Adrenalinski dinamična redefinicija podžanra

Ciklus korejskog filma (23.-29.10.2017.): Vlak za Busan (Busanhaeng), red. Sang-ho Yeon

• 
  
  Uz senzacionalno uznemirujuće Naricanje (Gok-seong) Na Hong-jina – horor-parabolu o demonskom opsjedanju s vrlo korporalnim, zombičnim duhovima-entitetima, 2016. godina u i nadalje neposustajuće maestralnoj južnokorejskoj kinematografiji donijela je još jedan moćan i distinktivan naslov koji je produbio naizgled izlizane zombie-flick trope – Vlak za Busan.

  Odabir klaustrofobičnog miljea vlaka kao poglavitog mjesta radnje (koji je prokušano dokazan efektnom povijesnofilmskom mizanscenom - od višekratno ekraniziranog krimića Agathe Christie (1974, 2001, 2017) Ubojstvo u Orinet Expressu /Murder on the Orient Express/ do SF-akcijca Ledolomac /Snowpiercer, 2014/ Joon-ho Bonga) i ujedno alegorijskog prostora klasnih podjela te karakternih razlika neovisno o istima, sugestivno podcrtava tezu čovjek je čovjeku vuk kao štetnu pri kolektivnom preživljavanju (a pri čemu nažalost film priteže u nepotrebnu mainstreamovsku i kliše-formulaičnu, kulturalno nespecifičnu moralitetnu didaktičnost, koja posljedično likove pretvara u arhetipove namjesto u punokrvne karaktere, što mu je ujedno i jedina značajnija mana).

  

  Jer, polaritetna segregacija morala koja produktno rezultira bezdušnom egocentričnošću i općim nečovjekoljubljem, mahom pri suvremenoj utrci za materijalnim kao modernom slikom kapitalističkih društava, baš kao i socijalna osviještenost odnosno čovjeku imanentna dobrota, istinske su polazišne fascinacije redatelja pri realizaciji ove inovativne, atmosferične, kontemplativne i kataklizmičke survival-disaster akcijske zombi-apokalipse (ujedno parcijalne evokacije 28 dana kasnije (28 Days Later, 2002) Dannyja Boylea i Svjetskog rata Z (World War Z), 2013 Marca Forstera).

  Ipak, pažljiva elaborirana režija, kreativna i probrana, inteligentna uporaba konvencijskih općih mjesta, impresivna i dosad neviđena koreografirana inscenacija zombija kao brze bijesne gomile i istinski zastrašujućeg nesvjesnog i impulsivnog makro-organizma, dokazuju da je Vlak za Busan adrenalinski dinamična i gotovo nepodnošljivo suspensna redefinicija podžanra zombi filma i neizostavan naslov ne samo ljubiteljima horora i/li (visokobudžetne spektakl) akcije, odnosno južnokorejske kinematografije, nego i svakog ozbiljnog filmoljupca.

  

   © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 31. listopada 2017. 

Piše: