Ovogodišnji proljetni broj Hrvatskog filmskog ljetopisa posvećen je Mihovilu Pansiniju (1926-2015), liječniku i filmskom redatelju, zagovorniku tzv. antifilma i filmskog eksperimentiranja, začetniku i glavnom teoretičaru GEFF-a (Genre Film Festival) 1960-ih, koji je težio prevladavanju granica filma. Uvodni rad Petre Belc tako polazi upravo od Pansinijevih antifilmsko-teorijskih ideja objavljenih u knjigama Knjiga GEFFa (1967) i Pansini Antifilm (1984). Autorica se osvrće na utjecaj umjetničke scene povezane uz Nove tendencije i Gorgonu, te oslanjanjem na eseje Thomasa McEvilleyja i tragovima umjetnika i autora spominjanih u Knjizi GEFFa, Pansinijevim idejama istovremeno nastoji osvijetliti i neki od mogućih teorijskih aspekata antifilma kao eksperimentalno-filmske, ali i konceptualno-umjetničke forme.
U nastavku, dano je osam Pansinijevih tekstova, redom: Pokret i metafora – osnovna snaga filma, Linija i pokret, prostor i vrijeme i dva organa gledanja, Realni prostor filma, Boja u filmu, Nisam vidio cinemascope, Multivizija, te recenzije filmova Tabu (F. W. Murnau, 1931) i Slatki život (Federico Fellini, 1960), uz Pansinijevu filmografiju. Slijedi studija Tvrtka Rašpolića Društveno-ideološka pozadina „crnog vala“, u kojoj se autor dotiče terminološke transformacije ovog pojma, primjerice kao stilske (pod)struje crnog filma, razmatra o njegovoj genezi, o protocrnom filmu itd., osvrćući se na važne autore i djela. Atraktivnošću se pak posebno ističe tekst Borivoja Dovnikovića – Borda o prvom hrvatskom autorskom animiranom filmu, realiziranom 1951. godine – Veliki miting Waltera Neugebauera, povodom njegove 65. godišnjice, pogotovo zbog ekskluzivnih i rijetkih fotografija, crteža i skica nastalih u vrijeme Dovnikovićeva rada (ujedno najmlađeg među kolegama) na filmu.
Također, izdvaja se i esej Midhata Ajanovića u sklopu rubrike Prilozi za nastavu filma i medijske kulture, o dugovječnoj tradiciji specifičnog društveno-kritičnog tvrdo kuhanog trilera u književnosti i na filmu, začetog još 1920-ih u Sjedinjenim Državama (s podžanrovima film noira, kriminalističkog, gangsterskog…), s nemjerljivom ulogom pisca i scenarista Dashiella Hammetta u definiranju i stimuliranju žanra, pri čemu Ajanović donosi analitički pregled njegova razvoja, obilježja i značaja, ujedno pokušavajući argumentirati teze o postojanosti, trajnosti i vitalnosti modela u drugim medijima i neameričkim kulturama, dotičući se, među ostalim, ultimativnih naslova perioda poput Siodmakovih Ubojica (1946), Hustonova Malteškog sokola (1941) ili Walshova Usijanja (1949), primjerice.
I ovaj broj Ljetopisa donosi standardni presjek s održanih festivala (ZagrebDox, FEST, Thessaloniki), kao i kritičarske osvrte na reprezentativnije naslove s kinorepertoara, odnosno na nove knjige (konkretno Vizualnu glazbu Marine Kožul i Prema novoj animaciji. Povijest novijeg animiranog filma u Hrvatskoj Mihaele Majcen Marinić).
© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 8. studenoga 2016.
