Počelo je na šlepu...

Feljton Film i društvo – Što je donio procvat filmskih festivala u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću? – Imaju li te manifestacije koncepcijsko i programsko pokriće?: Vukovar Film Festival

• 
  
  Kada su godine 2007. distributer Discovery film, Grad Vukovar i Hrvatski dom Vukovar osnovali Vukovar Film Festival moglo se možda i učiniti da će njegova uloga u nizu sličnih manifestacija biti rubna. Međutim, svaka je sljedeća festivalska godina naznačivala da to nije tako, a definitivno se značaj festivala potvrđuje i ovogodišnjim izdanjem, desetim po redu. Festival prikazuje filmove iz podunavskih i susjednih zemalja – Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke, Grčke, Hrvatske, Mađarske, Moldavije, Njemačke, Rumunjske, Slovačke, Srbije i Ukrajine te je jedini koji se održava, doslovce, na Dunavu. U konkurenciju se primaju dugometražni igrani, kratkometražni igrani i dokumentarni filmovi, a žiri dodjeljuje nagrade u sve tri kategorije. Održavan tijekom pet ili šest dana krajem mjeseca kolovoza, Vukovar Film festival ustanovio je već tradicionalnu nagradu Zlatni šlep uz povremene posebne nagrade te nagradu Krsto Papić za životno djelo. Uz glavni natjecateljski program u tri navedene kategorije uočavamo i popratne programe čija brojka doseže i deset godišnje a njihov je raspon doista zavidan. Prisjetimo li se podatka da je prvi festival bio revijalnoga karaktera, odnosno prikazan je niz značajnih regionalnih, ali i svjetskih ostvarenja te ga usporedimo s ovogodišnji desetim, sasvim je jasan njegov ogroman napredak. Naime od naizgled rubne filmske manifestacije, Vukovar Film Festival je nepobitno prerastao u bitan festival u regiji koji sasvim skladno koordinira sa šire europskim i opće globalnim filmskim smjernicama.
  
  Kako su vukovarske gradske kino dvorane stradale tijekom Domovinskog rata, nukleus održavanja festivala je šlep na rijeci Dunavu. Međutim, napredak manifestacije je vrlo brzo odrazio potrebu za većim brojem prostora. Ako su pritom u nekoliko slijedećih godina Ružičkina kuća i kino Borovo ispunjavali svrhu, proširenje popratnih programa uvjetovalo je i prostorna proširenja njihova održavanja. Uz vukovarske lokacije poput terase Agencije za vodne puteve, perivoja dvorca Eltz, u međuvremenu izgrađenog Cinestara Vukovar ili Vukovarske Ade, zamjećujemo i zemljopisne iskorake prema Županji, Vinkovcima, Vučedolu i Valpovu. Neupitan gledateljski odaziv potvrđuje prestižan odabir prikazanih filmova glavnih kategorija kao i popratnih programa pa se zatečeni ljubitelj sedme umjetnosti susreće s raskošnom filmskom gozbom svakoga od festivalskih dana.
  
  Nužno je pritom uspostaviti barem površnu sistematizaciju nagrada u svim trima kategorijama. Zanimljivo je da u kategoriji dugometražnoga filma od devet do sada nagrađenih naslova čak pet potpisuju rumunjski redatelji. Kako nema nikakve sumnje da je Cristian Mungiu najbolji suvremeni rumunjski filmski autor, ne mora nas čuditi da su dva njegova vrsna ostvarenja ovjenčana Zlatnim šlepom na Vukovar Film Festivalu. Psihološka drama Iza brda dobitnik je nagrade na šestom Festivalu 2012. godine, a obiteljska drama Matura na ovogodišnjem, desetom. Prisjetimo li se sjajne kriminalističke drame Policijski, pridjev Corneliu Porumboiua (pobjednik 3. festivala 2009.), drame Poza djeteta Calina Petera Netzera (7. festival, 2013.) ili povijesne drame s okusom vesterna Bravo Radu Judea (9. festival, 2015.) sasvim je jasna prevlast rumunjske kinematografije kao jasan odraz kvalitete koja se neprestano potvrđuje iz godine u godinu. Dva su Zlatna šlepa pripala hrvatskim ostvarenjima. Drama Kotlovina nažalost preminula Tomislava Radića laureatom je petog festivala 2011. godine a ratni film Broj 55 Kristijana Milića osmog 2014. Nacionalne pomake uočavamo u prvo nagrađenome dugometražnome igranom filmu na drugome Vukovar Film Festivalu, mađarskoj komediji Pustolovi Bele Paczolaya te egzistencijalnoj drami Med redatelja Semiha Kaplanoglua nastalog u tursko- njemačkoj koprodukciji, nagrađenoj na 4. festivalu 2010.
  
