Utopija, distopija ili stvarnost?

14. ZagrebDox - Međunarodni festival dokumentarnog filma (25.2.- 4.3.2018.): Regionalna konkurencija: Društvo besplatnog ručka (Free Lunch Society: Come Come Basic Income), red. Christian Tod

• 
  
  Među sedamnaest filmova u Regionalnoj konkurenciji ovogodišnjeg ZagrebDoxa bio je i austrijsko-njemački dugometražni dokumentarac Društvo besplatnog ručka, snimljen 2017. godine. Njegov redatelj i scenarist Christian Tod bio je gost festivala. Kad se zna da je po struci ekonomist te da piše doktorat o zajamčenom osnovnom dohotku - iako je snimio dva uspješna filma, jasno je da je pravi čovjek za tu naizgled neobičnu i utopijsku temu, ali životno važnu za mnogo ljudi diljem svijeta.

  Neobičnosti pridonosi uvodna sekvenca filma u kojoj uz kadrove planeta Zemlje iz svemira i potom iz serije Zvjezdane staze: Nova generacija, glas naratorice kaže da se nalazi u 24. stoljeću te da je riječ o zajamčenom osnovnom dohotku čiji je početak bio u 21. stoljeću. Nakon te distopijske situacije slijedi dugi niz govornika, sugovornika i arhivskih filmskih zapisa kojima nas autor Christian Tod vraća u našu suvremenost i pokazuje kako zajamčeni osnovni dohodak (ZOD) može biti stvarnost. Intervjuira relevantne ljude koji govore o temi, te sve slaže i montira vrlo jasno, pregledno, zanimljivo i dinamično. Čak se služi i pokojim filmskim citatima iz crtića i reklama kako bi ponešto naglasio, posebice duhovite i ironične situacije kojima se želi negirati ili osporiti ZOD, ili pak medijsku okrenutost trivijalnom i senzacionalističkom.

  Christian Tod smatra da je moguć zajamčeni osnovni dohodak, i to fiksni mjesečni, za sve ljude nakon navršene dvadeset i jedne godine, bez obzira na to bili oni zaposleni ili ne. Posebice misli kako je to dobro da ne bi propao već ugrožen srednji sloj ljudi, te da je to moguće ponajprije ostvariti u Europi, Americi i Africi. U filmu navodi podatke i svjedočanstva ljudi koji govore o takvom pokušaju nekadašnjeg američkog predsjednika Lyndona B. Johnsona (o kojemu je biografski igrani film upravo u kinima) šezdesetih godina 20. stoljeća i ostvarenju ZOD-a nekoliko godina u Kanadi 1970-ih, dok je ta država mogla za to izdvajati novac.

  
  
  No ima i onih koji se tomu protive, posebice moćnici koji iskorištavaju ljude, te oni kojima je stalo do potrošnje i konzumerizma. Nameće se i pitanje bi li ZOD oslobodio ljude ili bi ih učinio lijenima, te što bi bilo s uvođenjem robotizacije i automatizacije. Stoga se cjelovita ljudska priroda analizira, a u tome sudjeluju vrsni ekonomisti, političari, filozofi, psiholozi, uspješni poduzetnici.

  Jedna od glavnih nakana ZagrebDoxa jest razgovor o temama filmova, a dokumentarac Društvo besplatnog ručka za to daje mnogo poticaja. Promatrajući situaciju kod nas, pa i u većini svijeta, možemo reći da je zajamčeni osnovni dohodak prijeko potreban. Dao bi slobodu čovjeku, vratio mu temeljno ljudsko dostojanstvo, omogućio mu da stvara i živi slobodno, a ne da bude rob današnjih iskrivljenih stavova i praksi kapitalizma i demokracije. Sigurno bi bilo puno više umjetničkih djela, pa i filmova, jer danas umjetnike u kreativnosti sprječava upravo nedostatak novca. A užasna situacija u kulturi, izdavaštvu i medijima - gdje su ljudi potplaćeni i često neplaćeni, također potkrepljuje tezu o neophodnosti zajamčenog osnovnog dohotka. Valjalo bi sadašnju situaciju što prije promijeniti. Nadajmo se da će Christian Tod nakon doktorata pronaći način da svjetski moćnici shvate kako ideju sprovesti u djelo, a možda snimi još filmova na tu temu. Bitno je da zajamčeni osnovni dohodak od utopije i distopije postane stvarnost.
  
  © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 19. ožujka 2018.

Piše:

Marijana
Jakovljević