Iz čitavoga svijeta

Feljton Film i društvo – Što je donio procvat filmskih festivala u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću? Imaju li te manifestacije koncepcijsko i programsko pokriće?: Zagreb Film Festival

• 
  
  Godinu 2016. obilježilo je redovito 14. održavanje Zagreb Film Festivala, manifestacije koja svake jeseni okuplja značajan broj naslova u kategorijama dugometražnoga i kratkometražnoga igranoga te do 12. festivala i dokumentarnoga filma a od samih početaka i velik broj gledatelja. Žarište su festivala djela mlađih autora i autora u usponu, pa nas ne čudi redovito predstavljanje njihovih prvijenaca i/ili drugih filmova. Nagrada Zlatna kolica se osim u već navedene tri kategorije – dugometražnog igranog filma, kratkometražnog igranog filma i dokumentarnoga filma od 2005. godine dodjeljuje i u kategoriji najboljega kratkometražnoga filma hrvatskoga autora, a od iste godine i gledateljstvo ocjenjuje najbolji film VIP-ovom nagradom, koja je kasnije postala HT-ovom nagradom. Kako je dakle od samog početka programski usmjeren k predstavljanju i promociji debitantskih filmova i novih autora, nužno je napomenuti da su se u festivalskom programu dosad natjecali i nekadašnji debitanti, a u recentnom razdoblju veliki redatelji kao što su primjerice Steve McQueen, Cristi Puiu, Radu Jude, Xavier Dolan, Andrej Zvjagincev, Taike Waititi i Jeff Nichols, dok nacionalni natjecateljski program Kockice iz godine u godinu okuplja i publici predstavlja niz novih imena na domaćoj filmskoj sceni.
  
  Nema nikakve sumnje da je festival već zarana dosegnuo prestižan kulturni status i uvrstio se među najznačajnija hrvatska događanja. Ako je pritom Studentski centar u Savskoj ulici bio početno mjesto održavanja, vrlo brzo je postalo jasno da frekvencija događaja zahtijeva i prostorno proširenje pa je lokacija Kina Europa postala još jednim poželjnim prostorom. Uz glavne programe natjecateljskoga karaktera, nužno je naznačiti da organizatori zamalo jednaku pozornost posvećuju i popratnome programu kojeg svake godine sačinjava pet ili šest posebnih filmskih programa, prezentacije knjiga, filmskih ili kulturnih projekata, kao i predstavljanje novih tehnoloških postignuća vezanih uz filmsku produkciju, a ne treba zanemariti ni zabavni program. Zbog svega navedenoga nema sumnje da Studentski centar i kino Europa tijekom Zagreb Film Festivala postaju dinamičnim dijelom gradskoga i nacionalnoga života kulturno umjetničkoga predznaka te označavaju segment društva koji se ne povinuje tek regionalnim okvirima nego se usuglašava u širim zemljopisnim odrednicama upravo zbog činjenice da manifestaciji prisustvuju djela iz čitavoga svijeta kao i njihovi autori pa i taj festival poput drugih značajnih filmskih manifestacija što se održavaju redovito u Hrvatskoj iznova svjedoči da upravo kulturni dosezi u ovome slučaju fokusirani kroz film potvrđuju da nacionalne, rasne ili bilo kakve druge razlike ne vrijede ako je posrijedi umjetničko stvaralaštvo.
  
  Među popratnim programima zanimljivi su primjerice Moj prvi film u odabiru filmskoga kritičara Nenada Polimca, kao i Velikih 5 s novim radovima iz pet najvećih europskih kinematografija Velike Britanije, Francuske, Španjolske, Njemačke i Italije, a i na 14. ZFF- u predstavljena su ostvarenja namijenjena djeci i mladima. Spomenut ću još i program Industrija, čija je prvotna namjena edukativnih i praktičnih sadržaja u predstavljanju niza radionica, predavanja, panela i drugih raznovrsnih sadržaja namijenjenih filmskim profesionalcima, mladim filmašima i svima zainteresiranima za različite segmente filmske proizvodne. U sklopu toga popratnoga programa već se pet godina zaredom održava i radionica Moj prvi scenarij, namijenjene autorima koji pripremaju scenarij za svoj prvi dugometražni film.
  
