Uvjerljivo odigrani dramski elementi
Loi Bao (Lôi Báo), red. Victor Vu
-
Jedno od zvučnijih imena današnje vijetnamske kinematografije jest ono još uvijek nedovoljno poznatog Victora Vua, koji je redateljsku karijeru započeo filmovima kao što su First Morning (2003), Spirits (2004) ili Passport to Love (2009), nakon čega biva suočen s optužbama za plagijarizam za Inferno (2010) zbog poveće sličnosti s američkim filmom Shattered (1991). Nakon negodovanja javnosti te kasnijeg uključivanja i vijetnamskih filmskih stručnjaka, film je bio izbačen iz vijetnamske inačice Oscara – Golden Kite Awards. Filmovi koji su uslijedili jesu uspješnica Vengeful Heart (2014), koji je zaradio 4,3 milijuna američkih dolara, te još uspješniji Yellow Flowers on the Green Grass (2015) koji je osvojio razne nagrade, uključujući domaće i strane, a bio je kasnije i nominiran od strane Vijetnama kao ulazak za najbolji strani film na 89. dodjeli Oscara. Uz to, film je jedan od najvećih vijetnamskih filmova svih vremena, po zaradama na kinoblagajnama.Nakon početnih negativnih konotacija i kasnijeg velikog uspjeha s dva filma, Vu se odlučuje na akcijski film Loi Bao (2017) koji je izašao u listopadu iste godine, a svjetsku premijeru imao je u travnju 2018. na East Winds Film Festivalu u Velikoj Britaniji.
Loi Bao akcijski je film s kraja 2017. godine, kada je poharao vijetnamska kina i srušio rekorde gledanosti. Redatelj je Victor Vu, u glavnim ulogama su Cuong Seven, Vu Ngoc Anh i Nha Phuong. S obzirom da je Vu htio naglasak staviti na akciju u filmu, odlučio je surađivati s akcijskim producentom Jasonom Ninh Caoom i akcijskim koreografom Vincentom Wangom, poznatim po radu na gigantskim hitovima kao što su Captain America (2011), Skyfall (2013), Doctor Strange (2016) i drugi.
Loi Bao je priča o obiteljskom čovjeku u kasnim dvadesetim godinama koji saznaje da je teško bolestan, a vođen željom za životom, podvrgava se medicinskom tretmanu koji vodi njegov stric. Medicinski eksperiment, tj. operacija presađivanja njegove glave na tijelo mrtvoga čovjeka kojeg su našli u šumi, dovodi ga do neviđene spoznaje - one da posjeduje nadljudske moći, tj. superherojsku snagu. Proživljavajući nalete nove nadljudske snage te pomažući osobama u nevolji, istodobno proživljava i flashback trenutke koje svakako ne može pripisati svojoj prijašnjoj memoriji i pamćenju, a postupno shvaća da se radi o memoriji čovjeka u čijem tijelu se nalazi. Osim toga, jedna od njegovih šokantnih spoznaja jest ona da je njegov stric zapravo otac koji posjeduje mračnu prošlost – bio je dio kriminala koji se bavi trgovanjem organima. Na čelu kriminalne organizacije nalazi se bolestan čovjek koji je primoran otimati ljude i presađivati njihove zdrave organe ne bi li i sam preživio. Za Loia, koji se nalazi u teškoj životnoj situaciji i vođen saznanjem da je bolestan, ne preostaje ništa drugo osim presađivanja glave, a sada, progonjen od strane kriminalne organizacije i u zajedništvu sa svojim ocem, morat će se suočiti s istom organizacijom ne bi li povratio svoju otetu ženu i dijete.
