Reprezentativni debiji švedskih autora

Zagreb Film Festival (11.-19.11.2017.), Popratni program – Moj prvi film: Švedska: Kriza (Kris), red. Ingmar Bergman; Švedska ljubavna priča (En kärlekshistoria), red. Roy Andersson; Pokaži mi ljubav (Fucking Åmål), red. Lukas Moodysson; Mongoloid s gitarom (Gitarrmongot), red. Ruben Östlund

• 
  
  Popratni program Zagreb Film Festivala - Moj prvi film, koji postoji od 2008. godine, posvećen je prikazivanju debitantskih ostvarenja najznačajnijih redatelja pojedinih europskih kinematografija; ove godine u fokusu predstavljanja je Švedska i njeni najreprezentativniji autori – od početničkih naslova Lukasa Moodyssona (Pokaži mi ljubav /Fucking Åmål, 1998/) i Josefa Faresa (Jalla! Jalla!, 2000) do svetog trojstva - Bergmana (s prvijencem Kriza /Kris, 1946/), Anderssona (i njegov prvi film Švedska ljubavna priča /En kärlekshistoria, 1970/) i Östlunda (s debitantskim uratkom Mongoloid s gitarom /Gitarrmongot, 2004/).

  Pritom se Bergman i Andersson kao debitanti prezentiraju u atipičnom, nekarakterističnom svjetlu za svoj kasniji prepoznatljivi i izričajem posve drugačiji rad u kojem dosežu karijerne i umjetničke peakove; Andersson pak i Moodysson prikazuju istovremeno nježne i hrabre, neiskvarene ali i formativne tinejdžerske ljubavne priče; dok se Östlund od samih svojih početaka lucidno no uvijek i izraženo samosvojno oslanja na začudnu fragmentarnu poetiku Anderssonova trademarkovskog filmskog izričaja iz kasnije faze.

  

  Bergmanova Kriza tako maločime upućuje na znani signifikantan rukopis velikog auteura; njena izražena mlačna moralizatorska didaktičnost radije evocira onodobne holivudske idilične ćudoredne moralitete, s jedva vidljivim natruhama bergmanesknih preokupacija turbulentnih intrapsihizama i emotivno-intelektualnih neuroza pojedinca pred egzistencijalnom prazninom (u liku trickstera Jacka i kasnijeg redateljevog čestog suradnika i filmskog alter-ega Stiga Olina).

  Jednako Anderssonova svojedobna senzacija (mahom u istodobno naturalističnom tretmanu mladeži šezdesetih i sedamdesetih godina naspram hiperbolizirano karikaturalnih odraslih, te lirski senzibilnom bilježenju faza prvih ljubavi) Švedska ljubavna priča prezentira doduše talentiranog no redatelja stilsko-preokupacijsko-izričajno posvemašnje neprepoznatljivog u odnosu na svoju novotisućljetnu briljantnu trilogijsku fazu Pjesme s drugog kata (Sånger från andra våningen, 2000), Vi, živi (Du levande, 2007) i Golub sjedi na grani i promišlja egzistenciju (En duva satt på en gren och funderade på tillvaron, 2014) – remekdjela melankoličnog i začudnog, apsurdističko-fatalističkog i nadrealno-snovitog otuđenja kao suvremenog ljudskog stanja.

  

  Na isti način poletni prvijenac Pokaži mi ljubav instantno uzdiže Lukasa Moodyssona /potpisnika redom izvrsnih naslova kao što su Zajedno (Tillsammans, 2000), Ljilja zauvijek (Ljilja 4-ever, 2002) ili Mi smo najbolje (Vi är bäst!, 2013)/ u red talentiranih redatelja koji psihologijske turbulentnosti svojih mahom subkulturalno ili orijentacijski drugačijih tinejdžerskih junakinja na pragu svijeta odraslih uvijek portertira s nepatvorenim razumijevanjem i kreativnom lakoćom.

  Poglavito se distinktivnošću (iako i snažnim Anderssonovim utjecajem – kroz izbjegavanje klasične narativnosti, odmatanjem radnje u seriji mozaičnih vinjeta, statično kadriranje, maestralne očuđujuće kompozicije…) ističe debi genija suvremenog filma Rubena Östlunda – Mongoloid s gitarom, čije se poigravanje provokativnim intercutovima dokumentarističke inklinativnosti s mahom neprofesionalnim castom, do savršenstva izbrusilo u remekdjelu De ofrivilliga (2008).

  

  Dobitnik ovogodišnje kanske Zlatne palme (The Square), Östlund pronicljivim i suptilnim skiciranjem reversne slike ne samo skandinavskog nego i zapadnjačkog modernog društva kroz prezentaciju misfitova, neprilagođenih i neuklopljenih u općeprihvaćenu kuturalno-socijalnu tapiseriju, moćno progovara kako o permanentnosti čovjekove osamljenosti jednako tako i dajući vlastiti prinos spomenutoj genijalnoj švedskoj trijadi (Bergman-Andersson-Östlund) preispitavatelja ništavnog voida postojanja.
  
  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 23. studenog 2017.  
  
  

Piše:

Katarina
Marić