  Nije uputno pritom zanemariti podatak da je taj festival projekt produkcijske kuće Propeler film te da je generalni pokrovitelj Festivala Hrvatski Telekom, a financijski ga podržavaju Ured za kulturu Grada Zagreba, Hrvatski audiovizualni centar i Kreativna Europa – potprogram MEDIA. Organizator Festivala je Umjetnička organizacija Zagreb Film Festival. Napomenut ću i da se uz umjetnički rad Nedjeljka Mikca nagrađenima dodjeljuju i novčana sredstva, a ako su se filmovi prikazivali u kinima SC, &TD i Europa dok su ostala događanja smještena u Galeriji SC-a, Klubu SC-a, MultiMedijalnom centru i predvorjima kina, upravo su recentniji festivali svjedočili novim prostornim proširenjima kao što su primjerice kino Tuškanac i MSU. Zagreb Film Festival je prošle godine po drugi put umjesto u listopadu održati u studenom, a iznova je trajao devet dana i čak dva vikenda – od subote do nedjelje – čime je omogućen još veći broj projekcija, ali i filmova i programa. Četrnaesti Zagreb Film Festival je iznjedrio i jednu novu nagradu, nazvanu Zlatni bicikl, nagradu koja se dodjeljuje najboljem filmu iz popratnog programa Ponovo s nama. Posrijedi je program što uključuje nova djela autora čija su debitantska ostvarenja već prikazivana na ranijim Zagreb Film Festivalima pa su samim time i postali poput ranih otponaca njihovih karijera.
  
  U kategoriji najboljega dugometražnoga igranoga filma u širokome rasponu od ruskoga filma Povratak Andreja Zvjaginceva s prvoga Zagreb Film Festivala do koprodukcijskoga rada Egipta, Francuske, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Njemačke Sukob Mohameda Diaba s četrnaestoga svjedočimo vrsnim ostvarenjima. Iako je sasvim sigurno nepravedno izdvajati pojedine naslove, navest ću samo primjerice nekoliko djela poput vrsnog njemačkoga filma Životi drugih Floriana Henckela Donnesmarcka s četvrtoga Zagreb Film Festivala 2006. godine, kanadskoga Ubio sam majku Xaviera Dolana sa sedmoga 2009., rumunjskoga Svi u našoj obitelji Radu Judea s desetoga 2012. ili mađarskoga Saulov sin Laszla Nemesova s pretprošloga. U kategoriji najboljega kratkometražnoga igranoga filma od laureata prvoga ZFF- a rumunjskoga Priča iz bloka C Cristiana Nemescua do četrnaestoga, britanskoga Balkon Tobyja Fell-Holdena, zamalo nasumice spomenut ću britanski Zimski san Johna Williamsa, pobjednika 3. festivala 2005. godine, talijanski Rita Antonia Piazze i Fabia Grassadonia pobjednika 8. 2010. ili pak rumunjski Kowalski Andreja Cretulescua s 12. 2014.
  
  Osvrnemo li se pak na kategoriju dokumentarnog filma, između pobjednika prvoga festivala, britanskoga Sinov posao Jade D'Cruz i dvanaestoga, slovenskoga Putnik Karpo Matjaža Ivanišina, izredali su se pobjednici poput primjerice ruskoga Prvi na mjesecu Alekseja Fedorchenka s trećega festivala, turskoga Ja, vojnik Kokena Erguna s četvrtoga, talijanskoga Ja, moja ciganska obitelj i Woody Allen Laure Halilović sa osmoga ili njemačko-belgijskoga Kapetan i njegov gusar Andy Wolffa s jedanaestoga. Nužno je osvrnuti se i na kategoriju Kockice, odnosno najboljega hrvatskoga kratkometražnoga filma. Ako je prvim laureatom toga programa bio film Posljednja pričest Ivana Gorana Viteza 2005. godine, a zasada posljednjim Mliječni zub Saše Bana 2016., nepobitna je činjenica da svi nagrađeni filmovi naznačuju visoke kreativne potencijale mladih autora, iako ostaje pitanje koliko će se oni uspjeti ostvariti i u drugim filmskim formama. Naposljetku ću naznačiti još i neke od nagrada s 14. Zagreb Film Festivala. Tako je film rumunjskog redatelja Cristija Puiuja Sieranevada dobitnik najnovije ZFF-ove nagrade, Zlatni bicikl, koja se dodjeljuje najboljem ostvarenju u programu Ponovno s nama. Najboljim filmom programa PLUS proglašen je austrijski uradak Jedan od nas Stephena Richtera, a HT nagradu publike osvojio je izraelsko-francuski film Dva svijeta Maysaloun Hamoud.
  
  Izniman se status Zagreb Film Festivala potvrđuje iz godine u godinu, pa nema sumnje da uz manifestacije kao što su ZagrebDox, Dani hrvatskoga filma ili Animafesta te još neke ipak rubnije filmske festivale, ZFF kvalitetom ispunjava zagrebačku filmsku godinu, a samim time i hrvatsku.
  
  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 24. prosinca 2016.
  
  Feljton Film i društvo sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije

Piše:

Tomislav
Čegir