Strukturno impresivno djelo
Fokstrot (Foxtrot, red. Samuel Maoz
-
Film izraelskog redatelja Samuela Maoza dolazi s popudbinom Srebrnog lava s Venecijanskog filmskog festivala, na kojem su i ranije autorova ostvarenja bila prikazivana s velikim uspjehom. Primjerice, njegov je Lebanon 2009. godine osvojio Zlatnog lava. Oba naslova upućuju na Maozovu zaokupljenost ratnom i vojnom problematikom, napose suvremenom situacijom u militariziranom Izraelu te životom pod punom oružanom spremom. Redatelj je tako zaokupljen istraživanjem načina na koji situacija neprestane vojne pripravnosti djeluje na njegove protagoniste i njihov svakodnevni život. U ranijem je radu cijela radnja prikazana iz perspektive tenkista u oklopnom vozilu, a redateljeva fascinacija perspektivama uočljiva je i u Fokstrotu, u kojem alternira između roditelja i djece te različitih društvenih konteksta.Djelo predstavlja originalan narativni eksperiment u kojem dolazi do poigravanja vremenskim razinama, što stvara osobiti učinak. Cjelina je strukturirana kao triptih. U prvoj trećini pratimo buržujski bračni par iz Tel Aviva – Michaela (Lior Ashkenazi) i Daphnu (Sarah Adler), kojem javljaju da im je sin Jonathan (Yonaton Shiray) poginuo na dužnosti. Mimo te informacije, gotovo ništa ne saznajemo o okolnostima u kojima je mladić preminuo. U prvom segmentu pratimo reakcije supružnika te njihov različit pristup tegobnom procesu žalovanja s obzirom na gubitak. Na kraju dolazi do preokreta u radnji, pa se ispričavam na njegovu otkrivanju: posrijedi je greška odnosno zamjena identiteta, jer navodno postoje dva Jonathana Feldmana te se ispostavlja da je dijete Michaela i Daphne živo. Otac koristi veze u vojsci da sina dopremi kući, što će se u završnici pokazati kao fatalan potez. Druga trećina prikazuje suživot Jonathana i trojice suboraca na izoliranom kontrolnom punktu, koji će rezultirati ratnim zločinom: prilikom kontrole skupine palestinske mladeži, iz automobila će ispasti prazna limenka pive, krivo poimana kao granata. Izraelska vojska će smjelo zataškati zločin, a Jonathan će biti poslan kući na očevu intervenciju. Drugi segment odvija se neposredno prije i za vrijeme radnje prvoga segmenta, čime se kontrastiraju različite reakcije na tragična i neočekivana zbivanja. Nakon toga slijedi eplisa te se posljednja trećina odvija šest mjeseci nakon događaja iz prvih dvaju dijelova triptiha. Uočavamo da Michael i Daphna žive razdvojeno te da mu ona ne može oprostiti sinovljevu smrt. S obzirom na ono što ste do sada odgledali, pretpostavit ćete da je moralo doći do određenog i ponovnog obrata u priči, no on još nije otkriven jer se redatelj perfidno poigrao s kronologijom.
Maoz vrlo precizno, krajnje pedantno postavlja triptih, odnosno pažljivo gradi i strukturira svaku od triju priča te ih suptilno ulančava u cjelinu. Prva i posljednja trećina, s obzirom na problematiku gubitka i žalovanja, čine čvršću cjelinu. Međutim, spretno i s razlogom je između intimističkog prikaza žalovanja umetnut vojni segment na kontrolnom punktu, negdje u zaboravljenim izraelskim visoravnima. Čini se da se u tome ponajviše i krije politički naboj te komentar ostvarenja. Daphna i Michael, dobrostojeći i ugledni bračni par, imaju pravo na žalovanje, no što je s onima koje je njihov sin nehotice ubio? Tko za njima žaluje, čija su oni djeca? Ti drugi nikada nemaju priliku iskazati svoju tugu i bijes zbog besmislenoga gubitka. Tim više što je dokaz o zločinu nad njima zakopan duboko pod zemljom, što je analogno potiskivanju arapskog odnosno palestinskog elementa u izraelskom društvu. Iako je postupak Jonathana i kolega mu rezultat spleta okolnosti, što naravno ne umanjuje činjenicu da je posrijedi propust i zločin koji se mogao izbjeći, on nešto govori o položaju onih koji u svojim rukama drže konce političke i vojne moći. Fokstrot stoga vrlo izravno upućuje na besmisao i tragiku vojnoga sukoba te uperuje kritičku oštricu na postupanja izraelske vojske.Trodijelna struktura naglašena je i prostornim te stilskim diferenciranjem te je dovedena u vezu s psihološkim i egzistencijalnim previranjima protagonista.
Prvi se dio otvara u prozračnom, no ponešto sterilnom stanu Feldmanovih. Taj prostor s odveć sivila dodatno osvjetljava lik arhitekta Michaela. Kompozicija je napadno vertikalna da bi se naglasila prostornost stana, no njegova prozračnost postaje suprotnost činjenici da likovi djeluju kao da se guše nakon saznanja tragične vijesti, a upućuje i na potencijalne zapreke i otuđenja u odnosu među supružnicima. Drugi segment otvara se na pustopoljinama visoravni te je kompozicija napadno horizontalna, čime se želi naglasiti veliki, nepregledni prostor u kojem se likovi nalaze te apsurdnost zadatka koji obavljaju. Cijela je situacija podijeljena na dnevne i noćne rituale koji se rutinski ponavljaju u blijedim tonovima, dok kontejner u kojem spavaju znakovito tone u mulj. Maozovo strukturiranje komunikacije između vojnika priziva apsurdističke akcente, a cijeli segment pomalo ima surealne tonove. Završni dio odvija se u skučenom stanu Daphne, gdje ponovno prevladava vertikalna kompozicija i zagasiti zelenkasti tonovi, te odaju narav zatečene situacije. Prvi i završni segment uvelike se baziraju na planovima lika zbog naglaska na psihološkim i emocionalnim učincima traume, dok im je središnji dio kontrapunktiran čestim korištenjem planova prostora da bi naglasio izoliranost vojnika u besmislenoj situaciji.
Fokstrot je vizualno i glumački te strukturno impresivno djelo koje hrabro progovara o intimnim proživljavanjima, ali i stranputicama suvremenog izraelskog društva.© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 9. listopada 2018.