U sjećanje na gospona Fulira

Hrvatski filmski ljetopis, gl. ur. Nikica Gilić, br. 92, 2017.

• Ako je vjerovati dosad provedenim anketama, titulu najboljeg hrvatskog filma zaslužio je naslov Tko pjeva zlo ne misli (Krešimir Golik, 1970), ekranizacija pripovijetke Dnevnik malog Perice Vjekoslava Majera (1900-1975) iz 1942. godine. O Golikovom filmu pohvalno mišljenje već desetljećima ima i šira publika i filmska kritika; brzo i lako stekao je status klasika, čemu je svakako pridonijela izvedba Relje Bašića (1930-2017) u ulozi gospona Fulira.

  Gospon Fulir tema je 92. broja Hrvatskog filmskog ljetopisa. Uvršten je sinopsis monodrame Borisa Senkera, čiji je radni naslov bio “Fanti”i fantazije gospodina Fulira. U toj je monodrami Relja Bašić trebao glumiti gospona Fulira dvadeset i pet godina poslije radnje filma, ali Bašić nije nastupio zbog uboda zaraženog krpelja. U dvanaest fantova Fulir bi ispričao publici svoje rodoslovno stablo, kako je fotografskom poslu učio Tošu Dapca i zašto mu nije uspio brak s Mimom, opisao bi boravljenje u zatvoru, glumačku i pjevačku karijeru, kratkotrajan boravak u Australiji, osnivanje turističke agencije i boravljenje u staračkom domu (što također nije prošlo najbolje za Fulira)…

  Tekstom Transmedijalna nostalgija: Tko pjeva zlo ne misli na pozornici zagrebačkog HNK-a Ana Fazekaš uspoređuje Golikov film s kazališnom adaptacijom koju potpisuje Rene Medvešek, a dotiče se i Majerovog djela. „Iznenađujuće je teško pisati o ovome ostvarenju – filmskome jednako kao i kazališnome – zahvaljujući njegovoj relativnoj formalnoj i tematskoj jednostavnosti, iskrenoj, nepretencioznoj i krajnje uspjeloj populističkoj usmjerenosti, koja stvara dojam da se nema mnogošto reći.“ (16) Analizirajući Golikov film i Medvešekovu predstavu, Fazekaš dokazuje da se o svakoj adaptaciji Majerove priče može suvislo raspravljati, odnosno da se ispod izgleda jednostavnosti krije višeslojna pripovijest.

  Enes Midžić napisao je opsežan, izrazito informativan rad o počecima filma u Hrvatskoj koji bi naročito trebao biti zanimljiv povjesničarima. Midžić objašnjava kako su, kada se govorilo o filmskim počecima u Hrvatskoj, godinama mnogi kulturnjaci navodili pogrešnu godinu, to jest tvrdili su da je prva projekcija održana 1898. godine, a održana je u listopadu 1896. godine. Također, Midžić piše o okolnostima pod kojima su izvedene prve filmske projekcije što su održane u Zagrebu, a kojima je nazočio i Josip Halla (1879-1960), prvi profesionalni filmski snimatelj čiji je rad bio nepoznat mlađim generacijama s kojima je ostarjeli Halla radio (o čemu je svojedobno pisao redatelj Nikola Tanhofer).

  Marijan Tucaković piše o soundtracku filma Gosti iz galaksije (DušanVukotić, 1981), Anita Miličević piše o filmovima Michelangela Antonionija, dok su dva teksta posvećena televizijskoj seriji Twin Peaks – Karla Lončar piše o teatralizacijskim postupcima koje je Lynch rabio, dok Luka Ostojić piše o dugoočekivanoj trećoj sezoni popularne serije. Dejan D. Marković iscrpno piše o psihodeličnim filmovima; dobar dio teksta bavi se filmovima koji su snimljeni 60-ih godina 20. stoljeća, kada je bila legalna upotreba određenih stimulansa koji proširuju percepciju, ali govori i o kasnijim ostvarenjima (snimljenima 70-ih, kao i o novijim filmovima) gdje je vidljiv utjecaj psihodeličnih sredstava. Marković napominje da se psihodelična estetika može vidjeti i u aktualnim filmovima/medijima: „Tokom protekle decenije mediji su postali krajnje psihodelični. Sve veća rezolucija filmskih i TV slika, korišćenje prizora jarkih, šarenih boja u reklamnim filmovima i muzičkim video spotovima, imaginarni pejzaži kreirani uz pomoć kompjuterski generisane animacije, kao i korišćenje ekstravagantnog i živopisnog vizuelnog jezika, sve redom svedoči o sve vitalnijem psihodeličnom trendu u medijima.“ (140)

  Osim eseja, osvrta i reportaža s filmskih festivala (15. Zagreb Film Festival; 13. 25 FPS – internacionalni festival eksperimentalnog filma i videa; 15. Human Rights Film Festival; 23. Festival autorskog filma; 28. Međunarodni filmski festival u Stockholmu; Rellumes - 55. Međunarodni filmski festival u Gijónu), u 92. broju zastupljene su recenzije novih filmova (Ubojstvo svetog jelena, Priče o Meyerowitzima, Kratki izlet, Opčinjen, Blade Runner 2049) i filmskih publikacija (Napiši scenarij Jasmine Kallay, Béla Tarr, vrijeme od poslije Jacquesa Rancièrea, Godard: biografija Antoinea de Baecquea te monografija Berković koju su uredili Nenad Polimac i Diana Nenadić).

  © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 12. ožujka 2018. 

Piše:

Miroslav
Cmuk