Strip i film vole se javno

Kvadrat, časopis za strip, br. 33-34, gl. ur. Vjekoslav Đaniš, Matica Hrvatska Ogranak Bizovac, 2016.

• Novi dvobroj časopisa Kvadrat posvećen je strip serijalu Ken Parker. Na 208 stranica možemo čitati dvadesetak tekstova u kojima se analiziraju tekstualne i vizualne posebnosti tog strip serijala koji je premijeru doživio 1977. godine. Da se strip i film zaista vole javno, najbolje dokazuje činjenica kako u novom broju Kvadrata gotovo nema teksta u kojem se ne spominje utjecaj filmova, baš kao što u čitavom serijalu Ken Parker nema epizode bez (in)direktnih filmskih referenci. Tomislav Čegir u tekstu Postmodernistički revizionizam konjičkog vesterna u Kenu Parkeru objašnjava snažan utjecaj Johna Forda i drugih filmaša koji su snimali vesterne (George Stevens, Walter Hill, Ralph Nelson, Richard C. Sarafian...); Andrija Mihajlović u tekstu Dug put do kraja u više navrata ističe prisutnost Sama Peckinpaha; Živojin Tamburić iznosi filmske posvete što su prisutne u određenim epizodama, a isto čini i Tihomir Mraović u tekstu Ken Parker – vanvremenski jahač ili Kako je Divlji zapad nanovo osvojen te navodi: „Leoneu ideja za film nije došla preko noći, niti mu je pala s neba. Radeći Za šaku dolara ugledao se na film Yojimbo (1961) japanskog redatelja Akira Kurosawe, o lutajućem samuraju. Možemo slobodno reći da je Za šaku dolara svojevrsni remake Yojimba. A s druge strane, da bi napravio Tjelesnu stražu, Kurosawa se nadahnuo romanom Crvena žetva (1929) američkog romanopisca Dashiell Hammetta i tu se krug zatvara.“
  
  Strip desetljećima uspješno spaja regionalne kritičare, teoretičare i obične konzumente umjetnosti u slikama. Doduše, strip se, nakon mračnih devedesetih, koje svakako ni po čemu nisu bile dobre za strip izdavaštvo i rasule publiku, sve manje čita i još se manje kupuje na kioscima jer su mnogi kupci u međuvremenu ostarjeli i zaboravili na štivo uz koje su odrastali. Međutim, pojavile su se nešto kasnije specijalizirane trgovine i izdavači (Bookglobe, Libellus, Strip agent, Fibra...) stripova pa je taj medij na ovim prostorima doživio svojevrsnu drugu renesansu koja uspješno traje i danas.
  
  Kvadrat, časopis specijaliziran za povijest i teoriju stripa, uspješno izlazi više od dvadeset godina. Nakon tematskog dvobroja o Hugu Prattu (1927.-1995.) koji se pokazao kao pun pogodak, urednik Vjekoslav Đaniš odlučio je napraviti još jedan tematski dvobroj, ovoga puta o Kenu Parkeru, liku o kojemu, kako je primijetio Teodor Cvitanović, „svi pričaju kao da je stvaran čovjek“. Ken Parker je, naravno, plod mašte, no itekako je prisutan u svijesti čitatelja nakon što su ga jednom upoznali. Prva epizoda serijala, koja nosi pomalo dvosmislen naslov Duga puška, izašla je u drugoj polovini sedamdesetih godina prošlog stoljeća, baš u vrijeme kada u Americi nastaju ponajbolji revizionistički vesterni, sve redom izvanredna kritična ostvarenja u kojima se demitologiziraju živopisni pojedinci i događaji što su nepovratno obilježili Divlji zapad.
  
  Antivestern Jeremiah Johnson (Sidney Pollack, 1972.), u kojem se priča temelji na osobenjaku koji je razočaran civilizacijom ljudskost i sreću potražio u divljini, ključan je film koji je motivirao scenarista Giancarla Berardija i crtača Iva Milazza na stvaranje strip serijala Ken Parker u sklopu talijanske izdavačke kuće Sergio Bonelli editore. Svesci će ispočetka izlaziti u mjesečnom ritmu, no zbog nekomercijalne tematike serijala o nemirnom, dobroćudnom lutalici Parkeru koji nastoji pronaći svoje mjesto pod suncem, postupno će se smanjivati popularnost i prodaja serijala, što će najprije dovesti do gašenja serijala, a zatim do mijenjanja izdavača i drugih brojnih nepovoljnosti. Između pretposljednje i posljednje epizode, objavljene 2014. godine, proći će punih dvadeset godina.
  
