U čast animacijske umjetnosti

Feljton Film i društvo – Što je donio procvat filmskih festivala u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću? – Imaju li te manifestacije koncepcijsko i programsko pokriće?: Animafest

• 
  
  Svjetski festival animiranog filma Animafest u Zagrebu se održava od 1972. godine. Dugovječnost te značajne manifestacije animiranog filma nadmašuje tek Međunarodni festival animiranoga filma u francuskome gradu Annecyju koji se održava od 1960. godine. Poticaj za nastanak Animafesta bila je odluka Izvršnoga odbora ASIFA-e (International Animated Film Society) donesena 1969. godine, a na taj način je odano priznanje Zagrebačkoj školi crtanoga filma čiji su uspjesi tijekom pedesetih i šezdesetih godina dosezali svjetske razmjere. U organizaciju Festivala uključili su se produkcijska kuća Zagreb film i Grad Zagreb pa je festival započeo s bienalnim ritmom parnih godina čime je spretno koordinirao s festivalom u Annecyju koji se do 1998. održavao u dvogodišnjem ritmu neparnih godina. Upravo zbog međunarodnog predznaka, zagrebački Svjetski festival animiranoga filma lakše se prilagodio promjeni državnih sustava iz socijalističkoga jugoslavenskoga u demokratski hrvatski te se stoga može učiniti nužnim barem ukratko osvrnuti se na smjernice Animafesta kroz sedamdesete i osamdesete godine prije nego što naznačimo promjene i nakon nastanka samostalne Republike Hrvatske.
  
  Usprkos neodržavanju festivala 1976. godine, njegov je razvidni kontinuitet bio neprijeporan od samoga nastanka, a neprestani razvoj svjedočio je ne samo o mogućnostima organizatora nego i o stalnim revalorizacijama animiranoga filma kao ravnopravne umjetničke forme i ostalim filmskim vrstama, poput igrane, dokumentarne ili eksperimentalne. Nužno je pritom navesti da neodržavanje festivala 1976. godine nije bilo uvjetovano kakvim poteškoćama u nacionalnoj organizaciji već su posrijedi bile promjene u kalendaru festivala pod pokroviteljstvom ASIFA-e (Međunarodnog udruženja animiranog filma). Nakon već usvojene ideje da se pojedini festivali održavaju svake treće godine – Annecy, Mamaja, Zagreb – organizatori Mamaje (Rumunjska) odustali su u zadnji čas od održavanja festivala pa te godine nije održan niti jedan svjetski festival pod pokroviteljstvom ASIFA-e. Od 1977. nastavljen je dvogodišnji ritam festivalom u Annecyju, dok je slijedeći Animafest održan 1978. godine.
  
  I u tome su razdoblju kreativni dosezi ostvarenja iz širokoga spektra raznih država često odražavali i znatne društvene promjene, kao što je primjerice slom Salazarove fašističke diktature u Portugalu ili Francove u Španjolskoj. Pritom valja spomenuti da u tome razdoblju glavne nagrade ostvarenjima iz Jugoslavije (1974. Dnevnik Nedeljka Dragića, 1978. Satiemania Zdenka Gašparovića) i Sovjetskoga Saveza (1972. Bitka kod Keržence Ivana Ivanova i Yurija Norsterina, 1980. Bajka nad bajkama Yurija Norsteina) nisu uvjetovane ideološkim predznakom socijalizma nego visokim kvalitativnim dosezima općega stanja animiranoga filma u tim državama, ali su već naznačile i slabosti komunističkih sustava te razdvajanje višenacionalnih sustava Sovjetskoga Saveza (1988. Doručak na travi estonskoga umjetnika Priita Parna) Pribrojimo li im podatak da na nekim festivalima (1982., 1986.) Grand Prix nije dodijeljen ni jednome filmu, a 1984. je njime ovjenčan film Skakanje japanskoga velikana Osamua Tezukea, jugoslavensko razdoblje te manifestacije dovršeno je ostvarenjem Broš, igla i grešna kopča britanske autorice Joanne Woodward.
  
  Iako se tek naizgled može učiniti da za razliku od neodržavanja filmskoga festivala u Puli 1991. godine, razdoblje Domovinskoga rata nije toliko izravno utjecalo na dvogodišnje održavanje Animafesta, upravo je 10. izdanje održano 1992. pokazalo da se ta manifestacija uspjela održati zbog entuzijazma tadašnjega ministra kulture Ive Škrabala i nekih autora koji oformili Vijeće festivala i omogućili njegov opstanak. Usprkos svjetskome javnome mnijenju koje je zbog ratnih prilika, Komisija je prikupila preko dvije stotine djela i Animafest je prošao krizno razdoblje. Razdoblje do 2005. godine kada se festival razdijelio na kratkometražna ostvarenja koja se nagrađuju svake parne godine i dugometražna svake neparne, obilježava široki raspon očitovanja animiranih filmova iz vrlo raznolikih kinematografija. U sedam festivala Grand Prixom su svaki puta nagrađeni autori iz različitih država razasutih diljem svijeta. Poljski Franz Kafka Piotra Dumale 1992., Britanski Krive hlače Nicka Parka 1994., estonski 1895 Priita Parna i Janno Poldme 1996., ruski Sirena Aleksandr Petrova 1998., kanadski Kad zora svane Wndy Tilbi i Amande Forbis 2000., nizozemski Otac i kći Mihael Dudok de Wita 2002. te japanski Glava gora Kojija Yamamure 2004. godine zornom su potvrdom kvalitativnih dosega autora različitih podneblja i neprestanih izvora nadahnuća u često marginaliziranome animiranome filmu.
  
