Studija o folklorno-književno-filmskom tretmanu

Boris Perić, Tomislav Pletenac: Zemlja iza šume: vampirski mit u književnosti i na filmu, Zagreb, 2015., TIM press

• Za naše podneblje stručne vampirološke te pripadajuće joj podvrsne drakulološke literature (u svjetskom kontekstu etablirane i opsežne), kronično nedostaje, te je neizostavno bilo da upravo priznati stručnjak za istu Boris Perić (šifra: roman Vampir, 2006), u već dokazano plodnoj suradnji s Tomislavom Pletencem (šifra: Fantastična bića Istre i Kvarnera, 2008), objavi ovu tako dobrodošlu studiju o folklorno-književno-filmskom tretmanu istih, mahom u kontekstu dešifriranja najutjecajnijeg djela žanra – književnog kanona Drakula Brama Stokera (1897), s refleksijom na domaće podneblje i obradbu teme, podijeljenu u tri poglavlja - Kako je Štajerska postala Transilvanija (i zašto je to vampirska postojbina), Kako je grof Vampir postao grof Drakula i Drakula: najpoznatiji književni i filmski krvopija, s apendiksom Perićeva prijevoda Stokerove novele Drakulin gost (iz knjige Dracula’s Guest and Other Weird Stories, 1914.) koja pak kotira kao originalno no izbačeno prvo poglavlje romana Drakula.
  
  Transliteracija pučkih predaja o vampirima započinje, opće je uvriježeno mišljenje, romantičarsko orijentalističkom epskom poemom Kaurin (The Giaour, 1813) Lorda Byrona, s napadno inkluzivnim motivom vampira, odnosno poznatijim progenitorom žanra - pripovijetkom Vampir (1819) Johna Williama Polidorija (inspiriranom Byronovim fragmentom, nedovršenom pričom) i Le Fanuovom gotskom Carmillom (1872) kao predšasnicima Stokerova djela, iako je i stoljeće ranije – preciznije 1748., objavljena kratka pjesma Heinricha Augusta Ossenfeldera Vampir, kao i narativna poema - balada Lenora (1773) Gottfrieda Augusta Bürgera te samog Goethea - Korintska nevjesta (Die Braut von Korinth, 1787).
  
  U prošlost svakako sežu i znanstveni i/li dokumentarističko-putopisni zapisi pučko-kolektivnog imaginativnog (koji su mogli utjecati na Stokera pri pisanju svog eponimnog djela) – od Valvasorove zabilježbe vjerovanja u krinškog štriguna Juru Granda u Slavi vojvodine Kranjske (1689) (o kojem je kasnije pisao i sam Hesse u Pričama o vješticama i sablastima iz Rajnskog antiquariusa 1924, objavljene posthumno) do Knjige o vukodlacima (The Book of Werewolves: Being an account of a terrible superstition, 1865) Sabinea Baring-Goulda.
  
  Perić i Pletenac također iščitavaju Stokerov odabir Transilvanije (u početnom rukopisu to je bila Štajerska) radije kao simboličku heterotopijsku lokaciju negoli značenjski topnimno mjesto, odnosno rabijatnu povijesnu osobu Vlada Tepeša samo kao potencijalnu inspiraciju autora (u nedostatku čvrstih dokaza, ostali potencijalni kandidati su i primjerice krvava grofica Elizabeta Bathory, autohtona crna kraljica Barbara Celjska ili čak Jack Rasparač), te uz vampire i vampirizam kao opće mjesto folklora, autori zaključuju da je riječ o vrlo osobenom asemblažu raznorodnih utjecaja: „Stoker stvara novu vrst vampira, inspiriran prethodnim romanima i kazališnim predstavama prema njihovim predlošcima, svojeg osebujnog vampira čije su izravne veze s folklorom zapravo slučajne.“ I iako radu ne nedostaje osvrtanja na punktne točke filmske povijesti vezane uz temat - prvenstveno na Coppolinog Bram Stokerovog Drakulu iz 1992. (među ostalima, spominju se i naslovi poput Murnauovog Nosferatua iz 1922,  Herzogovog Nosferatua iz 1978, Blood for Dracula Paula Morrisseya i Andyja Warhola iz 1974, Bal vampira Romana Polanskog iz 1967, Sumrak saga „čedne vampirske melodramatike“,
  
  Ovisnost Abela Ferrare iz 1995, Drakula - neispričana priča Garyja Shorea iz 2014. ili primjerice Leptirica Đorđa Kadijevića iz 1973), bazno je ipak radije negoli o sustavnijem filmološkom promišljanju, u Zemlji iza šume riječ o kulturološko-antropološko-etnološkoj studiji o genezi vampirskog mita kroz Stokerovu prizmu – od imaginarija pučkog preko rigidnog viktorijanskog do postmodernističkih revivala, a koja adekvatno, znalački i intrigantno doprinosi svjetskom fundusu rasvjetljavanja vampirske fenomenologije.
  
  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 12. studeni 2018.

Piše:

Katarina
Marić