Noćni putnici

27. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb, 5. do 10. lipnja 2017.; Ježeva kuća, red. Eva Cvijanović; Noćna ptica, red. Špela Čadež

• 
  
  Dva kratkometražna filma hrvatskih koprodukcija bila su najuspješnija na ovogodišnjem Animafestu. Jedan je u hrvatsko-kanadskoj produkciji, Ježeva kuća redateljice i scenaristice Eve Cvijanović (1984.). Napravljen je vrlo zahtjevnom tehnikom stop-animacije s lutkama, a temelji se na dobro znanoj i nekad vrlo popularnoj slikovnici s tekstom u stihovima, poučnoj basni, Ježeva kućica književnika Branka Ćopića.

  Ta topla priča izazvala je u mnogima nostalgična sjećanja na djetinjstvo, a toplinu i osjećaje pojačali su likovi od vune, izvrsno napravljeni tehnikom filcanja, kao i pomno izrađena cijela scenografija koja dočarava šumu i život u njoj. Uz autoricu, za izradu lutaka i animaciju zaslužni su Ivana Bošnjak i Thomas Johnson. Ta prekrasno osmišljena i ostvarena šuma s ježevim domom i svim šumskim stanovnicima bila je izložena u galeriji ULUPUH, kao dio popratnoga programa.

   

  
  

  
  No Ježeva kuća sadrži i univerzalnu poruku o značenju doma, pripadnosti, ali i iseljavanju, što je vrlo aktualna tema danas u svijetu. Eva Cvijanović nažalost i sama ima iskustvo prisilne emigracije i imigracije, jer su je ratna zbivanja u Sarajevu odvela preko Pelješca u Kanadu s obitelji. Ona je uspjela vješto sažeti Ćopićevu poemu u desetominutni film i zadržati cjelovitost poruke, te ježevu iskrenost i jednostavnost. Pripovijeda je pripovjedač, a u hrvatskoj verziji je to izvrstan izražajan glas glumca Rade Šerbedžije. Usto su snimljene verzije i na engleskom i na francuskom jeziku. Sve prati vrlo specifična, ali i prikladna glazba Darka Rundeka.

  Eva Cvijanović već je sudjelovala na Animafestu 2014. godine s kratkim filmom Morska bolest u dječjem programu. Sada je s Ježevom kućom osvojila ne samo mnoge nagrade, nego i srca svih koji su film gledali, što može njezinom kreativnoj međunarodnoj ekipi otvoriti vrata za nove filmske uratke.

  
  
  
  

  Drugi film je slovensko-hrvatske produkcije, Noćna ptica, redateljice i suscenaristice Špele Čadež (1977.). I ona je već bila sudionica na Animafestu 2014. godine s vrlo zahtjevnim ali i vrlo kreativnim lutka-filmom Boles, za koji je dobila nagradu publike. No ove joj je godine ocjenjivački sud Velikoga natjecanja kratkometražnoga filma dodijeli Grad Prix.

  Noćna ptica je vrlo specifičan osmominutni film nastao tehnikom kolaža, koji se izvedbeno dogradio u višeslojnost, uz oslikanu pozadinu i pojedine vizualne efekte. Naizgled jednostavna priča vrlo brzo otkriva svoju složenost. Crna boja prevladava. Tamno okružje noći i tema stvaraju gotovo noirovski ugođaj i ozračje filma. Tek »ples« rijetkih boja tijekom brze pijane vožnje automobilom unosi razigranost. Vrlo je dobra montaža Ive Kraljević koja daje odgovarajući ritam. Film ispunjava prigodna glazba i mnogo više različitih zvukova, uz pojedine višeglasne i višesmjerne dijaloge likova, te razgovora glavnoga lika sa samim sobom.
  
  
  

  
  Personifikacija je to tužnih sudbina nesretnih i pripitih pa i pijanih ljudi, dana putem lika jazavca, antropomorfna izgleda. I on putuje noću, kao i Ježurka, ali pijan i omamljen, hrani se kruškama. Ostaje ležati na podu, na mjesnoj cesti, kojom prolaze automobili, pa stiže i policija. No duhovita jazavčeva izjava i njegovo objašnjenje zašto je on »noćna ptica«, te njegova krađa automobila i vožnja dok ima crne naočale, daju blagu crnohumornu crtu filmu i smanjuju tjeskobno iščekivanje gledatelja. Policija obavlja svoj posao...
  

  © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 21. lipnja 2017.

   

Piše:

Marijana
Jakovljević