski, asocijativan. Donosi događaje na putu trojice anatolijskih dječaka prema jezeru vrućega ljetnoga dana, vrlo lijepom fotografijom. Iako je to i film ceste, više je atmosferičan, pa time i dobar uvod u takve filmove za djecu, koja im baš nisu sklona, jer im nedostaje akcije.

    Na putu do jezera

    No pravi dječji film, ali s egzistencijalnim problemima koji pokreću radnju, jest zabavan njemačko-finski film Tri svemirske pogreške redatelja Stefana Westerwellea prema romanu Salaha Naoure. Dovitljiva braća omogućuju svojoj obitelji ljetovanje u Finskoj, uz puno sreće i neobične načine do ostvarenja.

    Kako žive djeca na rubu predgrađa New Delhija, u siromaštvu i neimaštini, prikazuje indijski film Dječakov san redatelja i scenarista Nila Madhad Pande. Unatoč tomu, vrlo su veseli i film je više komedija s puno duhovitih scena, indijske glazbe i pjesama, ali je ipak predug i vrlo repetitivan. A riječ je o ljudima koji nemaju wc u kućama, pa je najveća želja i san devetogodišnjega dječaka da ima vlastiti wc, te kreće u ostvarenje sna.

    Moj dida je pao s Marsa

    KinoKino festival otvorila je svjetska premijera hrvatskoga znanstvenofantastičnoga filma Moj dida je pao s Marsa redateljskoga dvojca Marine Andreje Škop i Dražena Žarkovića, prema motivima kratke priče Irene Krčelić. Djeci-gledateljima bio je zanimljiv zbog posebnih efekata, ali i poprilično nerazumljiv, pa su imali mnogo pitanja. Trud oko nove tehnologije oduzeo je previše pozornosti na štetu karakterizacije likova i dramaturgije. Ali je djevojčica Lana Hranjec odlična u glavnoj ulozi unuke Une. Film uskoro dolazi u kina, pa će biti prilike da ga se ponovno pogleda i detaljno analizira. A bilo bi dobro da i ostali filmovi dođu na redovit kino-program.

    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 4. ožujka 2019.

Piše:

Marijana
Jakovljević

kritike i eseji