  Rumunjske uspjehe u dugometražnoj filmskoj formi potvrđuju i tri nagrađena kratkometražna filma. Tako je na drugome festivalu najuspješniji bio Radu Jude s filmom Ujutro, na petome Anca Miruna Lazarescu s Tihom rijekom, a na devetom Adrian Sitaru s Artom. Brojem nagrađenih naslova približili su im se njemački naslovi, Armadingen Philippa Kassbohrer (6. festival, 2012.), kao i Sve će biti u redu Patricka Vollratha (ovogodišnji festival), dok je Ljuljačka za grobara u njemačkoj produkciji potpisao azerbajdžanski redatelj Elmer Ivanov (7. festival, 2013.). No u sukusu najboljih kratkometražnih ostvarenja nije neznatan udjel hrvatskih djela. Upravo su na trećem i četvrtome festivalu ovjenčani domaći filmovi, Tulum Dalibora Matanića i Žuti mjesec Zvonimira Jurića. Nacionalni pomak nagrađenog mađarskoga filma Moj vodič Barnabasa Totha (8. festival, 2014) u sklopu kategorije kratkometražnoga filma iznova potvrđuju već tradicionalne vrijednosti te bliske nam kinematografije.
  
  I kategorija dokumentarnog filma potvrđuje prestižan status rumunjske kinematografija. Tako je prvim slavodobitnikom na 2. Vukovar Film Festivalu 2008. godine bio film Nemoj me shvatiti pogrešno Arine Pintille, a na prošlogodišnjem Toto i njegove sestre Alexandra Nanaua. Pritom ne treba zaboraviti ni da je ovogodišnji pobjednik film Zabrana s neba Andreia Schwartza nastao u njemačkoj-rumunjskoj koprodukciji. Njemački je film Djeca iz komune Juliane Grossheim laureat 4. festivala 2010. godine, a iz bliskoga jezičnoga područja je i austrijsko ostvarenje Uzmimo lovu Erwina Wagenhofera pobjednik godinu prije. I dva su hrvatska dokumentarna filma nagrađena Zlatnim šlepom. Kralj Dejana Aćimovića podičio se tom nagradom na 6. festivalu 2012. godine, a U braku sa Švicarcem Arsena Oremovića na sljedećem 2013. Krenemo li zemljopisno sjeverno od Hrvatske, nužno je naznačiti još jednoga festivalskog pobjednika, mađarski film Overdose: Utrka sa snom Gabora Ferenczija s 8. festivala prije dvije godine kao i češko-slovačku koprodukciju Gradonačelnik protiv bijele smrti Erike Hnikove s 5. VFF-a godine 2011.
  
  Osvrnemo li se na popratne programe, razvidna je njihova orijentacija vrlo širokoga raspona. U programu nazvanom Svijet okupljaju se djela dostupna s raznih prestižnih filmskih festivala kao i mjestimice djela neuvjetovana festivalskim statusom. Tek naizgled se suprotnim može učiniti Matineja na kojoj se prikazuju znameniti crtani filmovi. A u tome rasponu izmjenjuju se retrospektive poput suvremenoga rumunjskoga filma ili pak suvremenog njemačkog filma, u fokusu se nalaze skandinavska, britanska, francuska i austrijska kinematografija, a bilježimo i programe kao što su Viking invazija, Planet partner: Zemlja, Europo, otvori se, Arheo i Oberhausen uz naznaku retrospektiva znamenitih redatelja poput Španjolca Pedra Almodovara, Dankinje Susanne Bier, Amerikanca Woodyja Allena ili Finca Akija Kaurismakija. Niz se popratnih programa dakako ne iscrpljuje na ovome popisu, ali njihovo navođenje moglo bi postati i zalihosnim u ovome kratkome tekstu o značaju Vukovar Film Festivala.
  
  Navođenje netom predočenih faktografskih podataka vezanih uz samu srž Vukovar Film Festivala zasigurno ne može u potpunosti naznačiti kakav je doista dojam te sve značajnije filmske manifestacije čiji ugled neprestano raste. I dok sam grad i nadalje nosi tek rijetko vidljivo no teško breme razaranja što ga je zadesilo prije punih dvadeset i pet godina, kao i razvidne nacionalne nepomirljivosti, Vukovar Film Festival kulturnim prosedeom kroz filmsku umjetnost ne samo da uspijeva iscijeliti barem neke ratne rane i poslijeratna previranja. Dapače, njegova se integracijska snaga širi ne samo kroz države čija su djela sudionice glavnih filmskih programa u kategorijama dugometražnog igranog filma, kratkometražnog igranog filma i dokumentarnog filma već i kroz kinematografije država čiji su radovi dijelom širokoga raspona popratnih programa. Tako se neupitno na filmskom zemljovidu Europe Vukovar Film Festival odražava sve vidljivijim i vrlo učinkovito korespondira sa sličnim manifestacijama. Upravo zbog toga, neupitno mu je i jedno od stožernih mjesta u okviru hrvatskih filmskih festivala. Kako je posrijedi prvotno regionalni festival, jasno je da ne može, niti želi, imati nacionalni značaj poput pulskoga filmskog festivala, kao ni dokumentarni poput ZagrebDoxa. Međutim, vrlo uspješno koordinira s motovunskim i zagrebačkim festivalima, pa je doprinos Vukovar Film festivala hrvatskim društvenim i kulturnim smjernicama među značajnijima.
  
  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 23. studenoga 2016.
  
  Feljton Film i društvo sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije

Piše:

Tomislav
Čegir