  Filmolog Midhat Ajanović u tekstu Ken Parker ili Bijeg iz komercijalne močvare analizirao je oba pripovjedna jezika kojim su se autori tečno služili, i tekstualni i vizualni aspekt pripovijedanja, naglašavajući u više navrata koliki i kakav je bio utjecaj filma na serijal Ken Parker, objašnjavajući pritom koje su sličnosti između stripa i filma: „Nema nikakve sumnje u to da su strip i film dva srodna medija i da su im estetika i jezik izloženi međusobnim utjecajima te da se u mnogočemu podudaraju i preklapaju. Činjenica je, međutim, da su mnoga izražajna sredstva vizualnog pripovijedanja, njegova gramatika i kodovi, koje rutinski nazivamo filmskim, zapravo nastala u djelima velikih pionira stripa kakvi su Rodolphe Töppfer, Gustave Doré ili Carane d’Ache koji su djelovali prije nego je filmska tehnika uopće postojala.“ – zapisat će Ajanović. Ivan Nikolić na početku impozantnog eseja Balada o čovjeku zvana Duga Puška iznosi pojedinosti o nastanku i recepciji filma Jeremiah Johnson, no nije samo taj film inspirirao Milazza i Berardija tijekom rada na serijalu, što argumentirano dokazuje više tekstopisaca u Kvadratu. Gotovo da nema teksta koji se, osim sadržaja strip serijala, ujedno dotiče i utjecaja filmova. Marko Fančović u tekstu „Lungo fucile“ u svojem i našem vremenu na temelju precizne, starinske puške analizira Parkerovu osobnost, no usto spominje revizionističke vesterne u kojima su vodeći povijesti protagonisti Divljeg zapada prikazani manje romantično, a više realistično.
  
  U najopsežnijem tekstu Vestern koji to jest i nije Zoran Đukanović analizira ključne epizode cjelokupnoga serijala koje su, prema stručnom mišljenju tekstopisca, kritike i poznavatelja serijala, vrhunski primjeri vizualne i spisateljske naracije; Matko Vladanović (Tex i Ken, dva lica našega svijeta) uspoređuje serijal s dugovječnim, komercijalnim strip serijalom o teksaškom rendžeru Texu Willeru; Igor Gajin navodi pozitivne specifičnosti serijala zbog kojih nikada nije stekao masovnu popularnost kakvu su dobili Tex, Zagor i drugi Bonellijevi serijali; Josip Grozdanić analizira Parkerov nepatvoreni humanizam; Vanja Kulaš ističe sudbonosni susret Parkera sa spisateljem A. Bierceom (1842.-1914.), nakon čega se Parker okuša u pisanju, dok Teodor Cvitanović (Pomalo opsjednut knjigama) objašnjava Kenove spisateljske težnje i sposobnosti.
  
  Najnoviji broj Kvadrata uz dvadeset autorskih tekstova donosi i tri intervjua – jedan je razgovor vođen s Markom Šunjićem, vlasnikom izdavačke kuće Fibra koji je izdavački avanturu započeo objavljujući serijal Ken Parker, a preostala dva sugovornika su Giancarlo Berardi i Ivo Milazzo, autorski tandemom koji je zaslužan za nastanak tog impoznatnog, antivestern serijala. Ovaj bi tematski dvobroj Kvadrata morao dobro sjesti i filmofilima i stripofilima. Upućeniji poznavatelji sedme i devete umjetnosti sigurno su već otprije upoznati sa strip serijalom Ken Parker, no čitajući dvobroj Kvadrata koji bi se po opsegu gotovo mogao nazvati i monografijom, čitatelji će sigurno naići na sasvim nove, dosad nepoznate podatke jer, ipak je riječ o kompleksnom strip serijalu koji iziskuje višestruka, detaljna iščitavanja, a ujedno čitatelja nagovara na ponovno konzumiranje mnogobrojnih vestern filmova prisutnih u stripu, žilavom mediju koji s filmom dijeli tehničke, ali i tematske značajke.
  
  © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 16. veljače 2017.

Piše:

Miroslav
Cmuk