  Navedena podjela festivalskoga programa 2005. godine i nadalje odražava kvalitativni napredak Animafesta. Zavidan broj država iz kojih se prijavljuju filmovi neprestano nadrasta brojku od pedeset, a odabir za natjecateljsko prikazivanje uvijek potvrđuje prestižan status dugogodišnje manifestacije. I ako se u ovih dvanaest godina što obilježavaju treće razdoblje Svjetskoga festivala animiranoga filma Animafest kao laureati pojavljuju filmovi iz već etabliranih kinematografija animiranoga predznaka poput Velike Britanije (2006. Snovi i želje obiteljske Joanne Quinn, 2008. Sestre Pearce, Luis Cook) ili pak Estonije (2010. Ronioci na kiši Olga Parn i neumorni Priit Parn), nagrađeni su prvi puta i autori iz Danske (2005. Nevolje dječaka Terkela Kresten Vesbjg Andersen, Thorbjorna Christoffersona i Stefana Fjeldmarka), Fancuske (2007. Azur i Asmar, Michel Ocelot), Izraela (2009. Valcer s Bashirom Arija Folmana – film koji često smještaju među ponajbolja suvremena djela animiranoga filma), Sjedinjenih Država (2011. Moj pas Tulip Paula Fierlingera i Sandre Fierlinger) ili Belgije (2012. Oh Willy Ema De Swaef i Mark James Roels). U posljednja dva festivala podjele na kratkometražne i dugometražne filmove posvjedočili smo i uspjesima belgijsko-francuske koprodukcije 2013. Usvajanje odobreno Laurent Boilleau i Junga, kao i južnokrejskoga filma Ljubavne igre Yumi Joung 2014. No od 2015. godine Animafest iznova okuplja djela dviju formi animiranoga filma, s još raskošnijim postavom nagrada u svakoj od kategorija. Ako su pritom ruski film Ne možemo živjeti bez kozmosa Konstantina Bronzita u kategoriji kratkometražnoga i brazilski Dječak i svijet Ale Abreua u kategoriji dugometražnog nagrađeni Grand Prixom 2015. godine, britanski kratkometražni Kraj igre Phila Mulloya i dugometražna francusko-poljsko-rumunjska koprodukcija Čarobna planina Ance Damian najvažniji su dobitnici ovogodišnjega 26. Animafesta.
  
  Dugotrajnost Animafesta svakako je podcrtana i činjenicom da je posrijedi manifestacija koja i danas, kao i na samim počecima, s festivalima u Annecyju, Ottawi i Hirošimi pripada skupini najznačajnijih u okviru animiranoga filma. Tome svakako pridonosi i činjenica da se dobitnici Animafestova Grand Prixa izravno kvalificiraju za nagradu Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti te glavnu europsku animacijsku nagradu Cartoon d'Or. U potpunijem ocrtavanju značaja i kvalitete toga festivala animiranoga filma mogu nam poslužiti navodi s internetskih stranica Animafesta: „Kao jedna od vodećih svjetskih animiranofilmskih manifestacija i jedina hrvatska sa statusom A festivala, Animafest Zagreb animirani film posreduje domaćoj publici (više od 80 posto programa prikazuje se premijerno), ali ga i aktivno stvara te se, podižući kontinuirano razinu audiovizualne kulture u društvu, oblikuje kao mjesto susreta, kreativne sinergije i razmjene ideja autora i publike. Zagrebački festival predstavlja stoga najbolje i najnovije radove koji se natječu za prestižne nagrade, najrelevantnije i najzanimljivije trendove, ali i predavanja, radionice, predstave, izložbe, panele, multimedijalna događanja i koncerte koji ih dopunjuju. Kroz zabavu, druženje i učenje, Animafest zbližava sugrađane svih generacija i ugledne goste iz raznih krajeva svijeta u velikom i šarenom slavlju u čast animacijske umjetnosti.“
  
  A nakon toga i riječi umjetničkoga ravnatelja Danijela Šuljića: „Ovo je festival nastao od autora za autore. Autorska animacija, sa svim svojim facetama i u svim svojim oblicima – od tradicionalnih crteža, preko stop-motiona, CGI-a do najeksperimentalnijih cross-medijskih istraživanja – od samih početaka do danas je u središtu naše pažnje. Autori sa svih strana svijeta znaju da dolaskom u Zagreb dolaze među prijatelje, dobronamjerne kolege i među publiku koja prepoznaje, cijeni i voli njihova djela. I sve njih, od najvećih imena sjajnih filmografija do nadolazećih novih talenata i studenata, u Zagrebu možete susresti na sjedalu do vašeg. Animafest Zagreb mjesto je inspiracije, kreativnosti, razmjene ideja, inovativnosti, komunikacije, raznolikosti i internacionalne raznolikosti.“ 
  
  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 23. studenoga 2016.
  
  Feljton Film i društvo sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije

Piše:

Tomislav
Čegir