Očaravajuća vizualna ljepota

12. Festival tolerancije – JFF Zagreb (8.-14. travnja 2018): Skrbnica (The Breadwinner), red. Nora Twomey;Vreća s pikulama (Un sac de billes), red. Christian Duguay

• 
  
  Dvanaesto izdanje Festivala tolerancije – JFF Zagreb, održalo se od 8. do 14. travnja u kinima Europa, Tuškanac i Kinoteka. I ove godine predstavljen je bogat filmski i popratni program, s filmovima za djecu i obitelji. Želja je organizatora da se od najmlađih preko mladih do odraslih pronesu poruke o toleranciji, različitosti, prihvaćanju, zajedništvu i nadasve miru. Time su i teške teme poput ratnih neizbježne, kao i podučavanje i svjedočenje o holokaustu s ciljem da se nikad više ne dogodi. No u filmovima za djecu i obitelji, barem u dva o kojima je ovdje riječ, sve je prilagođeno mlađem uzrastu, tako da nasilnih eksplicitnih scena nema. Vizualno je ublaženo i uljepšano pejzažnim prizorima, prikladnim i veselim koloritom boja te ubačenim maštovitim sekvencama. Ali unatoč tomu, sve je jasno - poruke o strahotama ratova prenesene su, baš kao i o teškoj sudbini djece u njima, ulozi koju moraju preuzeti, želji za cjelovitom obitelji i nadasve mirom. Zato se mogu lakše gledati, a djeca mogu mnogo toga naučiti i suosjećati s likovima. Redateljski prosedei vrlo su istančani.

  Prvo je prikazan izvrstan obiteljski irsko-kanadski dugometražni animirani film Skrbnica, nominiran za Oscara, a u nizu nagrada dobio je i najvažniju američku za animirane filmove Annie, kao najbolji neovisan film.

  Nastao je prema romanu Djevojčica iz Afganistana: Hraniteljica Kanađanke Deborah Ellis, koji je preveden i objavljen i kod nas. Radnja se zbiva u Kabulu, u Afganistanu, 2001. godine kada su Talibani zauzeli grad i posve promijenili živote stanovnika.

  
  
  Irska redateljica i suscenaristica Nora Twomey sudjelovala je u stvaranju irskih nagrađivanih umjetničkih animiranim filmova Tajna Kellsa i Pjesma mora, pa se slična poetika, estetika i stilistika nazire i u Skrbnici. To se posebice vidi u umetnutim sekvencama priča koje djevojčica Parvana, glavna junakinja, priča malom bratu. Te poučne priče ujedno su zabavni, lijepi, šaroliki i poetski dijelovi kojima se razbija mučna ratna svagdašnjica. Takva su i sanjarenja prijateljice Shauzije o moru i putovanju. Zahvaljujući kreativnom timu, film ima očaravajuću vizualnu ljepotu, posebice prekrasno oslikane afganistanske krajolike. Sve to prati vrlo prikladna i dojmljiva glazba kanadske braće Jeffa i Mychaela Danna.

  Riječ je o 11-godišnjoj djevojčici Parvani koja se odjenula poput dječaka da bi mogla izaći sama iz kuće (jer Talibani su to zabranili svim ženama) i prodavajući razne predmete prehraniti majku, sestru i brata, te otići spasiti oca kojega su odveli u zatvor. No, ona nije jedina djevojčica koja prerušena zarađuje za život. Takva je i njezina prijateljica Shauzia. Osim obiteljskih odnosa i običaja te stupnjeva obrazovanja, prikazani su i Talibani kao ljudi - vrlo zli poput lika Idriza, i kao rijetko dobri koji potajno žele pomoći, poput onog koji je poznavao Parvanina oca i spasio ga.

  A koliko je filmskom timu stalo da poduči mlade gledatelje, vidi se i po iznimno dobro pripremljenoj edukativnoj internetskoj stranici filma koja nudi i kulturološko-povijesnu i animacijsku poduku, te odnos knjige i filma.

  
  
  Edukacijska jutra u Kinu Europa redovit su pak dio Festivala tolerancije na kojima se govori i svjedoči o holokaustu. Ove su godine svjedočili preživjeli Branko Lustig i Dan Dragutin Bar-Sela, a Edukacijsko jutro održalo se upravo na židovski dan Jom Hašoa ili Dan sjećanja na žrtve holokausta u svim logorima, što se obilježava u cijelom svijetu. Uvijek je prepuna kinodvorana jer na Edukacijsko jutro dolaze organizirano i osnovci i srednjoškolci sa školama, i to i iz drugih gradova, pa čak i iz Vukovara.

  Prikazan je i vrlo dirljiv i dobar francusko-kanadski film, ratna drama Vreća s pikulama, primjeren i djeci i odraslima. To je druga, lanjska ekranizacija istoimena autobiografskog romana Josepha Joffoa. Prva je bila 1975. godine u režiji Jacquesa Doillona. U filmu je Joseph desetogodišnji dječak, najmlađi od četvorice sinova pariškog židovskog brijača Romana. Vrijeme je Drugog svjetskog rata pa njega i malo starijeg Mauricea roditelji šalju same na put u slobodnu zonu, gdje će se sastati sa starijom braćom i potom s roditeljima. Joseph je vrlo vezan za roditelje, a najviše voli igru pikulama i ima omiljenu pikulu koju uvijek nosi sa sobom. A znakovito je što je prije odlaska židovsku žutu značku zamijenio s jednim dječakom za vrećicu pikula.

  
  
  Film prati put braće, događaje i ljude koje susreću te njihovu dovitljivost u opasnim situacijama, uzajamnu pomoć, ljubav i sazrijevanje. Mnogi obrati stvaraju dinamičnost i napetost te održavaju ritam filma. Ljudi koje susreću odraz su ondašnje političke situacije, često prerušeni – katkad iz straha, katkad iz koristi. Bitan je odnos Židova i katolika. Karakterizacija likova, unatoč brojnosti, vrlo je dobra. Zanimljiv je i važan lik liječnika Rosena kojega glumi Christian Clavier (poznat po brojnim komičnim ulogama). Dobra fotografija prikazuje i krajolike južne Francuske i vještu izražajnost mladih glumaca. Glumci koji utjelovljuju obitelj Joffo uspjeli su u postizanju uvjerljive uzajamne topline, ljubavi i simpatičnosti. Prikladnu ilustrativnu glazbu skladao je nagrađivani izraelski skladatelj Armand Amar.

  Oba filma, prikazujući djecu u ratovima, u biti pozivaju na mir u svijetu, u svim krajevima, kako se ne bi ponovile situacije u kojima djeca moraju iznalaziti načine (npr. prerušavati se) kako preživjeti i čak prehranjivati obitelj. Jer, sva djeca zaslužuju radost bezbrižnoga djetinjstva.

  © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 16. ožujka 2018. 

Piše:

Marijana
Jakovljević