Opsežan prikaz estetike stvaranja

Hrvatski filmski ljetopis, gl. ur. Nikica Gilić, br. 93-94, 2018.

• Filmološki časopis Hrvatski filmski ljetopis u svom novom broju na 268 stranica, kao temu broja donosi opsežan prikaz o estetici i načinu stvaranja dobitnika Velike Zlatne Arene 2017. Igora Bezinovića u tekstovima samog redatelja te onom Ivane Kronje s Visoke škole likovnih i primenjenih umetnosti u Beogradu - Čovekoljubive priče: svetovi Igora Bezinovića, u kojem autorica kroz promišljanja o njegovim strategijama minimalizma, političko-teorijske osviještenosti pozicije filmske margine i angažmana u domeni art-aktivizma, nastoji sagledati „…estetička i teorijska polazišta i postupke u Bezinovićevu delu, te socijalni, politički i kulturni smisao rezultata njegovih umetničkih istraživanja“.
  
  O jednom od najvažnijih autora modernog svjetskog filma snažnog autorskog pečata - Michaelu Hanekeu, „kroničaru modernog pesimizma“, mahom kroz filmske studije patološkog nasilja i njegovoj kontekstualizaciji sa suvremenim austrijskim filmom (te njegovim najistaknutijim predstavnicima poput primjerice Ulricha Seidla) u smislu Hanekea kao pojavnosti unutar istog, piše Rajko Petković sa Sveučilišta u Zadru, zaključujući kako su Hanekeovi filmovi izrazito neujednačeni a ugled donekle precijenjen, te da mu je opus nerijetko obilježen „…elitizmom, pretencioznošću, kao i stilskim manirizmom.“ Posebno je zanimljiv tekst Mirele Ramljak Purgar Ekspresionizam i ambivalencija – odnos značenja i forme u Izbavitelju i Kabinetu doktora Caligarija koji se bavi značenjskom i estetskom analogijom među dvama navedenim naslovima (iz 1976. i 1920. godine), ali i tjeskobom, zlom i kaligarizmom, s posebnim osvrtom na motive dvojnika i ludila, pri čemu autorica među ostalim zaključuje „…da forma nije nametnuta priči, nego je iz nje nužno proizašla, simbolizirajući deformacijom realističkog prikaza emociju ludila, ujedno slijedeći ideje scenografa/režisera da tu emociju izraze isključivo ekspresionističkim izražajnim sredstvima“.
  
  Uz navedene dvije studije, HFLJ nudi i esej Arsena Oremovića o Bobu Dylanu i njegovu presudnom utjecaju na razvoj dokumentarnog filma u osvrtu Ne osvrći se – izravan pogled u… enigmu, u kojem autor promišlja o izravnom/direktnom dokumentarcu Ne osvrći se D. A. Pennebakera iz 1967., koji prikazuje desetodnevnu turneju pjevača u crnobijeloj tehnici i mahom kamerom iz ruke, pritom propitujući koliko i koje vrste dokumentaraca mogu stvarno (istinito) predstavljati ljude i događaje, zaključujući: „Na primjeru Dylanova enigmatskog karaktera nešto je više nego u drugim slučajevima radikaliziran odnos između stvarnosti i njezina dokumentiranja – nijedna dokumentarna vrsta, koliko god autentična i vjerodostojna nastojala izgledati, nije i ne može biti konačna istina.“
  
  O filozofskom pak pristupu fenomenu glume govori Miroslav Artić, polazeći pritom od pitanja može li se gluma opisati kao mjesto susreta glumca i gledatelja ili kao mjesto susreta igranog lika i gledatelja, odnosno što je ono katarzično u glumi, dok o postupcima i problemima obrade i zaštite filmskog arhivskog gradiva vrlo opsežno piše Kristina Mihalić, nastojeći pružiti cjelovit prikaz navedenog u svrhu osiguranja dugoročnog očuvanja i dostupnosti gradiva kao nacionalnog filmskog naslijeđa u povijesnom, kulturnom i drugim sociološkim aspektima, a zanimljivošću se ističe i rad Tina Bačuna u rubrici Prilozi za nastavu filma i medijske kulture Stil Stanleya Kubricka između klasičnoga i modernoga, u kojem se iznose razmišljanja o onom što se smatra Kubrickovim stilom te o pronalasku zajedničkih točki unutar njegovih filmova odnosno o samom razvoju njegovog stila kroz čitav opus.
  
  Ostatak časopisa posvećen je poznatim rubrikama osvrta na revije i festivale (14. ZagrebDox, 68. Berlinale), recenzija kino-repertoarnih naslova, kronike i bibliografije filmskih publikacija odnosno prikaza novih knjiga
  
  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 5. studeni 2018.

Piše:

Katarina
Marić