Iako primarno naznačen kao akcijski film, Loi Bao je mnogo više od toga – mogao bi se smatrati žanrovskim koktelom. U filmu svakako dominiraju izvanredno odrađene akcijske scene, što je još jedna pohvala već poznatom Vicentu Wangu te Cuongu Sevenu koji je 90% scena odigrao sam, kako je i sam izjavio jednom prilikom, no ono što je zaista zamjetljivo jesu statični dijelovi filma. Naime, dramski dio je evidentno prisutan i početni je dio filma u kojem dobivamo uvid u obiteljski život Loia – njegov odnos sa ženom, djetetom i stricem. Sukladno tome, naracija u filmu je linearna sve do trenutka kad u analepsi saznajemo za mračnu prošlost njegova strica koji se otkriva kao otac, i scene gdje vidimo kako je umro čovjek od kojeg je Loi dobio novo tijelo. Osim takve naracije, dinamika je također prisutna i postepeno se gradi od operacije, dobivanja nadljudske moći sve do velikog klimaksa i akcije u dijelu kada se suočava s kriminalnom organizacijom, da bi kasnije dinamika opet oslabila u dijelu gdje nastupaju dramski elementi na samome kraju filma. Osim navedenih akcijskih i dramskih elemenata, s obzirom na samu priču i narativni tok, možemo govoriti i o prisutnosti elemenata trilera. Isto tako, prisutni su i sci-fi elementi, što je prepoznatljivo u (pseudo)znanstvenoj činjenici presađivanja glave na tijelo.Ranije spomenuti dramski elementi jedna su od bitnijih sastavnica filma - ne zato jer ih nalazimo u prvome dijelu filma te na samome kraju, što je i u ukupnosti promatranja filma poveći dio, nego iz razloga što su vrlo uvjerljivo doneseni, a grade se na dobro poznatom psihološkom trenutku kojeg Vu često koristi. Tako uvjerljivo odigrani dramski elementi pridonose pripovijedanju u cjelini, a dopuštaju publici da se emocionalno poistovjeti s glavnim junakom. Vrlo dobro ocrtani dramski elementi leže u dijelovima kada Loi crta s željom da postigne uspjeh u svijetu stripa, u dijelu kada saznaje da je bolestan te u dijelu kada je sam sa svojim tmurnim mislima zapečaćenim lošom zdravstvenom prognozom, no i u dijelovima kada preispituje svoje novo tijelo-identitet. U svemu navedenome možemo prepoznati dobru karakterizaciju glavnoga lika te njegovu motivaciju.
U odnosu dvaju bolesnih likova (Loi i šef kriminalne organizacije) možemo povući opreku karakterizacije dvaju suprotnih polova bolesnoga čovjeka. Jedan od njih, Loi, počiva na iskrenosti, želji za životom i nesebičnosti, što se ogleda u pomaganju drugima posredstvom novonastale snage, dok u liku bolesnoga negativca-kriminalca prepoznajemo sebičnost, sebeljublje i namjere usmjerene u vlastitu korist.
Što se tiče vizualne prezentacije, na temelju početnih scena s obitelji (kuća, naselje, krajolik) te onih kasnije u filmu gdje Loi pomaže unesrećenima (scene na ulicama i zgradama), dobivamo male naznake vizure modernog vijetnamskoga grada.
Ono što je zanimljivost jest toliko puta istaknuti početak, koji sadrži istu narativnu okosnicu kao i onaj završni dio – oba puta vidimo crtača stripova koji sanja o probitku, a usporedno s time, kao da možemo uočiti male signale njegove nadolazeće (početak) i/ili nastavljajuće (budućnost) superjunačke snage.Iako za Loi Bao neki navode sličnost Face/Off (1997) filmu te kao samo još jedno, već ustaljeno korištenje općepoznate teme čovjeka sa superherojskom snagom koje nije donijelo nikakav novitet, ipak je sam film doživio veliki uspjeh u Vijetnamu, a kasnije i na raznim manjim festivalima. Možda bi veća promocija samoga filma donijela i veću pozitivnu recenziju. Kako god bilo, možemo reći da originalnost i/ili uspjeh Vuova filma leže prvenstveno u žanrovskom spoju, izvrsnim akcijskim scenama te dobroj glumačkoj postavi. Još jednom, filmsko platno je donijelo priču o superheroju, ovoga puta na vijetnamski način, a ovim filmom su nam Loi i Vu možda željeli poručiti da heroj zapravo čuči u nekom kutku, negdje u svima nama, samo ga trebamo otkriti.
© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 19. studeni 2018.